
Mađarska na raskrsnici: Izbori koji nisu samo unutrašnja stvar Budimpešte

Ovogodišnji parlamentarni izbori u Mađarskoj donose neizvesnost kakve u toj zemlji nije bilo gotovo dve decenije. Pred glasačima nije samo izbor između vlasti i opozicije, između Fidesa i TISA-e, partija oličenih u "staroj kajli" Viktoru Orbanu i "dašku svežine" Peteru Mađaru, već odluka u kom će se pravcu kretati njihova zemlja. Hoće li da zadrži sadašnji stepen samostalnosti ili će Mađarska postati samo jedan od poslušnih briselskih đaka, ukalupljenih u okvire evropske politike?

I tu priča o mađarskim izborima iskače iz unutrašnjeg konteksta i postaje više od pitanja koje se tiče samo Mađara. U Evropskoj uniji 12. april se doživljava kao prilika da se odnosi sa Budimpeštom "normalizuju" ili, u prevodu na srpski – da se Mađarska uskladi sa stavom Brisela posebno kada je reč o sankcijama i odnosima sa Rusijom.
I Vašington širom otvorenih očiju posmatra predizbornu kampanju. Šef Bele kuće otvoreno je podržao Orbana i istakao ga kao lidera koji treba da bude "primer ostatku sveta". Prošle nedelje, državni sekretar SAD Marko Rubio je iz Minhena do Vašingtona išao preko Budimpešte, zvanično kako bi potpisao sa Mađarskom sporazume o nuklearnoj saradnji, a između redova da još jednom stavi do znanja koji kandidat ima podršku najveće svetske sile.
Posledice promene vlasti u Mađarskoj ne bi se zaustavile samo na odnosima Mađarske sa velikim centrima moći – one bi se direktno odrazile i na region. A tako i na Srbiju.
Nova figura mađarske opozicije
Ko je uopšte Peter Mađar i kako se za oko dve i po godine sa političkih margina lansirao u sam vrh? Ko mu je na tom putu pomogao?
Geopolitički analitičar Predrag Rajić uspon Petera Mađara vidi kao posledicu dva skandala i ekonomskih neprilika izazvanih sukobom u Ukrajini.
Prva afera koja je uzdrmala do tada nepokolebljivi Fides je ona u kojoj je učestvovao Jožef Sajer, jedan od osnivača stranke, kog je mađarska javnost smatrala promoterom porodičnih vrednosti. A onda ga je policija uhvatila dok je pokušavao da pobegne sa žurke u Briselu tokom lokdauna. Gotovo filmski zaplet unosi činjenica da je u pitanju bila gej žurka i da su kod Sajera pronađene opojne droge.

"Tu je počelo da se komeša mađarsko javno mnjenje i jedan broj glasača Fidesa, stranke kojoj je porodica osnovna politička i društvena vrednost, odustao je od te partije. Drugi slučaj je doveo do ostavki predsednice Mađarske Katalin Novak i ministarke pravde Judit Varge, inače biše supruge Petera Mađara i osobe koja je bila u krugu Orbanovih ljudi od poverenja. Naime, saznalo se da je nekoliko meseci pre isteka zatvorske kazne pomilovan čovek koji je učestvovao u prikrivanju seksualnog zlostavljanja dece. Ovi slučajevi razočarali su one koji su smatrali da politika koja se promoviše nije sprovođena i to od strane onih koji su bili u obavezi da je slede", objašnjava Rajić.
Sagovornik portala RT Balkan podseća da ni Mađarsku nisu zaobišle nedaće sa kojim su se suočile i druge zemlje usled ukrajinskog-ruskog sukoba.
"Teže se dolazilo do energenata. Recimo, u ovom trenutku je potpuno prekinuto snabdevanje naftom i gasom iz Rusije koje u Mađarsku stiže preko Ukrajine, a porasle su i cene hrane. I tu se pojavio Mađar, koji je populistički govorio da će da razreši sve tako što će se dogovoriti sa Nemačkom, koja će onda da interveniše kod EU da se Mađarskoj otvore oni fondovi koji su blokirani zbog Orbanovog sukoba sa Briselom", pojašnjava Rajić uspon mladog pravnika, koji se nije libio da u borbi protiv Orbana koristi informacije do kojih je došao dok je bio u braku sa Judit Vargom.
