U gradu Menton na francuskoj rivijeri, sin osramoćenog bivšeg predsednika nada se da će započeti svoju političku karijeru novim oblikom konzervativizma prošaranim američkim uticajem.
Luj Sarkozi (28), sin bivšeg predsednika Nikole Sarkozija, proveo je tinejdžerske i rane dvadesete godine živeći u Sjedinjenim Državama, gde je, kako kaže, stvorio svoj politički identitet tokom ere kojom je dominirao predsednik Donald Tramp.
Sada kada se vratio u Francusku, Sarkozi koristi ovogodišnje izbore za gradonačelnika kao poligon za testiranje da li njegovo ime i Trampov stil desničarske politike mogu da nadmaše snažnog krajnje desničarskog rivala ukorenjenog u tradicionalnom francuskom nacionalizmu.
Sarkozijeva politička platforma je prilagođena lokalnim temama, kao što su stambena kriza i borba protiv kriminala. Kandiduje se bez ikakve stranačke pripadnosti ali ima podršku stranaka centra i umerene desnice koji su spremni na sve da spreče pobedu kandidata Nacionalnog okupljanja (NR).
Luj Sarkozi se nada da će moći da krene stopama svog oca, koji je iskoristio mesto gradonačelnika bogatog pariskog predgrađa Neja kao katapult ka predsedništvu.
Svestan je, ipak, da bi Sarkozijevo ime takođe moglo biti prepreka. Njegov otac je prošle godine nakratko zatvoren zbog optužbi za korupciju koje on poriče, i veći deo svog postpredsedničkog života proveo je boreći se sa nizom pravnih skandala koji su okaljali porodično ime.
Kandidat Nacionalnog okupljanja Aleksandra Mason je u anketama daleko ispred Sarkozija, ali će on najverovatnije osvojiti dovoljno glasova da dođe do drugog kruga, gde bi savezi sa rivalima NR mogli da mu omoguće put do pobede.
"Ljudi ne glasaju za vas zato što se zovete Sarkozi, već glasaju za vaš projekat", rekao je za Rojters, dodajući da ga je otac savetovao o izbornoj trci.
Uticaj SAD
Mlađi Sarkozi, poznata ličnost iz francuskih tabloida koji vozi motor i hvali se svojim tetovažama i zaziranjem od progresivnih ideja, kaže za sebe da je spoj klasičnog francuskog liberalizma, prožetog konzervativnim američkim idejama o ilegalnoj migraciji i bezbednosti.
Iako je otvoreno strog prema kriminalu, takođe podržava dekriminalizaciju droga.
Mada je pro-trampovski nastrojen, ne dopada mu se migraciona politika Trampove administracije. Kao rešenje ilegalne migracije, predložio je da legalni migranti služe vojsku u Francuskoj - to bi, smatra, pomoglo da se broj imigranta održi na niskom nivou.
Sarkozi - koji je proveo četiri godine u vojnoj školi u ruralnoj Pensilvaniji što mu je, tvrdi, pružilo dobar uvid u pravu Ameriku - takođe je kritikovao Trampove pretnje Grenlandu. Ali mu je odao priznanje što je "uradio upravo ono što je rekao", dodajući da je američki lider "mnogo popularniji nego što mislimo".
Sarkozijeva podrška američkom preduzetničkom ekonomskom modelu bila je mnogo oštrija, tvrdeći da je Francuska ograničena restriktivnim zakonima o radu i penzionim sistemom koji više ne ispunjava svoju svrhu.
"Moramo... deblokirati naše kompanije, dozvoliti Francuzima da rade. Radite duže u životu, radite duže u nedelji čak i ako to nije popularno", rekao je. "Ili ćemo to uraditi sada, ili će nas plan spasavanja MMF-a naterati da to uradimo za 25 godina".