Rat koji su SAD i Izrael pokrenuli protiv Irana pokazuje da Vašington ništa nije naučio iz prethodnih lekcija na osnovu rezultata svoje politike promene režima na Bliskom istoku, uglavnom sprovedenih u pokušaju da se osigura dugoročna bezbednost Izraela, napisao je u autorskom tekstu za RT bivši indijski ministar spoljnih poslova Kanval Sibal.
On navodi da su vojne intervencije SAD koje su za cilj imale promene režima ostavile za sobom unutrašnje sukobe, etničke podele, političku i ekonomsku nestabilnost, uspon islamskih grupa, terorizam, progon manjina i kolone izbeglica i napominje da je to posebno bio slučaj sa Irakom i Sirijom.
Avganistan i Libija nisu bili ciljani sa ciljem bezbednosti Izraela, već kao deo takozvanog rata protiv terorizma, sa ciljem da se obezbedi kontrola nad politikom ovog šireg regiona, uključujući njegove resurse, i sa idejom da se smanji uticaj Rusije u ovom delu sveta.
Sibal napominje da Bliski istok ima ogromne resurse nafte i gasa i ukazuje da je zbog toga region ključan za pokretanje točkova globalne ekonomije. Rat u regionu je po svojoj prirodi destabilizujući za ekonomije svih zemalja.
Dodaje da teritorijalne ambicije, geopolitička rivalstva i nesigurnost bilo koje grupe zemalja ne bi trebalo da zanemare globalne interese.
Kada bi se poštovala Povelja UN i Savet bezbednosti UN efikasno funkcionisao, onda bi rat, vođen isključivo bezbednosnim interesima neke zemlje mogao sprečiti.
"Iran se razlikuje od zemalja Persijskog zaliva po veličini zemlje i broju stanovnika, kao i po vojnom kapacitetu. Ima visokoobrazovane ljude. Naučna i tehnološka baza zemlje je jaka. Nije monarhistička. Možda ne odgovara opisu zapadnih demokratija, ali ima demokratske procese jedinstvene za sebe. Ima slojevite državne strukture koje pružaju otpornost političkom uređenju. To uključuje i vojne strukture. Zemlja je bila pod drakonskim zapadnim sankcijama, ali ih je izdržala, i to joj je dalo snagu da izdrži pritisak. Njena verska ideološka osnova daje joj sposobnost da izdrži teškoće. Pored svega toga, geografski dominira Ormuskim moreuzom, koji je kritična tačka za kretanje nafte i gasa iz ovog bogato obdarenog regiona", ističe Sibal.
Pogrešna procena o Iranu
U ovom širokom kontekstu, američko-izraelska agresija protiv Irana može se posmatrati kao dramatična pogrešna procena. Izrael je dugo osećao egzistencijalnu pretnju od strane Irana i lobirao je kod SAD za vojnu akciju kako bi se eliminisao njegov nuklearni program, a da ne pominjemo sam režim.
Jevrejski lobi u SAD, za koji se smatra da je veoma moćan, insistirao je na ovom cilju, ali su se raniji američki predsednici odupirali ovom pritisku. Barak Obama je, zapravo, pregovarao o JCPOA kao rešenju za nuklearno pitanje. Donald Tramp, uprkos svim svojim pričama o mirovnim inicijativama koje mu daju pravo na Nobelovu nagradu za mir, prvi je američki predsednik koji je doneo odluku da direktno vojno interveniše u junu 2025. godine napadom na iranska nuklearna postrojenja, a zatim je u februaru ove godine pokrenuo veliku i širu vojnu operaciju protiv zemlje.
Trampovi deklarisani ciljevi za pokretanje ovog rata su se promenili u svojoj formulaciji. U junu 2025. godine, objavio je da je iranski nuklearni program uništen. Ipak, uključio je Iran u pregovore o njegovom nuklearnom programu u nedeljama koje su prethodile trenutnom sukobu, koristeći Oman kao posrednika. Istovremeno, postavio je armadu američkih snaga blizu Irana za vojnu akciju, što je sugerisalo da njegov cilj ide dalje od nuklearnog pitanja.
