Zelenski, šef kijevske hunte, apeluje na Evropu i na Sjedinjene Američke Države da mu pomognu. Koliko vidimo, bezuspešno. Predsednik SAD Tramp zna da je ovaj sukob već izgubljen. On ga je, uostalom, i započeo.
Evropljani i dalje udaraju u ratne bubnjeve. Cilj je, i dalje, naneti strateški poraz Rusiji, ali na rečima. Oni su sposobni jedino da nepotrebno produžavaju agoniju Ukrajine. Ali, Evropljani se više čak i ne slažu između sebe.
Makron pokušava da pregovara sa Moskvom, ali u tajnosti. Nemački kancelar Merc, koji ne služi interesima Nemaca, već interesima "BlekRoka" i međunarodnih finansijskih mešetara, nije ga čak ni pozdravio na poslednjem samitu. Da li je gotovo sa "koalicijom voljnih"? "Voljnih", naravno, za rat sa Rusijom.
Nemački kancelar, uostalom, ima ozbiljnije nevolje. Sve ankete pokazuju da podrška Alternativi za Nemačku (AfD) postaje sve glasnija, jer AfD zahteva hitne pregovore sa Moskvom.
Ostatak EU?
Belgija se povlači. Italija pokušava da se snađe i u Vašingtonu i Briselu, ali uspeva samo u jednom: da, kako kaže italijanski pisac Andrea Marćiljano za sajt "Elektomagacine", demonstrira glupost vladajuće klase. Slične, a možda i još veće probleme ima i Britanija, u kojoj glas sve snažnije odjekuje glas Faraža, koji se protivi ratu.
Poslednja, krvava poglavlja ukrajinskog rata
Evropa je, naravno, u panici. Svi vide šta se dešava. Jer, jedna činjenica je neosporna, neumoljiva, dodaje Marćiljano: "Rusija je pobedila u Ukrajini".
Ruska vojska završava sa oslobađanjem Donbasa, a ono što što još ostalo od snaga kijevske hunte ili je u potpunom neredu, ili se nalaze u okruženju.
Ukrajina je, čak i više nego Evropa, takođe u panici. Luka Odesa je potpuno opustošena, nastavlja italijanski pisac, što sprečava brodove pod lažnim zastavama da isporučuje oružje. A ruska vojska se sada sprema da osvoji i poslednju preostalu kijevsku luku na Crnom moru.
Razni izvori, tvrdi Marćiljano, govore da većina ukrajinskog stanovništva čeka Ruse: "Sve je gotovo". Zemlja čeka Ruse da ih oslobode korumpiranog režima koji je doveo do kolapsa i tragedije Ukrajine...
Sviđalo se to nama ili ne, kaže italijanski pisac, rat u Ukrajini se sprema za svoja poslednja, krvava poglavlja, a to je, sada, samo pitanje nedelja. Tako bi se, možda, moglo sprečiti da ruska vojska stigne do Kijeva i obračuna se sa kijevskom huntom i malim komedijašem iz Krivog Roga...
Povratak Ukrajine u 19. vek
Za to vreme, sistematska i masovna ruska bombardovanja uništavaju celu industrijsku mrežu, transport i infrastrukturu Ukrajine. Međutim, cilj Rusije nije, kako to tvrde zapadni mediji, teror nad civilnim stanovništvom, da ostave stanovništvo bez struje, vode i bez grejanja.
U pitanju je nešto drugo, piše ruski publicista Sergej Poletajev za RT internešenel: ruski udari demontiraju celokupni energetski sistem, koji je izgradio Sovjetski Savez i koji predstavlja temelj industrije i vojnih potencijala Kijeva.
Cilj ruskih udara je, dodaje on, da vrate Ukrajinu, ili ono što od nje bude ostalo, u 19. vek. Da je Rusija želela da ostavi Ukrajince bez grejanja, mogla je to da učini još tokom prve ratne zime, za šta je imala mogućnosti, a ima ih i sada, dodaje Poletajev.
Ovi udari, primećuje ruski publicista, pre svega imaju dugoročne strateške implikacije. Pitanje grejanja će verovatno biti rešeno u Ukrajini posle sukoba. Neke zgrade sa oštećenim cevima, posebno u Kijevu, ostaće nenastanjive, ali to ne bi trebalo da predstavlja veliki problem s obzirom na smanjenje broja stanovnika. Neka područja mogu obnoviti termoelektrane; bogatiji kvartovi mogu preći na toplotne pumpe.
Međutim, problemi sa električnom energijom će ostati. Oni koji su posetili zemlje u razvoju, ili postsovjetske države poput Gruzije ili Jermenije, znaju šta to znači.
Demilitarizacija kroz deindustrijalizaciju
Teška industrija ne može da opstane u takvim uslovima, kaže Poletajev. U Gruziji, na primer, industrije su se srušile ne zbog raspada SSSR-a i građanskog rata, već zato što je nestašica energije dostigla 50 odsto tokom 90-ih. Fabrike nisu mogle da rade zbog energetskog deficita. Fabrika aviona u Tbilisiju je zatvorena, rudarska industrija je propala, a luka u Batumiju je prestala sa radom. Čak je i metro u Tbilisiju radio samo do devet uveče.
Pre rata, Ukrajina je izvozila električnu energiju u Evropu. Sada trpi energetski deficit, koji Evropa jednostavno ne može da nadoknadi. Energija se, uostalom, plaća. Ukrajina, nekada moćna industrijska republika u okviru Sovjetskog Saveza, pretvoriće se u rudimentarno agrarno društvo, slično najsiromašnijim državama u Africi ili Aziji. Oporavak od ovoga mogao bi da potraje godinama, ako ne i decenijama – pod uslovom da ga uopšte bude.
Očigledno je da agrarna država ne može imati snažnu vojsku. Cilj Rusije je jasan, zaključuje Poletajev: demilitarizacija Ukrajine kroz deindustrijalizaciju.