Donald Tramp se možda ne plaši da upotrebi vojnu silu protiv Irana, ali realnost je da američki predsednik ima malo ili nimalo opcija koje bi mogle da pomognu demonstrantima, piše urednik "Gardijana" Den Sabag i podseća na činjenicu da istorija američke intervencije u regionu teško da je bila uspešna.
Ohrabren otmicom venecuelanskog lidera Nikolasa Madura, nakon operacije koja je mesecima planirana, Tramp sada priča o vojnoj intervenciji protiv iranskog režima bez ikakvog vojnog prethodnog pozicioniranja.
Zapravo je, piše Sabag koji je specijalizovan za vojsku i odbranu u britanskom listu, poslednjih meseci došlo do povlačenja trupa, što je dodatno smanjilo vojne opcije.
SAD nemaju nosače aviona raspoređene na Bliskom istoku od oktobra, nakon što su premestile USS Džerald R. Ford na Karibe i USS Nimic u luku na zapadnoj obali SAD.
To znači da bi svaki vazdušni ili raketni napad na režimske mete, a možda i na iranskog lidera, ajatolaha Alija Hamneija, verovatno morao da dođe iz ili da uključi američke i savezničke vazduhoplovne baze na Bliskom istoku.
Alternativa bi bila slična junskoj misiji bombardovanja B-2 raketama dugog dometa na podzemni iranski nuklearni lokalitet Fordou, iako bi se ta vrsta napada na urbano mesto bila opasno preterivanje.
SAD bi takođe morale da traže dozvolu za korišćenje baza u zemljama kao što su Katar, Bahrein, Irak, UAE, Oman i Saudijska Arabija (možda čak i britanska baza Akrotiri na Kipru) – i da zaštite njih i njihove zemlje domaćine od odmazde.
Čak i ako SAD ne bi koristile takvu imovinu, iranski lideri su pretili da će napasti američke baze i brodove ako zemlja bude napadnuta.
Iako su iranski vojni kapaciteti ozbiljno oslabljeni u 12-dnevnom letnjem ratu sa Izraelom, Teheran je zadržao ograničen raketni kapacitet. Ključna mesta za lansiranje ostaju zakopana u planinama i Teheran ih obnavlja. Procenjuje se da Iran ima 2.000 teških balističkih raketa, sposobnih, ako se lansiraju u većem broju, da izbegnu američku i izraelsku vazdušnu odbranu.
Važnije pitanje je: šta bi SAD bombardovale? Moguće je identifikovati vojne i civilne lokacije koje koristi iranski režim, ali i protesti se odvijaju širom zemlje koja nije mala.
Ciljanje nije uvek tačno, lokacije se mogu pogrešno identifikovati, a civilne žrtve u urbanim lokacijama bile bi očigledan rizik. I nema garancija da bi ovo bilo efikasno u praksi.
Takođe, iranskom režimu ne bi bilo teško da iskoristi bilo kakve američke napade kao tačku okupljanja, s obzirom na dugu istoriju mešanja SAD koja datira još od puča koji je orkestrirala CIA 1953. godine.
I, koliko god to bilo nepopularno među običnim ljudima koji protestuju, vladajući režim ne deluje krhko ili slabo, pošto je već preživeo izraelski kontinuirani napad u junu.
SAD bi mogle da razmotre direktan napad na Hamneija. Pokušaj ubistva iranskog lidera bio bi lakši vojno nego operacija zauzimanja u stilu Madura. Međutim, ubistvo lidera druge zemlje bilo bi zapanjujuće eskalatorno, izazvalo bi mnoštvo pravnih pitanja i zahtevalo bi održivi vojni odgovor, navodi Sabag.
Niti bi nužno dovelo do promene režima. Tokom dvanaestodnevnog rata, Hamnei je izbegao izraelsko otkrivanje. Iranski lider je takođe napravio uži izbor od tri visoka sveštenika da ga zamene ako bude ubijen, kako bi obezbedio brzu tranziciju vlasti.
U takvo situaciji, nije iznenađujuće što se razmatraju alternative. Najznačajniji je ciljani sajber-napad. Nakon otmice Madura, Tramp je tvrdio da su SAD isključile struju u Karakasu kako bi olakšale njegovo hvatanje. U Iranu, to bi bilo korisno samo u kombinaciji sa vojnom operacijom.
Kiran Martin, bivši šef Nacionalnog centra za sajber bezbednost Velike Britanije, tvrdi da bi "ometanje civilnih, pa čak i vladinih usluga" poput električne energije verovatno više uticalo na civile nego na režim.
Teoretska mogućnost bi bila da SAD pokušaju da obnove internet, koji je isključen od prošlog četvrtka, mada je Martin dodao da bi bilo "teško intervenisati putem sajbera" da bi se to učinilo.
Jednostavnija mogućnost bi bila da se Iran "preplavi" besplatnim "Starlinkom", satelitskom internet uslugom Ilona Maska. Ali, rekao je Martin, to "nije zapravo sajber-operacija" i deljenje više informacija o represiji možda neće zaustaviti nasilje na ulicama.
Ono što se može postići američkom vojnom intervencijom možda se ne poklapa sa Trampovim obećanjem da je "pomoć na putu".