Šta Srbija gubi ako Orban izgubi
Međutim, naš sagovornik ističe i da Mađar nije izgrađen samo na unutrašnjem nezadovoljstvu, već da njegovu kampanju prati i jasna politička podrška spolja.
Nešto o tome objavio je i američki istraživački portal "Grejzon", došavši do dokumenta koja ukazuju da je visoki zvaničnik EU Marton Benedek još 2019. planirao dugoročnu i prikrivenu akciju protiv Orbana. Kao polazište korišćeni su protesti protiv takozvanog "robovskog zakona", uz ideju da opozicione stranke, sindikati i civilni sektor povežu u trajni koordinacioni mehanizam koji bi vlast izazvao i na izborima, uz podršku Soroševih NVO. Prema oceni novinara Kita Klarenberga upravo u tom političkom okviru kasnije je Peter Mađar transformisan od lojaliste Fidesa do lidera nekada beznadežne stranke TISA (Poštovanje i sloboda).
Rajić naglašava da posebno izražen interes za političke promene u Mađarskoj pokazuje Nemačka i da on nije motivisan demokratskim razlozima, već željom da se odnosi Berlina i Budimpešte vrate u predvidive okvire.
"To da Nemačka navija za Mađara nije nikakva tajna. Na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji kancelar Fridrih Merc se susreo sa njim. A priznaćete da nije uobičajena diplomatska praksa da se lider jedne države susreće sa opozicionarom iz druge države. Očigledna je podrška i Evropske narodne partije, CDU i CSU. Mađarska je država koja direktno ulazi u nemačku interesnu zonu ili, šire gledano, u germansku interesnu zonu još od Habsburške monarhije", dodaje Rajić.
Ako izgubi Orban, a pobedi Berlin, šta bi to značilo za Srbiju?
"Mi boljeg prijatelja od Orbana u EU nemamo. On je apsolutno naklonjen srpskom političkom interesu i pritom ne mislim samo na Srbiju, već i na Republiku Srpsku. Sigurno bi se prvo promenio odnos Budimpešte prema Banjaluci, jer bi u slučaju BiH opet sledili politiku Berlina. Interes koji sada postoji za RS, u smislu pomoći, kreditnih linija, stavljanja veta na uvođenje sankcija rukovodstvu RS u Briselu… ništa od toga ne bismo imali. To bi, možda bio i prvi korak ako bi pobedio Mađar, jer je politički najjeftinije da isporuči svoj odnos prema RS kao znak dobre volje", objašnjava Rajić.
Naš sagovornik dodaje i da je situacija sa Srbijom malo kompleksnija: budući da je dom za oko 150.000 Mađara, zaokretanje ne bi došlo preko noći, ali bi se sigurno odnosi sveli na tehnički minimum neophodan samo za funkcionisanje dve države koje imaju istu granicu.
U tom slučaju u vrhu dnevnog reda bilo bi i redefinisanje odnosa sa Rusijom, koji se sada zasnivaju na pragmatičnoj saradnji, pre svega kroz energetiku i stabilan politički odnos, uprkos pritiscima iz EU.
"Mislim da bi promena vlasti u Mađarskoj dovela i do promene odnosa prema Moskvi. Taj odnos bio bi identičan onome što imamo u Zagrebu i što radi Plenkovićeva vlada. Dok bi prema MOL-u, energetskoj kompaniji u čijoj je vlasničkoj strukturi i država, a koji je sada u našem fokusu zbog slučaja Naftne industrije Srbije, ipak gledali u Vašington", dodaje.
Nije sve tako crno, izborni sistem je mešovit
Sagovornik portala RT Balkan objašnjava da su ovo prvi neizvesni izbori u poslednje gotovo dve decenije i da je pred Orbanom ozbiljan izazivač – koji ne samo da poznaje sistem iznutra, već se biračima obraća idejama koje baštini i Fides.
