
Da li SAD ponavljaju sudbinu Sovjetskog Saveza: Tramp je novi Gorbačov

Neće biti povratka u "normalu" posle Trampa, kao što ga nije bilo ni posle epidemije kovida. Pristup evropskih globalističkih elita je opasan i naivan: to je poricanje, bežanje, zatvaranje očiju pred stvarnošću.
Njihov pristup fenomenu "Tramp" može se opisati na sledeći način: ako obasipamo "Donija" komplimentima, odigramo rundu golfa sa njim, odemo u saunu, ili ga zovemo "tata", stvari će se nekako, same od sebe, vratiti na staro.
Niko, ili gotovo niko među zapadnim analitičarima ne zna tačno šta se dešava. Zato se Tramp opisuje kao "lud", "eksentričan", i izvlači zaključak da nema svrhe analizirati ni predviđati njegove postupke.
Treba samo sačekati novog predsednika SAD.
Ispod duboke države postoji još dublja duboka država
Ipak, stvari se u istoriji nikad nisu jednostavno vratile u pređašnje stanje. Restauracija Burbona u Francuskoj se ubrzo pretvorila u svoju parodiju. Napoleon Treći nije uopšte podsećao na svog prethodnika, on je bio taj koji je okončao očekivanja bonapartista.
Neće biti povratka na staro, tvrdi politički analitičar i osnivač projekta "Vatfor" Sergej Poletajev za RT intrenešenel. U stvari, dodaje ovaj analitičar, Tramp deluje na krajnje predvidljiv i zastrašujuće dosledan način. Trenutni cilj trampizma je, kaže ovaj analitičar, da uspostavi novi globalni poredak i redefiniše ulogu Amerike u njemu; njegov metod je "revolucija odozgo".
Pogrešno je u njemu videti predvodnika MAGA pokreta (Učinimo Ameriku ponovo velikom), zahvaljujući kome se vratio na vlast. Zapravo, kao što primećuje ruski geopolitičar Aleksandar Dugin, upravo njegov povratak na vlast pokazuje da ispod "duboke države" postoji "još dublja duboka država": tajna struktura unutar SAD (Zapada) koja ga je ponovo dovela u Belu kuću.

Tramp predstavlja interese značajnog dela američke elite, konstatuje Poletajev, a to uključuje desničarske konzervativce, velike tehnološke kompanije, vojno-industrijski kompleks, i one među ekonomistima koji shvataju da je SAD potrebno restrukturiranje, jer je prethodni model globalizacije iscrpeo svoje mogućnosti i da vodi Ameriku u katastrofu.
Tramp i elite koje su sa njim došle na vlast ("još dublja duboka država") smišljeno demontiraju čitav sistem, ostavljajući sve da se češu po glavi. Zašto lomiti ono što još uvek, manje ili više, funkcioniše?
Ovakvi stavovi proizilaze iz logike starog svetskog poretka, u kome su SAD predstavljale "svetsku metropolu", zaštićenu sistemom privilegovanih saveza, koji su se ponašali po relativno predvidljivim pravilima.
Međutim, način na koji Tramp demontira stari globalistički poredak, i da li će u uspostavljanju novog imati uspeha, to je drugo pitanje.
Slabljenje NATO-a i EU jača SAD
Trenutni odnos između EU/NATO-a i Trampove administracije, nastavlja Poletajev, može se ukratko sumirati na sledeći način: Amerika prekida svoje vojne, ekonomske i političke veze sa Evropom, Evropa se, naprotiv, bori da održi ove veze. Na dnevni red dolaze pregovori, laskanje, beskrajni sastanci, samiti i deklaracije, ali sve je to bezuspešno pa i besmisleno.
Tokom 2025. godine, SAD i Evropa su, brže ili sporije, nastavile da se udaljavaju. Nova američka administracija je optužila evropske nacije za strateško i ekonomsko "zloupotrebljavanje SAD", "nedovoljne izdatke za odbranu" i za "nezakonito posedovanje Grenlanda". Međutim, Evropa je ostala u stanju tvrdoglavog poricanja.
