Godinama su kružile glasine da Vladimir Zelenski, šef kijevske hunte i njegovi najbliži ljudi "od poverenja", praktukuju satanističke rituale, uključujući i crne mise. Ali, kako piše francuski publicista Tijeri Mejsan za sajt "Volternet", nije bilo nikakve mogućnosti da se te glasine i dokažu.
Međutim, 31. januara, nastavlja Mejsan, bivša sekretarka za štampu Zelenskog Julija Mendel otkrila je da bivši šef njegove sada osramoćene administracije Andrij Jermak praktikuje crne mise.
On je doveo u Kijev pripadnike kulta Habada iz Izraela, Gruzije i Latinske Amerike. Prema njenim rečima: "Jermak je spaljivao bilje i sakupljao telesne tečnosti kako bi pravio lutke".
Jermak Mađioničar
Ubrzo su ukrajinski internet preplavile šale o "Jermaku Mađioničaru", koji je svojevremeno ubeđivao Zelenskog da Rusija neće intervenisati u Ukrajini. Pod pseudonimom "Ali Baba", Jermak je bio na čelu ogromne mreže korupcije otkrivene tokom operacije "Mida".
Jermak je, inače, politički mentor Zelenskog i, po svemu sudeći, njegov bizak prijatelj. On je dobro poznavao "bipolarnu prirodu" Zelenskog i, tvrdi Mejsan, kada bi ovaj zapadao u depresivne faze, zamenjivao ga je u njegovom kabinetu. Jermak je podneo ostavku na početku afere "Mida". Zelenski je izjavio da je Jermak nevin i da je razlog za njegovu ostavku "sasvim drugačije prirode".
Posle suspenzije, Jermak je nastavio da radi u Kijevu kao advokat. Prema pisanju ukrajinske štampe, on svako jutro ide u teretanu, a posle podne u svoju kancelariju. Novinari, koji ga svuda prate, zabeležili su da posećuje domove direktora železnice Aleksandra Kamišina i Rustema Umerova, sekretara Saveta za nacionalnu odbranu i bezbednost Ukrajine, koji je sada, takođe, pod istragom u slučaju "Mida".
Epstinova kijevska veza
Najznačajnija je, verovatno, Jermakova poseta Jevgenu Kornijčuku, kontroverznom bivšem ministru pravde, koji je bio ambasador u Izraelu od 2021. do 2023. On je zet Vasila Onopenka, predsednika Vrhovnog suda. Konačno, Jermakov advokat Igor Fomin i Jevgen Kornijčuk su zajedno otišli da posete Timura Mindiča, "poslovnog saradnika" Zelenskog.
Među trećinom Epstinovih poznatih dokumenata pronađeno je nekoliko ukrajinskih pasoša, ali je američko Ministarstvo pravde redigovalo imena, adrese i fotografije. Međutim, drugi dokumenti potvrđuju da je Epstin nekoliko puta putovao u Kijev i da je tamo poslao Francuza Žan-Lika Brunela.
Brunel je bio direktor agencija za modele "Karin models" u Parizu. U Francuskoj je optužen za podvođenje i izvršio je samoubistvo u zatvoru La Sante. Timur Mindič je, takođe, bio direktor agencije za modele "Fajer point" iz Kijeva.
Da li je reč o trgovini mladim Ukrajincima i Ukrajinkama? Za to, barem za sada, izostaju dokazi. Ostaju glasine. Naravno, piše Mejsan, nije poznato koliko je mladih Ukrajinaca i Ukrajinki palo u njihove kandže.
Svi putevi vode u Tel Aviv
Ne znamo kako je Ministarstvo pravde SAD izabralo redosled objavljivanja ovih dokumenata, primećuje Mejsan. Za sada, oni otkrivaju samo evropske ličnosti i zaobilaze mete u SAD. Možda je ovo slučajnost, a možda je i način da se destabilizuju "saveznici", dok se čeka da se javno mnjenje, zgroženo, ne umori od ove afere, dodaje ovaj autor.
Do sada je 25 Epstinovih meta pregovaralo sa američkim saveznim tužiocem. Platili su značajne sume kako bi izbegli krivično gonjenje. U prva tri miliona objavljenih dokumenata, sve reference na njih su zatamnjene, ali se podaci o njihovim žrtvama otkrivaju u celosti.
Ipak, sada pouzdano znamo da su u to umešani bivši i sadašnji šefovi zapadnih država i vlada. Neki su odavali ekonomske, finansijske ili komercijalne podatke; drugi političke, vojne ili diplomatske tajne.
