Objavljivanje Epstinovih dosijea na Zapadu imaće efekat bombe. Doduše, efekat bombe koja će eksplodirati nešto kasnije. Za početak, razotkrivena je trulost zapadnih institucija. I pokazalo se da je ta trulost endemski raširena među zapadnim elitama.
Bivši britanski obaveštajac i diplomata Alister Kruk na sajtu "Fondacija strateške kulture" poredi taj efekat sa "sporim zemljotresom". "Ništa ne može ostati kao pre." Koliko puta smo slušali tu skoro već dosadnu i otrcanu frazu? Ovog puta, ona je, izgleda, istinita.
U Davosu, kanadski premijer Mark Karni je priznao da je "poredak zasnovan na pravilima" bio samo kičasta fasada, koja je od početka bila prepoznata kao lažna; ipak, ta fasada je bila korisna za Zapad. Bilo je potrebno da se sakrije unutrašnji kolaps sistema, njegov sunovrat u radikalni nihilizam, u kome više nema nikakvih moralnih vrednosti, ili ih nikad nije ni bilo.
Zatim se desila afera Epstin, koja je svima pokazala da za zapadne elite ne postoje nikakva moralna, pravna ili, makar, ljudska ograničenja. Sve je veoma jednostavno: postoje samo prljave strasti, niski apetiti, koje treba zadovoljiti. Uključujući i kanibalizam.
Kako je, pita se Kruk, sada uopšte moguće govoriti o vrednostima?
Konačni rascep između naroda i elita
Sve to stvara duboki, upravo nepremostivi rascep između naroda i njegovih elita. Narod više ne veruje takozvanim elitama, elite se podsmevaju narodu, koji, zapravo, preziru.
Elite su sada, nastavlja ovaj bivši diplomata, shvatile da će kada potpuna amoralnost vladara bude poznata svima, Zapad izgubiti svoju arhitekturu moralnih priča, narativa koji omogućavaju udoban život. Kako onda održati društvo na okupu? Pitanje se jednako odnosi i na SAD i Evropsku uniju. Da li je moguće da će oni nastaviti da se pretvaraju i da drže svima moralne lekcije, o demokratiji, o ljudskim pravima?
Izlaz je, verovatno, u totalitarizmu, smatra Kruk.
Postmoderni pad u nihilizam se suočio sa zidom koga nije moguće preskočiti, kao što je predvideo Niče 1888. godine. Paradigma "prosvetiteljstva" se preobrazila u svoju suprotnost: u svet bez vrednosti, smisla ili svrhe, osim lične moći i bogaćenja.
To je posledica promene koju nisu uočili zapadni ekonomisti, iako im je bila pred nosom, dodaje ovaj bivši diplomata: zapadni ekonomski sistem se pretvorio u "hiperfinansijalizovan ekonomski sistem, potpuno u službi oligarha".
A, oligarsima je sve dozvoljeno.
Pouke iz Davosa
To je pokazao ovogodišnji skup u Davosu, koji će, verovatno, biti poslednji. Nakon toga je usledio skandal Epstin, koji je pokazao da Epstinovi krugovi ne obuhvataju samo izopačene pojedince. Kako primećuje brazilski analitičar Lukas Lejroz: "Ono što je otkriveno ukazuje na sistematske, organizovane, ritualizovane prakse." A to menja sve, dodao je.
Mreže ove vrste postoje samo kada su podržane dubokom institucionalnom zaštitom, kaže Lejeroz i ističe:
"Nema ritualne pedofilije, nema trgovine ljudima na transnacionalnom nivou, nema sistematske proizvodnje ekstremnih materijala, bez političkog, policijskog, sudskog i medijskog pokrića."
Poverenje u elite na Zapadu se naglo topi, a to podseća na situaciju koja prethodi revolucijama. Možda na stanje koje je prethodilo padu Bastilje, tvrdi ruski mislilac Aleksandar Dugin.
Bivši savetnik za politička pitanja u američkom demokratskom taboru Dejvid Rotkopf veoma dobro primećuje šta znači afera Epstin za Ameriku: "Mladi Amerikanci shvataju da su ih njihove institucije izneverile, desetine hiljada ljudi u Mineapolisu govore da se ovo više ne tiče ustavnih pitanja, vladavine prava ili demokratije..."
"Ljudi govore da nas Vrhovni sud neće zaštititi", nastavlja Rotkopf, "da ih neće zaštititi ni Kongres, a da je predsednik (SAD) neprijatelj, jer on raspoređuje američku vojsku u našim gradovima. Jedini koji nas mogu da ih zaštite su oni sami".
Američka noćna mora
Ljudi sada shvataju da je ceo sistem namešten i da uopšte ne radi za njih. Radi za elite. Američki san za njih više nije stvaran. Kontrolu nad čitavom zemljom uzurpirala je šačica ultrabogatih, koji čak i ne plaćaju porez. Ostatak naroda je izdan, prepušten samom sebi.
Prema Rotkopfu, epizode koje smo imali prilike da gledamo u Davosu i sve posledice afere Epstin dokazuju da je raskid između takozvanih elita i naroda definitivan. Stvari se više ne mogu vratiti na staro. Prema rečima Lejroza, "zapadna društva se sada suočavaju sa dilemom koja se ne može rešiti izborima, parlamentarnim komisijama ili ispraznim, slatkorečivim govorima".
"Kako je moguće nastaviti prihvatiti autoritet institucija koje su štitile ovaj nivo užasa? Kako se može održati poštovanje za zakone koje selektivno primenjuju ljudi koji žive iznad njih?", dodaje Lejroz.
To ne može rešiti nijedna politička stranka u SAD. Nijedna ne može da obezbedi pristojno plaćene poslove, pristup medicinskim uslugama, razumne cene obrazovanja ili stanovanja.
Drugim rečima – američki san je konačno mrtav. Niko više ne veruje u bajku o zemlji koja pruža jednake mogućnosti za sve. Niko od njih neće postati predsednik SAD, niko se neće obogatiti preko noći, najmanje svojim radom. Šta je za nekog san, za druge je postalo noćna mora.
Pa, šta će se dalje događati u SAD? To niko ne zna. Verovatno će se o tome, kaže Kruk, odlučivati na ulicama.
Uz krv i nasilje. Građanski rat iznutra, novi svetski rat spolja. Mi to možemo, jer imamo najsjajniju armiju na svetu, to je poruka koju svima upućuje predsednik SAD. I zavešćemo red u Americi.
Milom ili silom.