Početkom 2026. godine, ova geopolitička bomba je konačno detonirala. Nakon otmice Nikolasa Madura, Tramp se vratio pitanju Grenlanda. I sada je postalo očigledno da Evropa ne može da mu parira.
Trampov tim se sastoji od "klasičnih kontra-elita", tvrdi Poletajev, čiji je primarni cilj da potkopaju postojeće strukture moći svim raspoloživim sredstvima. Tramp globaliste i njihove institucije vidi kao neprijatelje i to uopšte ne krije.
Tek u tom kontekstu, sabotiranje transatlantskih struktura ima smisla: što je NATO slabiji, a EU u gorem položaju, veće su šanse trampista da konsoliduju i održe moć unutar SAD.
Evropljani čekaju povratak novog "dede Bajdena"
Upravo je to, na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji, pre godinu dana izjavio potpredsednik SAD Džej Di Vens. Ali, Evropa je odlučila da na to zaboravi kao na ružan san, kaže Poletajev. Sve podseća na klasičan slučaj poricanja. Nojevi zabijaju glavu u pesak.
U slučaju Grenlanda, to ponekad poprima apsurdne oblike, što možemo da pripićemo Trampovim ličnim osobinama. U stvari, Tramp je, tvrdi brazilski geopolitičar Pepe Eskobar, "novi Kaligula": onaj koji diže sve u vazduh kako bi video da li to može da mu donese neku korist.
Na kraju krajeva, mogli su postojati nijansiraniji pristupi – poput prisiljavanja Evrope da plati za odbranu ostrva ili izmišljanja nekog oblika eksteritorijalnosti, uočava ovaj ruski analitičar, i dodaje: "Postoji bezbroj opcija, ali to su samo detalji koji ne menjaju fundamentalno drugačiji pristup koji trampisti zauzimaju prema međunarodnim odnosima i, posebno, prema Evropi."
Zato Evropska unija, kao što je definisano u novoj američkoj Strategiji nacionalne bezbednosti, ostaje najvažniji neprijatelj SAD. U principu, zaključuje Poletajev, mi smo svedoci veoma doslednog, predvidljivog i koherentnog procesa.
Da li će Amerika izbeći sudbinu Sovjetskog Saveza
Zaključke možemo izvesti sami. Tramp nije (nikad nije bi bio) pristalica MAGA pokreta. On radi na uspostavljanju novog/starog "svetskog poretka": kolonijalnog modela, u kome će Amerika i dalje biti na prvom mestu, novog "zlatnog doba" kolonijalizma koji je vladao krajem 19. i početkom 20. veka.
One stvara "novu Ameriku", već samo pokušava da obnovi "staru". Tramp je, zajedno sa Rubiom, Vensom i drugima iz njegovog tima, istinski neokolonijalista i američki nacionalista, i to ne krije. Paradoksalno, sve dok slabi NATO i EU, silama poput Rusije i Kine, Trampovi potezi idu na ruku. Očekivanja EU da se "vrati deda Bajden" su iluzorna. Niko nije dvaput ušao u istu vodu.
Da li će Tramp u tome uspeti? Veoma malo verovatno, tvrdi Poletajev: "Čak i ako dođe do kontrarevolucije u SAD i globalistički demokrate povrate vlast, suočiće se sa potpuno drugačijim međunarodnim pejzažom i delovaće u skladu sa njima."
U toku je fundamentalna transformacija američke spoljne politike. Ko to ne prepozna, naći će se na začelju, poput EU. U pitanju su istorijski objektivni procesi, koji u suštini ne zavise od ličnih osobina njihovih aktera.
Da li je ovo dobro za SAD, pita se ruski analitičar, i odgovara: "Verovatno ne. Baš kao i Tramp, lider SSSR-a Mihail Gorbačov je tokom 1980-ih pokrenuo duboke reforme, poznate kao perestrojka, ne bez razloga; prepoznao je da zemlja ide ka katastrofi."
Gorbačovljeve reforme su se na kraju pokazale kao katastrofa za SSSR; lek se ispostavio kao gori od bolesti. I SAD će se verovatno suočiti sa sličnom sudbinom.
SAD se, zaključuje Poletajev, nalaze na istom putu kojim je već prošao Sovjetski Savez.





