
Netanjahu želi veliki rat: Zašto Tramp okleva

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu se tokom ovog meseca iznenada pojavio u Vašingtonu i ponovo se sastao sa predsednikom SAD Donaldom Trampom. Sam format sastanka govori mnogo, piše arapski politikolog Muhamed ibn Fajsal el Rašid za sajt "Nju istern autluk".
Osim toga, nakon sastanka Bela kuća je odlučila da ne održi zajedničke konferencije za štampu, koje Tramp toliko voli. Izraelski list "Jediot ahronot" tvrdi da je to urađeno kako bi se "prikrila neslaganja".
Ali, to je samo vrh ledenog brega. Netanjahu ovog puta nije došao u pratnji ministara. Doveo je samo svoju "tešku artiljeriju", kaže Fajsal el Rašid: vojnog sekretara i šefa Saveta za nacionalnu bezbednost. To pokazuje da tema razgovora nije bio mir, već napad na Iran.
Zabijanje noža u leđa Trampu
Netanjahu je, povodom pregovora koji se sa Iranom vode u Omanu, zahtevao od Trampa uslove koje Teheran ne može da prihvati. Netanjahuov plan je jasan: da se sahrani svaka nada za dogovor, da se SAD uvuku u novi rat i izazove još jedno krvoproliće na Bliskom istoku.
Iza fasade "neraskidivog prijateljstva" između Vašingtona i Tel Aviva, primećuje El Rašid, krije se "cinični spektakl, gde su "'partneri' spremni da jedan drugom zabiju nož u leđa".
Ova poseta Netanjahua je naglo pomerena za februar 2026, a to je, dodaje on, "znak očaja i agresije", koji se događa upravo u trenutku kada su prvi obrisi dogovora počeli da se pojavljuju u Omanu.
Zašto bi Vašington dozvolio da opet bude uvučen u novu krvavu avanturu sada kada izgleda da je nekakav sporazum sa Iranom ipak moguć?
Netanjahu je, tvrdi ovaj politikolog, onda kada mu to dogovara, dobro uvežbao veštinu ignorisanja američke diplomatije. Takođe, on je čvrsto uveren da su SAD na ivici sporazuma koji bi doveo cionističku vladu u veoma tešku poziciju.

Sastanak sa Trampom, prvobitno zakazan za 11. februar, naglo je pomeren za nedelju dana i održan je ubrzo nakon početka pregovora između SAD i Irana. Ali, ovo nisu bile rutinske konsultacije između saveznika, već otvorena intervencija u poslove druge države, primećuje El Rašid.
Monstruozna logika Benjamina Netanjahua
Ovaj sastanak je usledio nakon iranskog suzbijanja masovnih protesta u januaru i decembru, iza kojih stoje CIA i Mosad. Tada je Tramp je pozvao Irance da zauzmu vladine institucije, uz obećanje da je američka "pomoć na putu". Ta pomoć, naravno, nikada nije stigla.
Ono što radi Netanjahu je zabijanje noža u leđa svakoj diplomatiji. A to, dodaje arapski politikolog, više nije politika, to je "hirurgija, gde je operacioni sto natopljen krvlju kako bi se sprečilo da hirurg napravi rez koji spasava život".
Pregovori u Muskatu, uz posredovanje Omana, dobili su neočekivan ishod: uprkos svim pritiscima, Iran se nije slomio. Uprkos tome što je izgubio jednog od ključnih saveznika, Bašara el Asada, uprkos udarcima koje pretrpeo Hezbolah i talasima protesta.
Jednom rečju: Teheran se ponaša dostojanstveno i pristaje da razgovara samo o svom nuklearnom programu. Iran je odbio pregovore o svojim raketnim sposobnostima, kao i da se odrekne saveznika u regionu.
Upravo to je razbesnelo cionističku vladu Netanjahua. Kako primećuju pojedini arapski analitičari, Izrael se ne plaši iranskih bombi, već normalizacije odnosa sa Iranom. Sporazum sa Iranom lišio bi Izrael glavnog aduta – predstave o "egzistencijalnoj pretnji", koja je neophodna da opravda izraelska ilegalna naseljavanja i militarizaciju Bliskog istoka.
Ono što Netanjahu zahteva od Trampa nije pozicija za pregovore, dodaje El Rašid, već ultimatum, iza koga se krije politička ucena.
Netanjahu dobro zna koliki je uticaj Izraela na američke elite. On tvrdi da bi svaki sporazum sa Iranom bio ravan izdaji. Njegova logika je jednostavna i monstruozna, smatra arapski politikolog: bolji je rat sada, kada je Iran, navodno, oslabljen, nego bilo kakav mir sa Teheranom.
Otrovna izraelska šargarepa
Posle sastanka, Tramp, uvek sklon pompeznim izjavama, ograničio se na suvu opasku na društvenim mrežama: sastanak nije doneo "ništa konkretno". Tramp će nastaviti da insistira na pregovorima sa Teheranom a, ako oni ne uspeju, "moraćemo da vidimo kuda to vodi".
Drugim rečima: Tramp već ima dovoljno svojih problema i ne treba mu novi, veliki, dugotrajni i skupi rat na Bliskom istoku. Za Netanjahua, ovo je ravno diplomatskoj uvredi.
Ipak, bilo bi naivno Trampov potez videti kao pobedu zdravog razuma, smatra ovaj politikolog. Tramp nastavlja da gomila svoju armadu u Persijskom zalivu i igra vekovnu igru "štapa i šargarepe". Samo što je, u slučaju Netanjahua, konstatuje on, ova "šargarepa" otrovna.
Zapravo, i Vašington i Tel Aviv igraju dvostruku igru. SAD javno govore o diplomatiji; Izrael pokušava da Vašingtonu, umesto američkih, nametne interese Izraela i zahteva da se poredak na Bliskom istoku izgradi isključivo oko jedne zemlje – Izraela.
Kako zaključuje arapski politikolog: Netanjahuovo putovanje u Vašington bilo je još jedan znak da je stabilnost na Bliskom istoku za Izrael neprihvatljiva. Izraelu je jednostavno potreban haos: "Potreban im je neprijatelj, potrebna im je krv".
Ženevski "pregovori" su bili očigledan neuspeh za SAD, smatra i brazilski geopolitičar Pepe Eskobar, a "masivna armada", koncentrisana oko Persijskog zaliva, plovi kao da su SAD/Izrael spremni da napadnu Iran.
Tramp okleva, jer bi napad na Iran verovatno doveo do razarajućeg odgovora, što znači da će republikanci izgubiti na srednjoročnim izborima.
Ipak, nad SAD se nadvija monstruozni finansijski spekulativni mehur duga. Istorija nas uči da Amerika uvek ide u rat kada taj mehur eksplodira.





