
Zašto arapske države ćute o protestima u Iranu

Poslednji put kada je Iran bio potresen nacionalnim protestima, a režim ugrožen – 2022. godine, arapski svet je nije ostao nem.
Panarapski novinski kanali, koje su često finansirale zalivske monarhije, podsticali su proteste saosećajnim, 24-časovnim izveštavanjem.
U jednom trenutku, Hosein Salami, komandant iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde, optužio je medije koje podržava Saudijska Arabija da podstiču dalje nemire i zahtevao da se kraljevina "obuzda".
Kako ceni "Ekonomist", protesti u Iranu možda bi mogli da predstavljaju još veću pretnju režimu nego oni 2022. godine. Ipak, reakcija u arapskom svetu je iznenađujuće prigušena.
U TV vestima i dnevnicima nema ni reči o Iranu. Mnogi zvaničnici zvuče nervozno kada komentarišu, ako uopšte išta kažu. Dve stvari objašnjavaju promenu tona: smanjeni status Irana i rastući strah Zaliva od haosa koji može da izbije.

Izraelski ratovi koji su usledili nakon 7. oktobra 2023. godine uništili su mrežu iranskih saveznika i vazala što je učinilo sudbinu Islamske Republike manje hitnom.
U nedavnom intervjuu za "Ekonomist", izraelski premijer Benjamin Netanjahu opisao je Iran kao "sveden na nivo sile drugog reda", procenu koju, kako navodi "Ekonomist", dele mnogi arapski zvaničnici.
Najveće priče u arapskom svetu u poslednje dve nedelje bile su sukobi između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata i sukobi između centralne vlade i kurdske milicije na severu Sirije. Nijedno od toga nije uključivalo Iran.
Ipak, ako Iran više nije regionalni kolos, nije ni potpuno impotentan. To je još jedan razlog za uzdržanu reakciju u arapskim državama Zaliva.
Drugi put za sedam meseci, tamošnji zvaničnici nervozno prate da li će Amerika napasti Iran.
Ipak, iako je Izrael oštetio iranski arsenal balističkih raketa dugog dometa tokom junskog rata, režim i dalje ima hiljade projektila kratkog dometa sposobnih da pogode ciljeve širom Zaliva.
Iranski zvaničnici upozorili su svoje kolege iz Zaliva da će proširiti svoje ciljeve ako budu ponovo napadnuti – možda da uključe i Bahrein, dom američke Pete flote.
Takve pretnje mogu da budu samo hvalisanje. Iranski napad koji bi izazvao pravu štetu u Zalivu verovatno bi izazvao ogroman američki odgovor. S druge strane, ako bi Islamska Republika osetila egzistencijalnu opasnost zbog mešavine domaćih protesta i stranih napada, mogla bi da rizikuje. U svakom slučaju, vladari Zaliva nemaju želju da otkriju da li je u pitanju blef, navodi "Ekonomist".
Oni se takođe brinu o tome šta sledi. Veći deo ovog veka proveli su baveći se posledicama kolapsa države u Iraku, nakon američke invazije, a zatim i u Siriji, tokom dugog građanskog rata.
Nemiri u tim zemljama poslali su sve, od džihadista do amfetamina, u Jordan i Zaliv. Saudijci takođe imaju građanski rat u susednom Jemenu o kome treba da brinu, i još jedan preko Crvenog mora u Sudanu.
Poslednje što žele je kolaps države u Iranu, zemlji od 92 miliona ljudi, udaljenoj samo 200 kilometara preko vode.
Izbeglice su jedna od briga. Oružje je druga: fragmentirani Iran bi mogao da izgubi kontrolu nad svojim arsenalom raketa i dronova, a da ne govorimo o hiljadama kilograma uranijuma koji su i dalje nestali nakon rata.
Nema ljubavi između arapskih režima i Islamske Republike. Prvi bi pozdravili novu iransku vladu koja bi bila spremna da ograniči svoj nuklearni program i podršku arapskim milicijama.
Međutim, nakon dve godine regionalnog rata, mnoge bliskoistočne vlade sada se plaše da će nemiri u Iranu dovesti do većeg haosa, a ne manjeg.





