
Od Crnjanskog do Tokija: Japan klizi ka militarizaciji

Situacija na Dalekom istoku uveliko podseća na izveštaj Miloš Crnjanskog svom pretpostavljenom, Aleksandru Cincar Markoviću, u tom trenutku našem ambasadoru u Berlinu, da Adolf Hitler u pešadiju Vermahta uvodi "Marš princa Eugenija Savojskog", na lični firerov zahtev.
Cincar Markoviću to ništa nije značilo, ali je Crnjanski odlično razumeo simboličku dubinu poruke koja je tom "malom" promenom u nemačkoj vojsci upućena čitavoj Evropi i naročito Srbima.
Cincar Marković se samo smeškao...
"Pa, velim, to je stari austrijski marš kojim su Austrijanci počeli prelaz preko Save, pri napadu na Beograd, godine 1914…", upozoravao je Crnjanski svog šefa, dok se Cincar Marković, kako Crnjanski beleži, samo smeškao, smatrajući da su posredi izmišljotine.

Ovde vredi pomenuti i da je Crnjanski, sublimiranim instinktom svoje erudicije, zavičajnog porekla i životnog iskustva, na slične ambicije Nemačke ukazivao i ranije, upozoravajući Cincar Markovićevog prethodnika, Živojina Balugdžića, da su Paulu fon Hindenburgu, prilikom posete jedne od organizacija veterana nemačke vojske, svirali marš "Ulazak u Pariz", što je ovoga bilo oduševilo.
Retko ko je tada bio spreman da poveruje Crnjanskom, da "male" simboličke poruke mogu da imaju tako jasno i upozoravajuće značenje.
Tako, sledeći Crnjanskog, dolazimo do najnovijeg plana Vlade Japana, da u okviru takozvanih Samoodbrambenih snaga vrati vojne činove koje su oružane snage te zemlje koristile pre i tokom Drugog svetskog rata.
Treba znati da je od osnivanja Samoodbrambenih snaga 1954. godine, Japan ciljano usvajao nazive vojnih činova kako bi svoje savremene odbrambene snage simbolički udaljio od tradicija carske vojske koja je po Aziji i naročito NR Kini počinila jezive zločine, svakako jedne od najsurovijih u istoriji čovečanstva.
Činovi kao što je "isa" (prvi, vodeći oficir) zamenili su starije nazive poput "taisa" (pukovnik).
Terminologija vraća moral
Iako prevodi na engleski jezik već odgovaraju svetskim standardima, zagovornici ovog plana smatraju da bi vraćanje tradicionalne japanske (vojne) terminologije ojačalo moral i poslalo signal priznavanja Samoodbrambenih snaga kao legitimnih nacionalnih odbrambenih snaga, preneo je list "Asahi šimbun" prošle nedelje.
Predlog je, kako se navodi, proistekao iz dogovora vladajuće Liberalno-demokratske partije i njenog koalicionog partnera, Japanske inovacione partije (Išin), kako bi se Samoodbrambene snage uskladile sa "međunarodnim standardima".
Koalicija planira da sprovede ove promene do kraja 2026. godine, preneli su japanski mediji.
Ali, priča se ne završava simboličkim promenama koje treba da evociraju uspomene na staru carsku vojsku koja je, samo u Nanđingu u Kini, za nešto više od mesec dana mačetama, noževima i vatrenim oružjem ubila oko trista hiljada ratnih zarobljenika i civila, među kojima je bio veliki broj žena i dece.

Žele da menjaju i Ustav
U Japanu, u krugovima vlasti, postoje i javni zagovornici šireg programa promene odbrambene politike. Postoje jasno izražene namere da bude promenjen Član 9. japanskog Ustava, odnosno odredba koja nalaže pomenutu obavezu kopnenih, pomorskih i vazduhoplovnih snaga, kao i drugih ratnih potencijala Japana, da ne budu sredstva za rešavanje međunarodnih sporova.
Vrhunac novog militarizma Japana ogleda se i u otvorenim najavama premijerke Sanae Takaiči, koja je, tokom aktuelne kampanje za skupštinske izbore, izrazila nameru da sprovede reviziju Ustava kojom bi, eksplicitno, samoodbrambene snage bile uključene u Ustav.
Prema mišljenju kineskih analitičara, ovaj potez ima dvostruki cilj: konsolidovanje lične vlasti premijerke i olakšavanje dugoročne političke agende japanske desnice.
Kina i druge zemlje da budu na oprezu
U Pekingu upozoravaju da Kina i druge azijske zemlje moraju da budu oprezne, jer bi desničarske snage Japana, vođene iskrivljenim tumačenjem istorije, mogle da iskoriste proces promene Ustava, da izađu iz okvira posleratnih ograničenja i ugroze regionalnu bezbednost.
Tokom kampanje, suprotstavljene partije naglasile su različite stavove: Jošihiko Noda, jedan od lidera najveće opozicione stranke, Centrističkog reformskog saveza, ponovio je cilj da Japan bude zemlja koja nikada više neće voditi rat i neće dozvoliti da bude uvučena u konflikte.
Prema Članu 9. Ustava Japana iz 1947. godine, Japan se večno odriče rata i upotrebe sile kao sredstva za rešavanje međunarodnih sporova, a kopnene, pomorske i vazduhoplovne snage, kao i drugi ratni potencijali, nikada se neće održavati. Trenutni Ustav ne spominje Samoodbrambene snage, ali Ministarstvo odbrane u Tokiju navodi da ih Japan održava kao borbeno sposobnu odbrambenu silu.
Učvršćenje vlasti i agenda ratoborne desnice
Iniciranje predloga za reviziju japanskog Ustava zahteva odobrenje dve trećine članova u oba skupštinska doma.
Kineski analitičar Sjang Haojo naglašava da je revizija japanskog Ustava dugoročni cilj konzervativne desnice, u cilju postizanja statusa "normalne" države.
Bivši premijer, Šinzo Abe, takođe je radio na promeni Ustava Japana i uključenju Samoodbrambenih snaga u Član 9, a kritičari takve politike u Japanu upozoravaju da bi taj potez predstavljao pomeranje zemlje ka vojnoj moći i ultradesničarskoj agendi, uz potencijal za ugrožavanje javnog mnjenja, demokratije i regionalne stabilnosti.
Ove namere japanskih vlasti prate izjave visokih zvaničnika te zemlje da bi Japan mogao vojno da interveniše u slučaju sukoba u Tajvanskom moreuzu, kao i najave da bi Japan mogao da uveze nuklearno naoružanje i instalira raketne sisteme bliže Tajvanu.