"A upravo je najveći izazov Orbanu da spreči odliv dela svojih birača koji su umorni, nezadovoljni kadrovskim rešenjima ili potezima vlasti", dodaje.
Ali ključni razlog zbog kojeg, uprkos pojačanoj neizvesnosti, vladajuća stranka i dalje ima prednost leži u samom mađarskom izbornom sistemu, koji je dizajniran tako da nagrađuje organizaciju, infrastrukturu i lokalnu ukorenjenost. Mađarski parlament ima 199 poslanika od kojih se 106 bira većinski, u jednom krugu, po izbornim jedinicama, dok se 93 poslanika biraju po proporcionalnom sistemu sa zatvorenih lista.
"U većinskom delu sistema, građani glasaju za kandidata imenom i prezimenom, a pobednik je onaj ko osvoji najviše glasova bez drugog kruga i bez apsolutne većine. Taj model ide u prilog strankama koje imaju razvijenu terensku mrežu i prepoznatljive lokalne kandidate. Upravo tu je Fides u prednosti: nema naseljenog mesta u Mađarskoj u kojem stranka nije prisutna, a brojni kandidati pobeđuju zahvaljujući ličnom ugledu, često i izvan čisto partijske lojalnosti. Usudio bih se da kažem da Fides nema baš malo članova koji u svojim sredinama uživaju veći ugled i od Orbana", objašnjava Rajić.
Međutim, u hipotetičkom scenariju izbora "jedan na jedan" ili u sistemu sa dva kruga, naš sagovornik dodaje da bi dinamika bila potpuno drugačija – glasanje bi se lako pretvorilo u referendum protiv vlasti.
Priliku Mađaru dodatno komplikuje i uloga manjih političkih opcija, koje bi, iako pojedinačno slabe, mogle da utiču na raspodelu mandata. Na izborima se očekuje učešće još nekoliko lista koje se kreću oko izbornog cenzusa (pet odsto za partije koje izlaze samostalno, 10 procenata za one koje na izbore izlaze u duetu i 15 odsto ako ih je više), ali čije prisustvo može biti presudno u pojedinim jedinicama.
Među njima je i satirična stranka Partija dvoglavog psa, koja godinama ismeva i vlast i opoziciju, ali redovno uzima deo protesnih i urbanih glasova.
"Ovaj put obećala je da će se pojaviti samo tamo gde ne može da nanese štetu Mađaru", kaže Rajić.
Na levom spektru nalazi se Demokratska koalicija, stranka koju predvodi Klara Dobrev, bivša supruga nekadašnjeg premijera Ferenca Đurčanja. Ta opcija nosi teret stare socijalističke vlasti i u otvorenom je sukobu sa Mađarom, koji je DK označio kao "drugo lice iste, propale politike". Na desnom krilu je Naša domovina, stranka koja zastupa još tvrđu nacionalnu politiku od Fidesa.
"Iako formalno opoziciona, ona je programski i ideološki znatno bliža Orbanu nego TISA-i, zbog čega se u Budimpešti ne isključuje mogućnost njene postizborne saradnje sa vladajućom koalicijom u slučaju tesnog rezultata", navodi Rajić.
Pikanterija u vezi sa Našom domovinom je ta da je na njenom čelu Laslo Torckai, čiji je deda iz Odžaka, a koji je u prošlosti imao napet odnos sa zemljom svojih predaka toliko da mu je bio zabranjen ulazak u Srbiju. A Evropsku uniju je nervirao izjavama da bi deo Ukrajine, tačnije najzapadniji region Zakarpatja trebalo da pripadne Mađarskoj, ukoliko ova zemlja izgubi državnost nakon SVO.
Analitičari ne vole da daju prognoze dva meseca pred izbore čiji je ishod ovako neizvestan, pa naš sagovornik kaže da bi se na Orbanovu pobedu kladio da su izbori ove nedelje.
Ali, nije potrebna veština analitičara da bi se zaključile dve stvari: da će pobednik 12. aprila biti Mađar. I da bi za Srbe bilo bolje da to bude onaj po uverenju, a ne po etimologiji.




