Godine 1911, "Velika igra" Rusije i Velike Britanije u Aziji odvijala se nesmanjenom žestinom: Rusi su uticajem nadirali sa severa, a Britanci su kontrolisali jug, preduzimajući sve da Rusija ne dospe do toplih mora i naročito da ne napravi proboj do onoga što se tada nazivalo "britanskom Indijom".
Našavši se u procepu interesa, nadirućih uticaja i pritisaka dve velike sile, Rusije i Velike Britanije, tadašnja vlada Persije pod dinastijom Kadžar u pomoć je pozvala SAD, tada mladu državu, u čije se slobode još uvek verovalo.
Prve veze SAD i Irana uspostavljene su još u prvoj polovini 19. stoleća dolaskom protestantskih misionara u hrišćanske zajednice Persije, kakve su bile zajednice Asiraca i Jermena. Zvanični diplomatski odnosi drevne civilizacije i mladih SAD uspostavljeni su 1883. godine.
Poraz Rusije, koja je kontrolisala sever današnjeg Irana, u ratu sa Japanom i revolucija koja je izbila u Rusiji 1905. godine ubrzali su otpor Persije, pa je u njoj izbio ustanak koji je trajao od 1905. do 1911. godine.
Međutim, Iran je sve više tonuo u krizu, opterećen korupcijom i navikom svojih vladara da stranim silama za nešto novca daju velike ustupke.
Vašington je tako 1911. godine, na poziv iranske skupštine (Madžlisa), u Teheran uputio mladog pravnika i finansijskog eksperta Morgana Šustera, koji je veoma brzo organizovao i uredio javne finansije Persije.
Cilj Šusterove misije bila je preko potrebna modernizacija finansijskog sistema. On je vrlo brzo uveo novi sistem naplate poreza. Omogućio je bolju kontrolu prihoda i smanjenje korupcije među poreskim službenicima i lokalnim vlastima. Nastojao je da suzbije uticaj stranih sila na iranske finansije i smanji zavisnost zemlje od zajmova.
Organizovao je reviziju državnih prihoda i dugova, kako bi vlada dobila jasan uvid u svoje budžetske mogućnosti i mogla da planira ekonomske reforme. Nastojao je da obezbedi redovan priliv poreskih prihoda i spreči zloupotrebu državnih sredstava, dok je odbijao da daje ustupke stranim trgovcima koji su uživali privilegije po starim sporazumima.
Rusija i Velika Britanija nisu bile preterano srećne, pa su izvršile veliki pritisak na Teheran koji je, na kraju, morao da se odrekne usluga Morgana Šustera. Amerikanac je kasnije svoja iskustva iz Irana sabrao u knjizi "Gušenje Persije" ("The Strangling of Persia").
Sve se menja kad zamiriše nafta
U početku veoma obećavajući i takoreći renesansni odnos Teherana i Vašingtona, započet Šusterovim radom u Iranu, vrlo brzo je skliznuo u novi ciklus igre interesa, neku novu "veliku igru". Sjedinjene Američke Države, sila u nastupanju, namirisale su naftu na Bliskom istoku.
Britanske ("Anglo-Iranijan Oil Kompani" danas poznata kao "Britiš Petroleum" i "Rojal Dač Šel") i američke kompanije ("Standard Oil Nju Džersi" – Ekson, "Standard Oil Njujork" – Mobil, "Standard Oil Kalifornija" – Ševron, "Galf Oil" i "Teksako"), poznate i kao "sedam sestara", naprosto su rasparčale Bliski istok. Novi kartel diktirao je uslove proizvodnje i cene prodaje.
Štaviše, može se, pritom bez preterivanja, reći da je "sedam sestara" odredilo sudbinu Bliskog istoka kao bureta baruta.
To je potrajalo do 1950. godine, kada se kolonijalnoj eksploataciji američko-britanskog kartela nacionalizacijom naftnih polja u Iranu suprotstavio Mohamed Mosadek. On je tri godine kasnije svrgnut združenom akcijom američkih i britanskih obaveštajnih službi u operaciji "Ajaks", a poluge vlasti vraćene su šahu Mohamedu Rezi Pahlaviju.
"Bela revolucija"
Šah 1963. godine pokreće "Belu revoluciju", uvodeći reforme u mnogim sektorima iranskog društva, ali je jedini pravi rezultat njegovih reformi bilo jačanje američkog uticaja.
Klasna podvajanja su bila izražena, ljudi su sve teže živeli, a tradicionalno muslimansko društvo nije moglo da podnese nagli priliv "modernizacije" koja je obilovala konzumerizmom, licemerjem i nemoralom.
Slike mladih Iranki u mini suknjama, koje nam se podmeću kao "dokazi" blagostanja u Iranu pod američkim uticajem, plod su čiste propagande, jer je značajna većina žena u Iranu podržala obaranje šahovog režima koje je usledilo 1978. i islamsku revoluciju 1979. godine, kada je Iran, povrativši svoje resurse, zapravo postao "smrtni neprijatelj" Izraela i SAD.