Najavom američkog predsednika Donalda Trampa, da bi njegova zemlja mogla da anektira Grenland, i njegova izjava da se ruski i kineski brovodi već kreću u blizini tog ostrva, počela je velika igra oko Arktika.
Rusija označila svoj podmorski suverenitet
Neko bi, možda, konstatovao da je velika igra oko Arktika počela na Svetog Iliju 2007. godine, kada je probuđena Rusija na dubinu od 4.261 metar spustila svoju zastavu od titanijuma, obeleživši deo arktičkog podmorja koje joj pripada. Ili, 2014. godine kada je Rusija ustanovila objedinjenu strategijsku komandu za svoju Severnu flotu, inače najveću i najmoćniju. Ili, jesenas, kada je Kina uspostavila prvu komercijalnu brodsku liniji duž ruskih obala Severnog pomorskog puta, odnosno, kako u Pekingu navode, "Polarnog puta svile"?
Postoji, međutim, ključna razlika.
Rusija je jasno označila dokle, po slovu međunarodnog pomorskog prava i konvencija UN, sežu njena teritorijalna prava na podvodna područja. Sa druge strane, Tramp je naumio da silom zauzme Grenland, najveće ostrvo na svetu, kako bi njegova zemlja stekla nezakonitu prednost u onome što postaje "trka" za Arktik.
Klevete protiv Kine više nisu novost
Ali, kako je na Arktiku pozicionirana Kina, čiji brodovi, navodno, kako Tramp tvrdi plove sa ruskim?
Tramp nije činjenicama i informacijama potvrdio ono što je izjavio, a iz evropskih krugova čule su se nezvanične informacije da to naprosto nije istinita tvrdnja.
Kineski mediji tim povodom navode da kampanja klevetanja, koju SAD vode protiv Kine, više nije nešto novo.
"Kina je bauk u svakoj američkoj predsedničkoj kampanji. Situacija se drastično pogoršala tokom protekle decenije, nakon što su SAD napustile svoju višedecenijsku politiku prema Kini i umesto toga se prepustile grozničavom nadmetanju 'nultog zbira' (situacija u kojoj jedna strana dobija sve, a druga gubi sve) kako bi očuvale svoju globalnu hegemoniju", navedeno je u jednom od komentara.
Kina svoju arktičku politiku definisala 2018. godine
Kina je svoj odnos prema Arktiku definisala izdavši belu knjigu pod naslovom "Arktička politika Kine".
U tom dokumentu navedeno je da "kada učestvuje u arktičkim pitanjima, Kina daje prioritet naučnim istraživanjima, naglašava važnost zaštite životne sredine, racionalnog korišćenja resursa, upravljanja zasnovanog na zakonu i međunarodne saradnje i posvećena je održavanju mirnog, bezbednog i stabilnog reda na Arktiku".
Takođe je navedeno da "Arktik dobija globalni značaj zbog svojih rastućih strateških i ekonomskih vrednosti, kao i vrednosti vezanih za naučna istraživanja, zaštitu životne sredine, morske puteve i prirodne resurse".
"Arktička situacija prevazilazi regionalni karakter"
"Sadašnja arktička situacija prevazilazi svoj prvobitni inter-arktički ili regionalni karakter, imajući vitalni uticaj na interese država van regiona i interese međunarodne zajednice u celini, kao i na opstanak, razvoj i zajedničku budućnost čovečanstva. To je pitanje sa globalnim implikacijama i međunarodnim posledicama", konstatovano je u kineskoj beloj knjizi.
Dokument, takođe, navodi da "kontinentalna i ostrvska kopnena područja u Arktiku pokrivaju površinu od oko 8 miliona kvadratnih kilometara, a da suverenitet nad njima pripada Kanadi, Danskoj, Finskoj, Islandu, Norveškoj, Rusiji, Švedskoj i SAD".
"Arktički okean pokriva površinu veću od 12 miliona kvadratnih kilometara, u kojoj obalne države i druge države dele pomorska prava i interese u skladu sa međunarodnim pravom. Ove obalne države imaju u okviru svoje jurisdikcije unutrašnje vode, teritorijalna mora, prigranične zone, ekskluzivne ekonomske zone i kontinentalne platforme u Arktičkom okeanu. Određena područja Arktičkog okeana čine deo međunarodnih voda i područja", navedeno je u beloj knjizi.
"Bliska arktička država"
Kina sebe, prema beloj knjizi iz 2018. godine, vidi kao "blisku arktičku zemlju", odnosno kao jednu od država koje su najbliže Arktiku.
"Prirodni uslovi Arktika i njihove promene direktno utiču na kineski klimatski sistem i ekološku sredinu, a time i na njene ekonomske interese u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, morskoj industriji i drugim sektorima", navedeno je u beloj knjizi.
Kina je u beloj knjizi navela i ciljeve svog prisustva na Arktiku: razumevanje, zaštita, razvoj i učešće u upravljanju Arktikom, kako bi se zaštitili zajednički interesi svih zemalja i međunarodne zajednice u Arktiku i promovisao održivi razvoj Arktika.
Četiri kineska arktička principa
Uz navedene ciljeve, kineska bela knjiga iz 2018. godine navodi i ništa manje važne principe na kojima počiva kineska arktička politika.
U prvom redu, to je poštovanje.
Kina smatra da sve države treba da se pridržavaju međunarodnih sporazuma i da treba da poštuju suverenitet, suverena prava i jurisdikciju koju uživaju arktičke države u ovom regionu, poštuju tradiciju i kulturu domorodačkih naroda, kao i prava i slobodu nearktičkih država da obavljaju aktivnosti u ovom regionu u skladu sa zakonom, i poštuju ukupne interese međunarodne zajednice u Arktiku.
Sledi princip saradnje koji Kina vidi kao efikasan način svog učešća u arktičkim pitanjima. "Kroz globalne, regionalne, multilateralne i bilateralne kanale, ohrabruju se svi zainteresovani – uključujući države iz Arktika i van njega, međuvladine organizacije i nevladine subjekte – da učestvuju u saradnji u oblastima klimatskih promena, naučnih istraživanja, zaštite životne sredine, razvoja morskih puteva, korišćenja resursa i kulturnih aktivnosti", navedeno je u beloj knjizi.
"Dobitak za sve" je treći od ukupno četiri principa.
Ukratko, svi zainteresovani u ovom regionu treba da traže međusobnu korist i zajednički napredak u svim oblastima aktivnosti, a saradnja treba da obezbedi da korist dele arktičke i nearktičke države, kao i nevladini subjekti, uz poštovanje interesa lokalnog stanovništva, naročito domorodačkih naroda, uz usaglašen razvoj aktivnosti.
Na kraju, Kina kao princip svoje arktičke politike navodi održivost.
To je u prvom redu održivost u oblasti zaštite životne sredine, korišćenja resursa i ljudskih aktivnosti u regionu, ali i "postizanje harmonične koegzistencije čoveka i prirode, bolju koordinaciju između zaštite ekologije, ekonomskog rasta i društvenog napretka, bolji balans između korišćenja, upravljanja i zaštite, i međugeneracijsku pravdu".
Kina na Arktiku
Kinesko prisustvo na Arktiku potiče od kraja prošlog veka, odnosno 1999. godine, kada je na Arktik upućen naučno-istraživački ledolomac "Sjuelung" ("Snežni zmaj"), a potom i "Sjuelung 2".
Usledile su brojne istraživačke misije brodova "Sjuelung", a jula 2004. godine Kina je na Svalbardu ustanovila stalnu istraživačku stanicu nazvanu "Žuta reka".