Nemačka odluka da razvije sopstvenu vojnu satelitsku mrežu, vrednu oko 10 milijardi evra, otvorila je novu liniju podele unutar Evropske unije, u trenutku kada Brisel pokušava da izgradi zajednički sistem bezbednosti bez oslanjanja na Sjedinjene Američke Države.
Prema informacijama koje prenosi Rojters, Berlin planira mrežu od oko 100 satelita u niskoj orbiti, namenjenih isključivo vojnim komunikacijama, u saradnji sa kompanijama "Rajnmetal", OHB i "Erbas". Taj projekat dolazi paralelno sa već postojećim evropskim programom IRIS², vrednim 10,6 milijardi evra, koji predviđa raspoređivanje 290 satelita do 2029. godine.
U Briselu upozoravaju da bi nemačka inicijativa mogla da potkopa zajedničke napore EU. Predsednica Odbora za bezbednost i odbranu Evropskog parlamenta Mari-Anjes Štrak Cimerman ocenila je da bi stvaranje "čisto nacionalne arhitekture" van sistema IRIS² moglo da oslabi evropske strukture.
U pozadini ove rasprave nalazi se i šira geopolitička promena – evropski zvaničnici sve otvorenije govore o potrebi za većom autonomijom, dok se istovremeno smanjuje oslonac na američki bezbednosni kišobran tokom mandata Donalda Trampa.
Analitičari procenjuju da bi nemački sistem mogao biti tehnološki sličan "Staršild" platformi kompanije "Spejs iks", koja je već korišćena u komunikacijama u Ukrajini. Ipak, i nemački i evropski sistemi ostali bi znatno manji od "Starlink" mreže sa oko 10.000 satelita.
Kritičari upozoravaju da paralelni projekti mogu dovesti do "dupliranja struktura, fragmentacije standarda i manjeg strateškog efekta uz veće troškove". Dodatnu zabrinutost izaziva i pitanje finansiranja, uz procene da će teret na kraju pasti na poreske obveznike.
S druge strane, deo političkih aktera u Nemačkoj podržava inicijativu, ističući da je u savremenim uslovima nužno imati duple sisteme kako bi se obezbedila otpornost na moguće napade i prekide u komunikacijama.
Evropska komisija zasad se uzdržava od komentara, naglašavajući da su ovakve investicije u nadležnosti država članica, ali istovremeno podseća da zajednički projekti poput IRIS² omogućavaju efikasnije korišćenje resursa i razvoj tehnologije na nivou cele EU.
I dok Brisel poziva na koordinaciju i integraciju, realnost na terenu pokazuje sve izraženiji raskorak između nacionalnih ambicija i zajedničke evropske strategije, što bi, u krajnjem ishodu, moglo skupo da košta i jedinstvo i bezbednost EU.