Carstva se, kroz istoriju, uzdižu i nestaju. To nije išta novo. Ne treba ići odviše daleko u istoriju: holandsko carstvo je smenilo britansko, britansko američko, a američko će smeniti kinesko.
Ovo tvrdi Rej Dalio, američki milijarder i vlasnik jednog od najvećih hedž fondova "Bridžvoter", koji je u svojoj knjizi "Promena svetskog poretka", istraživao kolaps velikih imperija u poslednjih 500 godina. Uzorak se, kaže Dalio, ponavlja na svakih 50 do 100 godina sa neverovatnom preciznošću. I to ne zbog politike ili ideologije, nego zbog ekonomije i matematike.
Dalio to naziva "ciklusom velikog duga". Imperije se na početku zadužuju zbog izgradnje infrastrukture. Ovaj dug je produktivan. Sve se čini održivim. BDP raste brže od troškova servisiranja duga.
Primer su Sjedinjene Američke Države, od 1945. do, otprilike, 2000. godine. Otplata duga dostiže 15 do 20 posto BDP-a. Međutim, troškovi duga i kamata na dug s vremenom počinju da potiskuju produktivnu potrošnju.
To, naravno, posebno u početku, malo ko primećuje. Svi misle da se kolaps ne može dogoditi njihovoj imperiji. Tržišta cvetaju. Potom dolazi do rastuće nejednakosti, do ogromnog jaza u bogatstvu. Primer su SAD od 2000. do 2008. godine. Najzad, javni dug prevazilazi nivo BDP-a, a to je ključna stvar.
Izbor između zla i goreg
Imperija tada ima samo dva izbora: ili će kamatne stope nastaviti da rastu i da sruše ekonomiju, ili će štampati novac i stvoriti inflaciju. Primer: SAD od 2008. do 2020. godine.
Oba izbora, međutim, uništavaju bogatstvo i blagostanje. To je izbor između zla i još goreg. Treće nije dato. Istorija nam, nažalost, pokazuje da imperije u takvim situacijama obično biraju rat.
To je situacija u kojoj se danas nalazi 47. predsednik SAD Donald Tramp. Ili: američka "duboka", ili "još dublja država" (Aleksndar Dugin), koja mu je omogućila da se vrati na vlast. Dugove SAD je jednostavno matematički nemoguće servisirati. Tramp treba da spasi ono što je još može.
Kada unutrašnja nejednakost dostigne vrhunac i pojave se spoljni rivali, sukobi postaju neizbežni. SAD u 2026. imaju oboje – i unutrašnju nejednakost i spoljne rivale. Unutrašnja nejednakost proizvodi unutrašnje sukobe, kao što pokazuju neredi u Mineapolisu, itd. Imaju i spoljne, sa Iranom, u Ukrajini, Latinskoj Americi...
Dalio tvrdi da nije moguće da se zaustavi "ciklus spoljnog duga". Troškovi dugova rastu mnogo brže od BDP-a, koji, u stvari, opada. Nemoguće je vratiti proizvodnju u SAD, jer je postala neisplativa. Ekonomija se pretvara u hiperfinansijalizovanu ekonomiju. To su samo igre na berzi, a ne realna proizvodnja, o čemu govori američki ekonomista Majkl Hadson.
Šta potom?
Pa, ništa. Jedna imperija se ruši, druge se uzdižu. Matematika je neumoljiva. Kina preko BRIKS-a upravo gradi novu globalnu finansijsku infrastrukturu, koja će zameniti onu staru, zasnovanu na američkom dolaru i sistemu SVIFT. Daliovo istraživanje ekonomske istorije to veoma ubedljivo pokazuje.
I još nešto: zapadne vlade štampaju novac, ali se bogatstvo seli u zlato i srebro. "Fijat" valute – valute stvorene iz ničega – gube vrednost. Tako propadaju imperije, da bi na njihovo mesto stupile druge. A od tog pravila nema izuzetaka.
Da li će se berze srušiti 2026?
Ciklus se time ne završava, samo se premešta, iz jednog carstva u drugo. Tako nastaje novi svetski poredak.
Dalio je nedavno izneo za zapadnjake zaprepašćuje predviđanje: do kraha berzi će doći već ove, 2026. godine. Razlog je to što je već počeo globalni "rat kapitala". Slobodni tokovi kapitala se upravo raspadaju, dodaje on.
To je posledica rastućih geopolitičkih napetosti. Istorija pokazuje da poremećaji na tržištu duga – poput onih iz 2000. i 2008. godine – mogu preko noći srušiti precenjena tržišta akcija. Čak i u normalnim vremenima, dodaje Dalio, slobodan protok kapitala je ključan za poslovanje preduzeća, a ovo, svakako, nisu normalna vremena.
Do sada, Vlada SAD je pozajmila ogromnu količinu novca, i to se nastavlja, bez znakova usporavanja. Američka vlada se danas bori i da otplati kamate na sve brže rastući spoljni dug. Šta tu može da uradi Tramp, osim da otima tuđu imovinu, i da tako kupuje vreme, a to američku imperiju, kaže brazilski geopolitičar Pepe Eskobar, pretvara u "imperiju stalnih pljački i prepada".
Sada, međutim, Kina, pa čak i Evropska unija žele da sa reše ogromnih količina toksičnog američkog duga.
Šta nas uči prošlost? Ili: šta može da nas nauči? Neke važne lekcije pokazala nam je kriza iz 2008. Konačno, da li će se berze srušiti 2026? To je manje važno pitanje, na koje još niko nema pouzdan odgovor.
Propast je, u svakom slučaju, neminovna. Međutim, svoju propast, Izraele, kaže biblijska izreka, nosiš u sebi samom.