Svetski ekonomski forum u Davosu, godišnje okupljanje političkih lidera, biznismena, bankara i uticajnih ličnosti iz celog sveta, počinje danas. I to u izdanju u kojem po prvi put glavnu ulogu neće imati čovek koji je više od pola veka bio njegova personifikacija - Klaus Švab. Njegov odlazak, praćen internim istragama i optužbama za zloupotrebe, samo simbolično označava kraj jedne epohe u kojoj je Davos važio za neformalni centar globalnog odlučivanja. Danas, međutim, ovaj skup sve više liči na elitni salon bez stvarnog uticaja, mesto na kojem se govori o dijalogu u svetu u kojem niko nikog ne čuje, opterećenog sukobima i ekonomskim razlikama koje rastu.
Tema ovogodišnjeg foruma "Duh dijaloga" deluje gotovo ironično u trenutku kada je svet podeljen dublje nego što je to bio od završetka Hladnog rata. Sukob u Ukrajini, užareni Bliski istok, raspad međunarodnih pravila u vidu američkih otmica od Nikolasa Madura do Grenlanda, trgovinski ratovi i energetske krize - sve to izgleda kao ambijent u kojem je dijalog samo parola.
Glavna zvezda je političar koji dijalog vidi u skladu sa onim stihom Matije Bećkovića "ćuti kad sa mnom pričaš": Donald Tramp. On ove godine dolazi ne uz pomoć video-linka, već glavom i bradom i to sa najvećom delegacijom do sada. Time jasno poručuje da SAD više ne prihvataju ulogu jednog od učesnika, već nastupaju kao sila koja diktira pravila. Jer Tramp, to je sigurno, ne dolazi da priča o multilateralizmu, već o interesima. Njegove poruke o carinama, trgovinskim ratovima i obavezi saveznika da plate svoju cenu bezbednosti u direktnoj su suprotnosti sa filozofijom na kojoj je Davos decenijama tvrdio da počiva.
Istovremeno, u Švajcarsku stižu i lideri manjih država. Među njima je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, sa najavama brojnih sastanaka i pokušajima da se u globalnoj prekompoziciji pronađe prostor za srpske interese. Fokus je na ekonomiji, investicijama i političkoj stabilnosti, bez iluzija o tome da se u Davosu donose sudbinske odluke.
Čemu Davos služi a uz to i ne radi?
Ako se pogleda spisak tema o kojima se u Davosu raspravljalo poslednjih desetak godina, stiče se utisak da je reč o katalogu svetskih kriza koje do danas nisu dobile rešenje. A i kako bi?
Onomad, kada su učesnici foruma govorili o klimatskim promenama i zelenoj tranziciji, u Davos se spustio rekordan broj privatnih aviona. Godine 2025. zabeleženo je 709 privatnih letova, dok je 2023. taj broj bio drastično manji - 227. O globalnoj nejednakosti govorila je elita koja baš od te nejednakosti i profitira. Kada je na meniju bio multipolarni svet niko se nije usudio da kaže da je zapadna dominacija prošlost. Bez konkretnih odgovora, obavezujućih sporazuma ili merljivih rezultata prošlo je i bistrenje digitalne revolucije i veštačke inteligencije, inflacije i globalne ekonomije, ratova i bezbednosti. Ostale su samo fotografije kao uverenje da je "dijalog vođen".
Ali problem nije u temama, već u samoj prirodi foruma. Jer Davos nije mesto odlučivanja, već mesto umrežavanja moći. Tamo se ne donose odluke, već testiraju narativi. I ne rešavaju se krize već se upravlja percepcijom.
Ali danas deluje kao da su organizatori poslušali savet koji im je stigao od Kirila Dmitrijeva, šefa Ruskog fonda za direktne investicije i specijalnog izaslanik ruskog predsednika. Kao rezultat Trampove odluke da razreže carine onim državama koje se protive njegovoj kupovini Grenlanda, Dmitrijev je predvideo "kolaps transatlanskog saveza", uz opasku da će u Davosu "konačno" imati neku ozbiljnu temu za razgovore.
I, gle čuda, promenjen je dnevni red - tamo gde je pisalo "Ukrajina" sada stoji - "Grenland". Kako piše "Fajnenšel tajms", sastanak savetnika za nacionalnu bezbednost zapadnih zemalja, iznenada je skrenuo u pravcu zaleđenog ostrva jer je Tramp odlučio da ga stavi na sto zajedno sa carinama.
Jedino se još Rustem Umerov, sekretar ukrajinskog Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, nada da će razgovore sa američkim zvaničnicima o završetku sukoba u Ukrajini, započete na Floridi, nastaviti da na forumu. Izgleda da ga ni organizatori ni EU prijatelji nisu obavestili da se globalna agenda ne formira po principu hitnosti, već po liniji interesa.
I da Davos elita izgleda nema nameru da ovaj forum bude mesto gde se trasiraju putevi globalne politike, već samo adresa na kojoj se ispred kamera izgovaraju velike reči. A iza vrata razmenjuju vizitkarte.