
Zapad protiv Zapada: Sukob u kojem je cenu platila i Srbija

"Evropski Zapad" umro je 1918, godine kako bi ustupio mesto "američkom Zapadu": Americi, takozvanoj novoj civilizaciji, u kojoj su kauboje, stočare, zamenili jednako beskrupulozni biznismeni, piše francuski autor Pjer-Emil Bleron za sajt "Jurosinerdžiz". Od tada možemo slediti naglu putanju pada Evrope, njenu vazalizaciju, sve do sadašnjeg veoma tužnog stanja.
Simbol tog uspona Amerike je neboder, koji, tvrdi Bleron na tragu ideja nemačkog pisca Ernsta Jinegra, predstavlja titanski duh: čoveka koji prkosi Bogu i pokušava da ga zameni. Prvi neboder je izgrađen 1884. godine za jednu osiguravajuću kompaniju u Čikagu.

Podjednako je simbolično, dodaje francuski autor, i to što je bronzana statua titana Atlasa, koju je stvorio Li Lori 1936. godine, podignuta u samom srcu Rokfeler centra; nije bilo moguće naći bolju lokaciju.
Zapad u svetoj geografiji Evroazije
Ukratko: Zapad je mesto gde sunce zalazi, zemlja titana; mesto smrti, "ne-bića", oblast najgušće tame, kao što je opisano u Homerovoj Ilijadi. Istok pripada bogovima, Zapad demonima. U homersko doba, Zapad je "zemlja demona": pećina Scila, "okrenuta ka tami".
Sveta geografija drevne Grčke predstavljena je na štitu Ahila koji je iskovao Hefest, čiji opis nalazimo u Ilijadi. Na Ahilovom štitu svet je podeljen na pet prstenova: "Peto područje (Ahilovog) štita je Okean. Iza njega je 'Zemlja mrtvih': mesto koje tradicionalne evroazijske civilizacije uvek postavljaju na 'Zapad'". "Zapad" je, u stvari, Had, smešten na dalekom, "najdaljem" Zapadu.
Posle posete Hadu, opisanom u XI pevanju Odiseje, Odisej se zapućuje ka istoku – ka ostrvu Ea, gde je "kuća Aurore (Zore), sa ružičastim prstima".
Slične koncepcije srećemo i u staroj Persiji ili Kini: Zapad je nastanjen "monstruoznim bićima", koja prebivaju u zabačenim područjima Zemlje. Zapad je u Kini, oblast Jina, prostor jeseni, propadanja i rata, Istok se poistovećuje sa izlazećim, pobedonosnim Suncem.
U islamu, to je suprotnost između dva tajanstvena grada, od kojih je jedan, istočni, okrenut prema duhovnim entitetima i "čistiji", dok je drugi, zapadni, usmeren prema materijalnom progresu, "sačinjen od tamnih oblika i figura".
Kako je Zapad zgazio Evropu
Vratimo se Bleronu. Jedan od ključnih datuma propasti je, prema ovom autoru, 1918. godina, drugi 1945: "Dva svetska rata bila su kobna za Evropu: u prvom je polovina evropskog seljaštva i zanatlija stradala u rovovima u bratoubilačkom ratu, koji su podsticali oni koji su imali interes; u drugom su sprovedene američke strategije koje su je lišile budućnosti".
Konačno, dolazimo u sadašnje vreme, vreme poslednje metamorfoze Zapada. U tom svetu Zapad nameće "ostatku sveta" zakon džungle, zakon najjačeg. Ovaj apokaliptični proces, primećuje Bleron, može se zaustaviti samo ako se Zapadu suprotstave tradicionalne sile, posebno one koje predstavljaju BRIKS.
Definitivna sudbina Evrope je odlučena u godinama posle Drugog svetskog rata, smatra francuski publicista, kada su "Amerikanci postavili evropske izdajnike" na čelo institucije zvane "Evropska unija". Prvi cilj ove "institucije", nimalo evropske, bio je da gvozdenim zidom odvoji Zapadnu od Istočne Evrope.
"Ova politika razdvajanja Evrope na dva bloka", nastavlja Bleron, "koja bi zajedno ozbiljno ugrozila dominantni ekonomski status SAD i globalni monopol dolara, pretrpela je dodatni udarac evropskim slobodama i evropskim narodima NATO bombardovanjem Srbije 1999. godine".
Agresija na Srbiju, tvrdi francuski autor, još jedan važan datum u ubijanju Evrope, u kojoj su učestvovali "izdajnički evropskih lideri", imala je za posledicu "stvaranje islamske države u srcu Evrope – na Kosovu, koja je postala mafijaški ruglo, koje se bavi trgovinom organima, uz učešće izraelskih državljana. Bivši ministar i bivši administrator UN za Kosovo (UNMIK) Bernar Kušner je saslušavan o tome, ali ništa više od toga.
Mit o "svetim hodočasnicima"
"Novi" ili "američki Zapad" se, po nekim obeležjima, razlikuje od "evropskog Zapada". To je, tvrdi Bleron, suštinski "američki koncept", koji počiva na ideji kolonizacije čitavog sveta. Prva njegova žrtva bili su američki Indijanci, čija se populacija u doba prvih doseljenike iz Engleske i Holandije procenjuje na 20-ak miliona.
Od ovih doseljenika je kasnije stvoren mit o "svetim hodočasnicima" – američkim "očevima osnivačima". Amerika je postala "devičanska" i "obećana zemlja Izraela", kao i "matica novih Amerikanaca", njihova prava duhovna domovina. Ovi "hodočasnici" počinili su genocid nad starosedeocima inspirisani biblijskim mitom o dolasku Jevreja u Svetu zemlju.
Amerikanci, baš kao i današnji cionisti, bili su ubeđeni da Bog poklanja zemlju kao nagradu za njihove vrline. Međutim, Amerika nije bila "netaknuta teritorija", jer je pripadala Indijancima, baš kao što je biblijska "sveta zemlja" pripadala Filistejcima (Palestincima).
Sijamski blizanci, dve glave hidre
Danas "američkim Zapadom" upravljaju Donald Tramp i Benjamin Netanjahu ("evropski Zapad" je, po svoj prilici, trajno izbačen iz igre). Obojica usvajaju istu, cionističku ideologiju. Kako dodaje Bleron, obojica su, uprkos prividnim razlikama, vrlo slični, poput sijamskih blizanaca ili dve glave mitske hidre. Ova dvojica su prisvojila sudbinu Zapada i očigledno ga vode ka uništenju.

Na svakog od njih, kaže ovaj autor, uticali su avramski verski fanatici, koji su biblijski Izrael smatrali temeljem. Oni se i lično poznaju, jer je Netanjahu tokom 80-ih predstavljao Izrael u Ujedinjenim nacijama u Njujorku.
Obojica koriste ista sredstva: brutalnost, laž, manipulaciju, masakr, dvoličnost, izdaju, dodaje ovaj autor. I obojica imaju na raspolaganju mnoštvo malih demona koji su im potčinjeni – sitne evropske šefove država, ili "čoveka sa motornom testerom", argentinskog predsednika Havijera Mileija.
Prvi, "Doni" je Titan, drugi, "Bibi" je sam Satana, vođa ćavolskih, sotonskih legija, kaže Bleron, jer i Titan i Satana, prema istoričaru Danijelu E. Geršensonu, imaju istovetan koren.
Ova dvojica psihopata ili demona pretvaraju Zapad u mračnu distopiju, orvelovsku noćnu moru, zaključuje ovaj autor, ukoliko ih Rusija, Kina, Indija, Iran, itd, ne zaustave u tome.





