Ometanje mora da prestane i rukovodstvo u Dauning stritu mora da se promeni, rekao je Anas Sarvar, lider škotskih laburista. On je najviša ličnost u stranci koja je pozvala ser Kira Starmera da podnese ostavku nakon nekoliko teških dana tokom kojih su Morgan Meksvini, šef kabineta premijera, i Tim Alan, njegov direktor za komunikacije, podneli ostavke.
Umesto Sarvara, ministri su opak podržali ser Kira, istina sa različitim stepenom entuzijazma. Sam premijer se na sastanku laburističkih poslanika branio, poručivši da "nije spreman da odustane... ili da nas gurne u haos".
Ser Kir Starmer je najnepopularniji britanski premijer: "bolestan čovek koji ne može sebi da priušti da se prehladi", piše "Ekonomist".
Zato je skandal oko veze Pitera Mandelsona sa osuđenim seksualnim prestupnikom Džefrijem Epstinom toliko destabilizujući. Odluka premijera da imenuje lorda Mandelsona za britanskog ambasadora u Americi ostavila ga je opasno ranjivim kada su se pojavila nova otkrića.
Iako je premijer otpustio Mandelsona u septembru, nedavno objavljeni dosijei otkrili su obim prijateljstva bivšeg ministra kabineta sa Epstinom – uključujući dokaze da je izgleda delio poverljive vladine informacije tokom globalne finansijske krize.
Starmer se izvinio što je poverovao u Mendelsonove "laži". Meksvini, koji je insistirao da bivši laburistički "velikan" dobije mesto u Vašingtonu, podneo je ostavku prošle sedmice.
Starmerovoj nepopularnosti doprinosi i činjenica da je postigao malo primetnog napretka po pitanju glavnih prioriteta birača. Britanija deli mnoge izazove sa drugim bogatim demokratijama, uključujući spor ekonomski rast i sve neprijateljskiju američku administraciju. Pored toga, Starmer je nasledio problematične javne službe i krize u socijalnoj zaštiti i finansiranju specijalnog obrazovanja.
Pa ipak, pod vođstvom Kira Starmera, laburisti su malo učinili da se pripreme za ove uslove dok su bili u opoziciji. Stranka se obavezala da neće povećavati poreze "radnim ljudima" - obećanje koje nije mogla sebi da priušti da ispuni. Pod laburističkom ministarkom finansija Rejčel Rivs, očekuje se da će porezi porasti na najviše nivoe od 1940-ih. Stranka je tvrdila da će zaustaviti dolazak migranata koji prelaze Lamanš u malim čamcima. Brojke su veće nego kada je ser Kir stupio na dužnost.
Taj nedostatak realizma, piše "Ekonomist", pokazuje da vlada nema mandat za teške izbore - uprkos ubedljivoj parlamentarnoj većini.
Problem je pogoršan "nefunkcionalnim funkcionisanjem" u Dauning stritu. Poslanici i ministri se privatno žale da je premijerov tim i arogantan i nestabilan. Za 19 meseci Starmer je izgubio dva šefa kabineta, četiri direktora komunikacija i 11 ministara. Bez koherentnog projekta ili ideologije na koju bi se mogao osloniti, premijer je delovao paralizovan događajima, često prepuštajući strategiju Maksviniju.
Birači imaju osećaj da se ništa nije promenilo. Kako su troškovi života rasli od 2021. godine nadalje, Britanci su očajavali zbog konzervativne vlade koju su proždirali skandali i unutrašnji sukobi. Starmer je 2024. godine poručio da je vreme da se okonča haos i "zemlja stavi na prvo mesto". Umesto toga, haos se nastavio.
Skoro polovina birača Laburista na izborima 2024. godine sada kaže da bi glasala za drugu stranku.
Reforma UK, desničarska populistička stranka koju predvodi Najdžel Faraž, vodi u svakoj anketi javnog mnjenja od maja 2025. Poslanici Laburista se plaše gubitka posla. Mnogi od njih otvoreno razgovaraju o kraju premijerskog mandata ser Kira.
Kratkoročno gledano, Starmera bi u Dauning stritu mogao da zadrži nedostatak očiglednog naslednika.
Potencijalni izazivači moraju da obezbede podršku jedne petine poslanika Laburista (njih 81) pre izbora. Anđela Rejner, njegova bivša zamenica i favoritkinja kladioničara, je pod istragom poreskih vlasti. Ves Striting, ministar zdravlja i lider laburističke desnice, bio je blizak Mandelsonu i teško bi dobio podršku članova. Endi Bernam, gradonačelnik Velikog Mančestera i favorit članova, ne može se kandidovati jer nije poslanik.
Verovatnije je da će Starmer nastaviti da se bori, udvostručujući progresivnu politiku svoje vlade kako bi održao podršku svojih poslanika.
Laburistički poslanici iz zadnje klupe mogli bi da zaključe da će imati koristi od slabog i popustljivog premijera, posebno sada kada je Maksvini (čiji su politički instinkti bili u suprotnosti sa njihovim) uklonjen. Nema garancije da će ovo uspeti.
Lokalni izbori 7. maja mogli bi biti sledeći trenutak za udar izazivača. A još štetnije informacije mogle bi se pojaviti iz dokumenata koji se odnose na imenovanje lorda Mandelsona, koje je vlada pristala da objavi.
Malo je glasova u laburistima koji pozivaju stranku da se suoči sa teškim problemima, kao što je stavljanje pod kontrolu troškova socijalne pomoći. S obzirom na ogromnu većinu u vladi, malo je verovatno da će se uskoro održati opšti izbori. Umesto toga, očekuje se još više skretanja sa vlasti i drame – na užas birača, kojima je obećano nešto bolje.