Tokom šeste runde ekonomskih i trgovinskih razgovora, upriličenih proteklih dana u Parizu, Kina i SAD nisu dogovorile ništa konkretno, osim što su se sporazumele da razmotre mogućnost nastavka razgovora i uvođenja radnog mehanizma za unapređenje saradnje.
Ova okolnost je pre svega posledica dvostrukog američkog pristupa. Sa jedne strane, imamo geopolitičku, vojnu i ekonomsku nestabilnost koju administracija Donalda Trampa izaziva širom sveta, a sa druge potrebu njegove administracije da sa Kinom, zbog američke ekonomije, pronađe nekakvo rešenje.
Mihael Šuman, predsednik Nemačkog saveznog udruženja za ekonomski razvoj i spoljnu trgovinu, tim povodom je za kineske medije izjavio da čak i "ograničeno razumevanje" Kine i SAD smanjuje neizvesnost.
Okolnosti uopšte nisu išle na ruku Kini, odnosno konstruktivnom toku kinesko-američkih pregovora, čije su prethodne runde održane u Ženevi, Londonu, Stokholmu, Madridu i Kuala Lumpuru.
Najpre su, podsetimo, SAD u sprezi sa Izraelom napale Iran i destabilizovale Bliski istok, dovodeći u pitanje redovno snabdevanje ostatka sveta energentima, a naročito azijske ekonomije.
Osim toga, SAD su posegle za nizom jednostranih mera na osnovu Člana 301 Zakona o trgovini iz 1974. godine, najpre protiv 16 zemalja, među kojima je Kina, zbog navodnih viškova proizvodnih kapaciteta, a potom protiv šezdeset zemalja, među kojima je opet Kina, ali ovoga puta zbog navodnog "prisilnog rada".
S druge strane, uprkos veoma složenim međunarodnim odnosima i ratnim sukobima, industrijska proizvodnja u Kini od početka ove godine porasla je za impresivnih 6,3 odsto, u odnosu na isti period prethodne godine.
"Kina je u novu godinu ušla sa čvršćim osnovama rasta nego što se ranije mislilo", navedeno je u izveštajima svetskih agencija.
Ova okolnost ne ide na ruku SAD, koje, uprkos carinama koje je šakom i kapom uvodila administracija Donalda Trampa, uz sve ostale ekonomske i političke pritiske na saveznike, neutralne zemlje i protivnike, ipak nisu uspele da značajno povećaju vlastitu industrijsku proizvodnju, koja je daleko ispod jednog procentnog poena.
Dogovor da se nastavi sa dogovaranjem
Iako su razgovori dve ekonomske supersile u javnosti predstavljani kao dubinski, otvoreni i konstruktuvni, kakvi su formalno i bili, njihov efektivni domet bio je ograničen na pomenuto razmatranje nastavka razgovora, produžetak privremenih dogovora u vezi sa carinama i nagoveštaje postizanja "preliminarnih konsenzusa o određenim pitanjima".
Sasvim je izvesno da je Kina u Parizu izrazila zabrinutost zbog neizvesnosti koja proishodi iz "najnovijih prilagođavanja carinskih mera SAD".
Kineski zvaničnici su ukazali da su SAD nastavile da uvode brojne restriktivne mere usmerene na kinesku trgovinu i investicije koje bi, kako navode kineski mediji, mogle da ugroze teško postignutu stabilnost u kinesko-američkim ekonomskim i trgovinskim odnosima.
Čak je i Džon Ros, bivši direktor za ekonomsku i poslovnu politiku gradonačelnika Londona, izjavio da bi bilo u interesu svetske ekonomije da SAD ne slede protekcionistički put i da postignu konstruktivne sporazume sa Kinom u trgovinskim pregovorima, što je više lepa želja, nego objektivna mogućnost.