SAD su oduvek želele da obuzdaju iranski raketni program, kao i njegovu regionalnu ulogu kako bi ograničile njegov kapacitet da pogodi Izrael, što se pokazalo tokom dvanaestodnevnog sukoba u junu 2025. godine. Još jedan cilj SAD bio je da primoraju Iran da prekine podršku islamskim grupama koje ugrožavaju bezbednost Izraela, kao što su Hamas, Hezbolah i Huti.
Ako je Vašington zaključio da bi ubistvo vrhovnog vođe i visokih vojnih i obaveštajnih zvaničnika dovelo do kolapsa režima, ta strategija je propala. Zapravo, u junu 2025. godine, Tramp je objavio da SAD znaju tačnu lokaciju ajatolaha Alija Hamneija i da ga mogu eliminisati ako bude potrebno.
Tramp je možda smatrao da bi se njegov uspeh u Venecueli u otmici predsednika Nikolasa Madura kroz ograničenu vojnu operaciju i njegovoj zameni poslušnim potpredsednikom zemlje mogao ponoviti u Iranu, ali ta strategija je propala. Tramp jeste rekao da promena režima u Iranu nije cilj, ali američki predsednik je poznat po davanju kontradiktornih izjava. On sada bombarduje iransku vojnu i civilnu infrastrukturu i daje zloslutna upozorenja da će Iran biti uništen kao zemlja.
SAD tvrde da je do sada pogođeno 6.000 meta u Iranu. Napad raketom "tomahavk" na iransku školu, u kojem je ubijeno 165 devojčica izazvao je velike reakcije u zemlji i inostranstvu.
Trampov plan o brzoj pobedi nije realizovan. Njegova retorika ostaje brutalna i bezosećajna. Tramp je tražio "bezuslovnu predaju" Irana, što teoretski isključuje bilo kakve pregovore. Pojavili su se razgovori o slanju američkih vojnika na teren, što bi bilo nepopularno kod Trampovih pristalica, jer bi to protivrečilo njegovoj predizbornoj naraciji da SAD više neće biti uključene u "večne ratove".
Ormuski moreuz - adut u rukama Irana
Ormuski moreuz je adut u rukama Irana. Čak i pre nego što je Iran mogao da blokira pomorski saobraćaj kroz moreuz, osiguravajuće kompanije su efikasno poremetile saobraćaj nafte odbijajući pokriće. Sa 20 odsto globalnih zaliha nafte koje prolaze kroz moreuz, trenutni poremećaj je doveo do skoka cena nafte na više od 100 dolara po barelu.
Ironičan rezultat je da su SAD najavile ukidanje sankcija ruskoj nafti i davanje Indiji izuzeća od 30 dana za kupovinu ruske nafte sa namerom da izbegnu nagli rast cena nafte. Ovo je brz zaokret u odnosu na prethodnu politiku koja je Nju Delhiju uvela kaznenu carinu od 25 odsto zbog kupovine ruske nafte i podsticanja "Putinove ratne mašinerije", kako su to rekli zvaničnici Trampove administracije.
Nema sumnje da je ovo bio sebičan potez koji je imao za cilj kontrolu rasta cena benzina za američke potrošače, jer bi to moglo imati ozbiljne izborne posledice za Republikansku stranku na novembarskim srednjoročnim izborima za Kongres SAD.
Bajdenova administracija je javno podsticala Indiju da kupuje rusku naftu kako bi održala stabilnu cenu nafte, politiku koju je Tramp kritikovao, ali je sada prisvojio.
Kanval Sibal smatra da je Rusija veliki politički i ekonomski dobitnik, jer je ovo ne samo pokazalo da ruska nafta ne može biti realno isključena sa međunarodnog tržišta, već je i dovelo Evropu, koja je vodila politiku prekida svih energetskih odnosa sa Rusijom, u neodrživu situaciju. EU se protivila ukidanju privremenih sankcija na rusku naftu.