Napredni borbeni avioni angažovani su širom Persijskog zaliva kako bi lovili neprijatelje protiv kojih nikada nisu bili dizajnirani da se bore – "jata" dronova koje u talasima ispaljuje Iran. Analitičari i zapadni zvaničnici rekli su da su lovci bili glavno sredstvo za presretanje dronova u zemljama Persijskog zaliva. Ali, iako su bili veoma efikasni, neprekidna odbrana od lovaca podrazumeva visoke troškove i to ne samo finansijski, već previše opterećuje i pilote i avione.
"To nije održivo na duži rok ni na koji način", rekla je Loren Kan, bivša savetnica Pentagona, sada u Centru za bezbednost i nove tehnologije u Vašingtonu, piše "Fajnenšel tajms".
Zemlje Persijskog zaliva i njihovi saveznici suočavaju se sa ozbiljnim problemom: iranski dronovi su jeftini, ali je korišćenje borbenih aviona za njihovo uništavanje izuzetno skupo.
Prema podacima Centra za strateške i međunarodne studije, ponos iranskog arsenala, "šahed-136", košta 20.000 do 50.000 dolara, dok održavanje jednog lovca F-16 u vazduhu košta više od 25.000 dolara na sat.
Oružje koje borci koriste za obaranje dronova takođe može biti skupo. Video-snimci pokazuju da su presretali dronove koristeći rakete vazduh-vazduh kao što su AIM-9X Sidewinder, koje američku vojsku koštaju oko 485.000 dolara po komadu, i AIM-120 AMRAAM, koje koštaju više od milion dolara.
SAD imaju komplete koji mogu da pretvore nevođene rakete u rakete za uništavanje dronova, ali oni koštaju više od 20.000 dolara. Iako je Stejt department odobrio prodaju oko 27.000 takvih kompleta Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru i Saudijskoj Arabiji od 2018. godine, nije jasno da li su isporučeni.
Čak i za zemlje Persijskog zaliva koje imaju puno novca i njihove izdašno finansirane vojske, računica ratovanja dronovima je izazovna.
"Očigledno je da je to veoma loš odnos troškova za presretanje jeftine pretnje", izjavio je Samjuel Bendet iz Centra za pomorske analize i dodao da bi lovci idealno trebalo da se koriste samo kao rezerva za jeftinije opcije.
"Znamo kakav mora biti odnos: kada se branite, morate koristiti jeftinije resurse", ukazao je Bendet.
Borbeni avioni iz Zaliva pokušavaju da koriste borbene topove kao svoje primarno oružje protiv dronova. Njihova topovska municija je mnogo jeftinija od raketa, ali zahteva da se lovac približi mnogo bliže meti, što predstavlja veći rizik od većeg broja civilnih žrtava ako se koristi iznad naseljenih područja.
Svaki avion takođe nosi ograničene količine municije, pa tako F-16 može da ispaljuje iz svog topa samo oko pet sekundi pre nego što isprazni ceo okvir.
Iran je lansirao više od 3.000 dronova otkako su ga Izrael i SAD napali 28. februara, većinu ka ciljevima u Zalivu. Većina je presretnuta. UAE, koji su podneli najveći teret napada i kojima pomažu francuski i britanski borci, tvrde da su uništili više od 1.600, ali neki su uspeli da prodru i pogode vojne baze, energetska postrojenja i civilnu infrastrukturu, ponekad sa izuzetnom preciznošću.
Cena nije jedini razlog za brigu o prekomernoj zavisnosti od lovaca za odbranu od dronova.
"Iscrpljujuće je za vazduhoplovne snage da održavaju ovaj operativni tempo. Možete snažno da forsirate ove avione, ali u određenom trenutku ćete shvatiti da imaju veću stopu kvarova i da će im biti potrebno značajnije održavanje", rekao je Keli Grieko u Stimson centru.
Čak i za najnaprednije lovce, obaranje dronova može biti težak zadatak. "Šahed-136" leti oko jedne petine prosečne brzine krstarenja F-35, što manje iskusnim pilotima olakšava preletanje i promašaj cilja.
Čini se da su vojske zemalja Persijskog zaliva potcenile iranske dronove.
"Jasno je da su dali prioritet pretnji od balističkih raketa. Ono što nisu shvatili ozbiljno, izgleda, jesu pretnje nižeg ranga", rekao je Grieko.
Ovo je važno jer su dronovi mnogo manji, sporiji i lete daleko niže od balističkih raketa. Radari moraju biti posebno podešeni da bi ih identifikovali među pticama i zgradama, mada se mreže osetljivih senzora takođe koriste za slušanje akustičnih potpisa kao što je zujanje motora "šahed-136", sličnog zujanju kosilice.
Zemlje Persijskog zaliva oslanjaju se na borbene avione kako bi sačuvale zalihe presretača sa kopnene baze, uključujući dragocene američke rakete "patriot" koje koštaju skoro 4 miliona dolara po presretanju. Ove rakete se lansiraju protiv dronova samo kada sve druge mere ne uspeju.
Snage Zaliva koriste i helikoptere, koji rutinski deluju brzinama i visinama sličnim dronovima i mogu ih oboriti raketama kratkog dometa ili topovima ugrađenim u avion. Jurišni helikopteri UAE su se pokazali veštim u tom zadatku. Ali vojska u regionu ima manje takvih helikoptera nego lovaca i svaki može da pokrije manji teren.
Izrael je takođe koristio borbene avione, svoje raketne sisteme "Gvozdena kupola" i helikoptere protiv iranskih dronova, ali je koristio sistem zasnovan na laserima koji obećava "skoro nulte" troškove po presretanju. UAE takođe žele da kupe prilagođene sisteme protiv dronova, uključujući sisteme zasnovane na laserima.
Ipak, Tom Karako iz Centra za strateške i međunarodne studije smatra da je greška previše se fokusirati na neravnotežu troškova odbrane od dronova, napominjući da je rat uvek skup i da je odnos pristupačnosti važniji.
Karako je rekao da bi uspeh napora da se smanji zaliha dronova u Teheranu i sposobnost njihovog lansiranja bio mnogo presudniji od metoda koje su iranski susedi koristili za odbranu od njih.
"Sve se svodi na to koliko brzo možete zaustaviti lansiranje. Ne možete sedeti i igrati se hvatanje u nedogled", dodao je Karako.