Lekcije iz Kolomba: Kako je Šri Lanka rekla "ne" Americi

Granice poslušnosti postoje i one se nalaze u Indijskom okeanu, pokazao je slučaj zemlje koja se još nije potpuno opravila od bankrota, ali je odolela pritiscima iz Vašingtona

Predsednik Šri Lanke Anura Kumara Disanajake stao je juče pred poslanike i bez mnogo dramatike izgovorio rečenicu koja danas zvuči kao politički luksuz: njegova zemlja odbila je zahtev Sjedinjenih Američkih Država da dva borbena aviona, naoružana protivbrodskim raketama, slete na civilni aerodrom na jugu ostrva. Razlog je jednostavan: u rovovski podeljenom svetu, oni žele da ostanu - neutralni.

"Odbili smo zahtev kako bismo očuvali neutralnost Šri Lanke", rekao je Disanajake, a parlamentom se prolomio aplauz.

Potom je dodao i ono što se u savremenoj geopolitici sve ređe čuje: "Da smo rekli 'da' jednoj strani, morali bismo da kažemo 'da' i drugoj".

Nema mesta za američke avione, ni iranske brodove

Vašington je zahtev da američki avioni slete u periodu od 4. do 8. marta na aerodrom "Matala Radžapaksa" podneo 26. februara, a istog dana Iran je zatražio dozvolu da tri njegova broda uplove u Šri Lanku u prijateljsku posetu od 9. do 13. marta, nakon učešća u pomorskoj vežbi u Indiji. Oba zahteva su odbijena.

Te odluke, međutim, bile su tek uvod. Samo nekoliko dana kasnije, rat koji je do tada delovao daleko, stigao je nadomak obala Šri Lanke. Američka podmornica torpedovala je iransku fregatu "Dena", svega nekoliko desetina milja od grada Gale. Desetine mornara je poginulo, a preživeli su ostali u vodama koje više nisu bile samo geografski prostor, već politička linija fronta.

U toj tački, Kolombo je morao da bira i taj izbor za njih, ispostaviće se, nije bio između Istoka i Zapada, već između pritiska i principa. Mornarica Šri Lanke spasila je preživele sa "Dene", prihvatila ih na svojoj teritoriji, kao i posadu drugog iranskog broda "Bušer", kog je zadesio tehnički kvar na motoru.

Ubrzo je doneta odluka da se svim mornarima odobre besplatne jednomesečne vize, uz status humanitarne zaštite. A tela poginulih mornara predata su iranskoj ambasadi.

"Mi smo neutralni, ali i humani. Šri Lanka je slobodna i nesvrstana zemlja. Ne favorizujemo nijednu državu. Svako ljudsko biće tretiramo jednako, bilo da je iransko, američko ili izraelsko. Naš prioritet su humanitarne vrednosti i spasavanje života", poručio je predsednik zemlje koja je jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih.

Kako izgleda stvarna nezavisnost

Upravo u tom trenutku počinje deo priče koji ovu epizodu pretvara u politički test, ali i vest koja bi mogla da završi u rubrici "Verovali ili ne".

Prema internoj depeši Stejt departmenta, u koju je Rojters imao uvid, Vašington je pritiskao Kolombo da ne vrati u Iran ni 32 preživela sa "Dene", ni posadu od 204 mornara "Bušera".

Američka otpravnica poslova u Šri Lanki Džejn Havel naglasila je da mornari ne bi trebalo da budu repatrirani, uz upozorenje da bi Iran mogao da ih iskoristi u propagandne svrhe. U istoj depeši se pominje i mogućnost "prebegavanja", odnosno pokušaj da se iranska posada zadrži i ohrabri da promeni stranu i odustane od povratka u Iran. 

Zvanično, Vašington "poštuje suverenitet Šri Lanke", ali je nezvanično i elegantno pritiskao.

I tu se pokazala razlika između deklarativne i stvarne nezavisnosti. Šri Lanka je odgovorila pozivajući se na pravo: odluka da se mornari zadrže pod humanitarnom zaštitom utemeljena je na međunarodnim obavezama od Konvencije UN o pravu mora, koja nalaže spasavanje na moru, do pravila o internaciji koja sprečavaju povratak učesnika sukoba u borbena dejstva.

Ekonomska (ne)moć Šri Lanke

Tako se Šri Lanka odlučila da bude država koja je se neće povinovati logici velikih. A reč je o zemlji koja za takav potez nema mnogo prostora: još se oporavlja od finansijskog sloma iz 2022. godine, kada je zbog nestašice deviza praktično bankrotirala. Danas je pod programom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koje podrazumevaju stroge fiskalne mere. Njena ekonomija zavisi od izvoza, deviznih priliva i međunarodne pomoći.

Amerika joj je najveće izvozno tržište, pre svega tekstila, dok je Iran jedan od važnih trgovinskih partnera Kolomba i veliki kupac cejlonskog čaja. Veza sa Teheranom nije samo trgovačka, već i finansijska: Šri Lanka godinama otplaćuje dug za ranije isporuke nafte upravo izvozom čaja, kroz robnu razmenu osmišljenu da zaobiđe iranski problem sa sankcijama i šrilankansku nestašicu deviza. Drugim rečima, Kolombo ne živi u geopolitičkom vakumu - već na preseku interesa. A u pokušaju da proširi prostor suverenog odlučivanja ovo ostrvo sve više teži BRIKS-u. 

Dakle, Šri Lanka nije rekla "ne" samo američkim avionima i iranskim brodovima, rekla je "ne" logici da mali moraju da biraju stranu čak i kada to znači odricanje od sopstvenih principa. Nije pristala da humanitarni slučaj pretvori u obaveštajni resurs, ni da preživeli mornari postanu valuta u ratu.

Ovo epizoda neće ući u istorijske udžbenike kao potez koji je promenio tok sukoba, ali je dokazala da čak i država koja duguje, zavisi i balansira sme da odluči.

I da tu odluku, makar na kratko, učini većom od sebe.