
Švajcarski nekrolog starom svetu: Dementni gospodari iz Davosa

Gospodari iz Davosa više ne vladaju svetom. Vladaju samo Zapadom, ili možda samo jednim njegovim delom. To nam je belodano pokazao ovogodišnji Svetski ekonomski forum u Davosu (VEF), koji se značajno razlikovao od svih prethodnih. Za početak, njime nisu paradirali Evropljani, primećuje italijanski geopolitičar Lorenco Marija Paćini na sajtu "Fondacija strateške kulture", već Amerikanci, koje je lično predstavljao predsednik SAD Tramp.
Jedini evropski glas, nastavlja italijanski geopolitičar, bio je glas Emanuela Makrona, sa modricom na oku i naočarima u stilu filma "Top gan". Ali, to je, kaže Paćini, bio pre očajnički pokušaj Makrona da se nametne kao jedini dostojni sagovornik starog evropskog poretka, dok se svet već usmerava ka drugim orbitama. Kristin Lagard i Ursula fon der Lajen, i pored njihove uobičajene proevropske retorike, ili zahvaljujući upravo njoj, bile su praktično neprimetne.
Potom je došao Donald Tramp kao tornado koji je digao sve u vazduh i ostavio učesnike davoskog skupa zbunjenim.
Dotrajala "tvrđava elita" u švajcarskom gradiću Davosu
Na Forumu, koji se odvijao pod nazivom "Duh dijaloga", uopšte nije bilo dijaloga. Bio je to pre Trampov monolog o redefinisanju uloge SAD u budućem svetskom poretku, sa Amerikom kao centralnim akterom. Upravo to je jezik koji stare, poslovne i političke zapadne elite, okupljene na "krovu sveta", ili u "tvrđavi elita u Davosu", ne razumeju. Šta se zaista dešava sa "transatlantskim odnosima"?
Inače, Forum u Davosu osnovao je 1971. univerzitetski profesor Klaus Švab. Njegov prvobitni cilj bio je "razmena menadžerskih ideja i negovanje transatlantskog dijaloga između evropskih i američkih kompanija". Godine 1987, organizacija je usvojila ime pod kojim je danas poznata i postala "multilateralna globalna platforma za diskusije političkih i poslovnih zapadnih elita".

Zašto se Forum iz 2026. toliko razlikovao svih od prethodnih, definisanih u duhu kapitalizma i formulisanih u Davoskom manifestu iz 2020? Prva stvar je promenjeni međunarodni pejzaž. Veoma napeti geopolitički kontekst, uočava Paćini, sa snažnim tenzijama među velikim silama, dominirao je diskusijama, a još više iza kuloara. "Manje Evrope, a više Amerike", to bi mogao biti moto skupa.
Potom se pojavio Tramp, koji je govorio o svojoj ideji o stvaranju "Odbora mira", koji, očigledno, predstavlja pandan ili zamenu za Ujedinjene nacije. Uglavnom, njegova ideja je uvek ista: Amerika je ta koja dominira. Ili, rečima Paćinija: "Tramp nastavlja svoju globalnu igru geopolitičkog pokera i pri tome nikoga ne štedi."
Dementni ples Evropljana
Ispod te fasade leži Trampova namera da protrese globalistički centar uticaja koji je bio izrazito evrocentričan. Odnosno, da skrene pažnju sa Evrope na Ameriku. Izgleda da je u tome i uspeo: Odbor za mir postao je "tema meseca" i gotovo potpuno zasenio druge medijske trendove, čak i pre nego što je postao geopolitička činjenica.
Novinski izveštaji podredili su se američkom narativu. Cilj ovog pomeranja fokusa medijske pažnje nisu neposredni efekti, dodaje Paćini, već zauzimanje kognitivnog i narativnog prostora.
Sve u svemu, u pitanju je narativ koji "dokazuje" da su SAD, pod vođstvom Trampa, i dalje "centralni akter". Kako zaključuje Paćini: "Svedoci smo dementnog plesa – Evropljani izgledaju kao da su pod uticajem nekog opojnog sredstva i da gube kontrolu čim američki ili sagovornik sa Globalnog juga uđe na scenu. Amerikanci predvode ovaj ples, ostali prate ritam – ritam koji više podseća na makabrični ples (Dans makabr – mrtvački ples) , koji označava kraj starog evropskog sistema."
Ili, na njegov nekrolog, na njegova posmrtna zvona.
Kina je prešla Rubikon
Stari svet umire, a novi svet se bori da se rodi, i sada je vreme čudovišta, pisao je 20-ih godina prošlog veka italijanski mislilac Antonio Gramši. Tako, u najkraćem, skup u Davosu opisuje italijanski geopolitičar Pepe Eskobar.
Zapravo, kada milijarderi u Davosu traže "više socijalne pravde", to je dokaz da su prestravljeni predstojećim događajima i da su naslutili, dodaje Eskobar, "duboke pukotine u 'međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima', koji je već najmanje godinu dana samo mrtvac koji više ne hoda".
Tu je, doduše, bio i govor kanadskog premijera Karnija, ali to je, primećuje brazilski publicista, samo lukav način da se sahrani stari poredak, koji bi sada trebalo da popune "srednje sile", uglavnom Kanada i neke evropske države, obavezno, bez Globalnog juga.
Međutim, strateško partnerstvo Rusije i Kine poništava ove ideje, koje predstavljaju sofisticirani pokušaj prevare. U Davosu se na kratko pojavio i "tehnološki milijarder" Ilon Mask, kako bi promovisao ideju o pretvaranju Grenlanda, "toga komada leda" (Tramp), kojim će vladati tehno-direktori, predstavljajući se kao "kraljevi filozofi".
Čak i u takvom Davosu, ipak se pojavio glasnik Globalnog juga, kineski potpredsednik He Lifeng, kako bi saopštio "lošu vest" po Zapad: da je Kina, uprkos američkoj buci i besu, već duboko zakoračila u novu fazu, u kojoj će postati novo "svetsko tržište" i na taj način zameniti posrnule i posustale SAD.
To uopšte nisu primetili, ili nisu smeli da primete poslušni zapadni mediji. Možda nisu ni mnogi učesnici foruma, koji su se zabavljali Trampom, njegovim narativima o "Americi kao vodećoj sili", ili Grenlandom.
Ipak, Kina je upravo prešla preko Rubikona.





