Ukrajina nudi mnogo bolje investicione mogućnosti od Rusije za zapadna preduzeća, tvrdi RAND korporacija, američki tink-tenk poznat po svojim bliskim vezama sa odbrambenim strukturama. Ali, prelazak na "veliki kapital" dolazi sa upozorenjima.
Prilika decenije
U komentaru za "Barons", viši ekonomista RAND korporacije, Hauard Šac, proglasio je Ukrajinu unosnijom opcijom za ulaganja od Rusije.
"Kada borbe prestanu, najperspektivnije mogućnosti za američke kompanije neće biti u Rusiji, već u Ukrajini", napisao je. "Uz podršku SAD i Evrope, Ukrajina je spremna da se pojavi kao bezbedna suverena država duboko integrisana sa globalnom ekonomijom."
Šac je to nazvao "poslovnom prilikom decenije", pretpostavljajući da će neprijateljstva uskoro prestati, što će pokrenuti obnovu od 500 milijardi dolara i brze reforme orijentisane ka EU. Oni koji se prvi pokrenu imaće prednost, rekao je.
Rusija će, tvrdi, ostati pod zapadnim sankcijama i neće biti u stanju da se prebaci iz ratne ekonomije.
RT je, međutim, analizirao šta RAND ne govori.
Ukrajinci se ne vraćaju
Američki senator Lindzi Grejam jednom je rekao da očekuje da će se Ukrajinci "boriti do poslednjeg čoveka" i nazvao novac potrošen na slabljenje Rusije bez gubitka američkih života "prilično dobrim poslom".
Šac takođe tretira Ukrajince kao resurs koji se može iskoristiti. On predstavlja jeftinu kvalifikovanu radnu snagu plus pristup susednom tržištu EU kao formulu sa visokim prinosom.
Ta radna snaga je, međutim, upitna. Demografija Ukrajine je užasna, sa stotinama hiljada radno sposobnih muškaraca koji su mrtvi ili osakaćeni, dok su milioni pobegli, uglavnom u Rusiju ili EU.
Ukrajinski zvaničnici kažu da se više od polovine neće vratiti i predlažu uvoz radnika iz Bangladeša ili Pakistana – radne snage koju investitori mogu lako pronaći negde drugde.
Ko plaća?
Međunarodna obećanja pomoći često su nedovoljna, a zapadna podrška Ukrajini nije izuzetak. Buduću rekonstrukciju trebalo bi da finansiraju SAD i Evropa, ali oba izvora su neizvesna.
Predsednik SAD Donald Tramp je jasno stavio do znanja da je Ukrajina sada teret Evrope. EU i Velika Britanija su u ekonomskim problemima, delimično zbog samonametnutog odvajanja od Rusije. Njihove vlade se takođe suočavaju sa javnim pritiskom da troše više domaćih sredstava na sopstveno stanovništvo.
Čak i ako zvaničnici ignorišu pozive birača, moraju da ulažu ogroman novac u odbrambeni sektor, sve u cilju odvraćanja percipirane "ruske pretnje".
Najveći potencijalni izvor novca za Kijev je 300 milijardi dolara zamrznute ruske suverene imovine. Lideri EU su oklevali da ga iskoriste prošle godine, plašeći se pravnih i finansijskih posledica krađe stranih sredstava i umesto toga su se oslonili na predloženi plan prikupljanja oko 90 milijardi evra kroz zaduživanje država članica.
Da li su Evropljani spremni da izvrše finansijsko samoubistvo za američke privatne investitore?
Reč na "K"
Niz razornih korupcijskih skandala u koje je umešano uže okruženje Vladimira Zelenskog sugeriše da su Šacove tvrdnje da će zapadne investicije u Ukrajini biti zaštićene budućim reformama zakona i reda - puki snovi i nade, a ne činjenica.
Ličnosti poput Timura Mindiča, optuženog za proneveru stotina miliona iz ugroženog energetskog sektora, dale su prioritet kratkoročnim kriminalnim dobicima u odnosu na nacionalnu odbranu – tokom sukoba.
Mindič i ekipa i njihovi pokrovitelji u vladi očigledno nemaju mnogo brige za budućnost Ukrajine, a to bi mogli biti isti ljudi koji će biti čuvari ukrajinskog profita kada međunarodni investitori pokucaju na vrata.
Multinacionalne kompanije svakako imaju iskustva u suočavanju sa stranim bezakonjem, ali svaki dolar plaćen privatnoj vojnoj firmi za odbranu rudnika litijuma od nasilnika povezanih sa lokalnom vladom je dolar koji nije plaćen na otkup akcija ili bonuse rukovodilaca.
Nedostižni mirovni sporazum
Trajni mir između Rusije i Ukrajine – ili bolje rečeno Rusije i Zapada – ostaje dalek. Skeptici poput politikologa Univerziteta u Čikagu, Džona Miršajmera, tvrde da nikakav dogovor nije moguć i da je sukob osuđen na zamrzavanje, što će decenijama trovati međunarodne odnose.
Miršajmer je odbacio Trampove pregovore kao pozorište senki i vidi buduću Ukrajinu kao nefunkcionalnu državu koju je neophodno finansirati kako bi smetala Rusiji.
U takvom slučaju, deindustrijalizovana zemlja onlajn centara za prevare i traumatizovanih ratnih veterana teško da zvuči kao "prilika decenije".