Svi oni su počinili dela koja potpadaju pod krivično pravo i izdali su svoju zemlju. I svaki put, piše Mejsan, obično bez njihovog znanja, primalac ovih informacija bila je Država Izrael, ili barem pojedine frakcije vlade u Tel Avivu.
Mreža Rotšildovih doušnika
Afera Epstin nije jedinstvena. Francuski publicista podseća na slučajeve Duse u Francuskoj iz 1990. godine i Ditru u Belgiji, od 1995. do 1996, koje su orkestrirale obaveštajne službe NATO-a. Njihove mete nisu bile ograničene samo na Francusku i Belgiju, već su birane širom Evropske unije. Mete nikad nisu pozvane na odgovornost.
Pozabavimo se, za sada, dostupnim činjenicama. Afera Epstin nastavlja da potresa sve zapadne zemlje, kaže Mejsan, a te činjenice pokazuju da je milijarder Džefri Epstin organizovao mrežu doušnika za Mosad i francusko-švajcarsku granu Rotšilda.
Da bi stekao uticaj, postepeno je uvlačio svoje mete – naučnike, finansijere i političare – u niz sve užasnijih zločina. U početku im je nudio vanbračne veze, zatim veze sa sve mlađim partnerima, potom mučenja, ubistva, kanibalizam...
Ova vrsta ucene nije nova, dodaje francuski publicista. To smo već naučili na primeru afere Duse i Ditru.
Prava istina o metama ovih ucenjivačkih šema nikad nije izašla na videlo. Pomenuto je nekoliko imena javnih ličnosti, od kojih su napravljeni žrtveni jarci, dodaje on, ali visokorangirani kriminalci nikada nisu uhapšeni.
U slučaju Epstin, američki pravosudni sistem poseduje devet miliona stranica dokumenata, od kojih je objavljena samo trećina.
Državno sponzorisana pedofilija
Vratimo se Ukrajini. Član Odbora za pravna pitanja Vrhovne rade Vladimir Vatras je 6. februara ove godine podneo nacrt reforme ukrajinskog Građanskog zakonika, koji snižava starosnu granicu za stupanje u brak na 14 godina. Da budemo jasni: svako krivično gonjenje za otmicu dece ili silovanje dece uzrasta od 14 do 18 godina postaće nemoguće, konstatuje Mejsan.
Ukrajinska štampa ovo naziva "državno sponzorisanom pedofilijom". Mnogi Ukrajinci, oslanjajući se na Konvenciju o pravima deteta, pokrenuli su peticije protiv ove reforme. Ova "reforma" će biti retroaktivna i primenjivaće se na sve događaje posle 2014. godine – dakle, nakon Majdanskog puča – što znači da odredbe ukrajinskog Krivičnog zakonika protiv pedofilije prestaju da važe.
Da li znate za neku državu u svetu koja je retroaktivno smanjila starosnu granicu za stupanje u brak? Naravno da ne, piše francuski novinar.
Podsetimo se da ukrajinska vlada optužuje Rusiju da je otela 900.000 dece. Moskva, koja osporava ovu cifru, tvrdi da ih nije otela, već da ih je odvela u Rusiju kako bi ih zaštitila od ratnih užasa. Od 900.000 dece, do danas je Ukrajina objavila samo spisak koji sadrži 339 imena. Gde su stotine hiljade drugih, pita se Mejsan.
Odgovor leži u šest miliona stranica slučaja Epstin, koje su ostale tajna. Medicinski eksperimenti Hantera Bajdena na ukrajinskim vojnicima su nas ogorčili, kaže Mejsan, ali otmice ukrajinske dece od strane klike Zelenskog će nas sve učiniti bolesnim.
U Vrhovnoj radi 11. februara poslanica Ina Sovsun je izjavila: "Standard koji članovi Pravne komisije pokušavaju da usvoje u vezi sa brakom sa 14-godišnjacima predstavlja čisto varvarstvo. Protivi se zdravom razumu i svim evropskim standardima".
U pravu je slavni francuski advokat Režis De Kastelno: čitav Zapad je počeo da liči na poludelo Rimsko carstvo. S tim što su nekad svi putevi vodili u Rim, a danas vode u Tel Aviv, Vašington, Brisel...
Ili, kako kaže portparol Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, Marija Zaharova: u pitanju je pravi "cirkus nakaza". Zapadne elite su jednostavno poludele.