
Pogled na Kinu iz "prve ruke": Šta se očekuje od sastanka Trampa i Si Đinpinga

Spuštanje američke "diplomatske arogancije" prema Kini, kao i otklon od baziranja politike na utiscima iz "druge ruke", trebalo bi da budu samo neki od benefita prve posete predsednika SAD Kini u poslednjih 10 godina.
Prvobitni odlazak lidera SAD Donalda Trampa u Peking bio je zakazan za poslednji dan marta, a odložen je zbog napada SAD i Izraela na Iran. Tramp je sada potvrdio da je novi termin za susret sa kineskim liderom Si Đinpingom upisan u kalendar Bele kuće - 14. i 15. maj. Ocenjujući sastanak kao monumentalnu priliku, Tramp je izjavio da se "veoma raduje što će provesti vreme sa predsednikom Si Đinpingom". Uz to, potencirajući da očekuje uzvratnu posetu Si Đinpinga i njegove supruge Peng Lijuan, koje će ugostiti zajedno sa prvom damom SAD Melanijom Tramp.

Kineska strana zvanično nije potvrdila datume, ali je portparol Ministarstva spoljnih poslova Lin Đijan rekao da "obe strane održavaju komunikaciju u vezi sa posetom predsednika Trampa Kini" i da diplomatija na nivou lidera "igra nezamenljivu stratešku ulogu u bilateralnim odnosima".
Odnose između Kine i Amerike dodatno su pogoršale su tarife koje je Tramp uveo kad je stupio na dužnost. Fokus susreta, kako ocenjuju poznavaoci prilika, biće pre svega normalizacija ekonomskih odnosa, ali i pozicije dve strane oko sukoba na Bliskom istoku.
Kakvi su trenutni odnosi na relaciji Peking-Vašington, da li će se Si Đinping i Tramp sastati "iz drugog pokušaja" i šta se očekuje od susreta?
Kineski "Global tajms" navodi da se "politika SAD zasniva na zastarelim pretpostavkama i utiscima iz druge ruke i nerazumevanju o noga što Kina radi". Ovaj list, blizak Komunističkoj partiji, pozvao se na nedavnu analizu "Njujork tajmsa" u kojoj se navodi da "američki lideri moraju da vide šta se dešava u Kini i da bi trebalo redovno da putuju na toj relaciji".
Ranije je kako se ističe, objavljen tekst u "Vašington postu" - "Gde su nastali svi američki stručnjaci za Kinu?", u kom se potencira da Americi nedostaju kadrovi koji su poznavaoci prilika u Kini.
"Međuljudska razmena između kineske i američke strane ostala je na niskom nivou dugi niz godine. Osnovni uzrok ove situacije leži u sve toksičnijem odnosu Vašingtona prema Pekingu", ističe "Global tajms", uz podsećanje da je poslednji put američki predsednik posetio Kinu pre skoro decenije.
Povratak pragmatičnoj i racionalnoj politici SAD prema Kini, trebalo bi da posluži kao ključni preduslov za obezbeđivanje dugoročne stabilnosti bilateralnih odnosa, ocenjuje se.
"Istorija je više puta pokazala da i Kina i SAD mogu dobiti od saradnje, a izgubiti od konfrontacije. Kineska politika prema SAD ostala je dosledna, stabilna i predvidiva, naglašavajući međusobno poštovanje, mirnu koegzistenciju i obostrano korisnu saradnju. Vašington mora da uloži veće napore da odbaci svoje predrasude prema Kini, bolje razume kinesku realnost i prepozna dugoročnu putanju ekonomskog i društvenog razvoja Kine", ocenjuje se u tekstu "Global tajmsa".
S druge strane, "Ej-Bi-Si njuz" ističe da rat u Iranu donosi kineskom predsedniku prednost pred sastanak sa Trampom. Kina se držala po strani i pozivajući "sve strane u sukobu na Bliskom istoku da smesta obustave vojne aktivnosti i da se vrate pregovorima i dijalogu".
Kako ističe, "ono što Peking zaista želi, su vreme i prostor da na sopstveno jačanje, a činjenica da su SAD preokupirane Bliskim istokom im to daje".
"Uprkos tome što je Tramp javno pozvao Peking da pomogne u ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza, Kina je ostala po strani. Računica je jednostavna, prema rečima stručnjaka, jer su neki od kineskih brodova mogli da prođu kroz moreuz otkako ga je Iran zatvorio", ističe "Ej-Bi-Si njuz".
Analitičar i narodni poslanik Branko Pavlović za RT Balkan ocenjuje da Tramp nije imao više prostora da odlaže posetu jer bi "izgledao gubitnički", kao i da predstoje veoma ozbiljni pregovori Vašingtona i Pekinga.
"Bilo koja pozitivna vest je veoma važna Trampu zbog berzi i smirivanja svih negativnih ekonomskih tokova u Americi", objašnjava Pavlović.
Govoreći o pozivima Trampa, između ostalog, i Kini, da pošalje brodove u Ormuski moreuz, Pavlović smatra da je suvišno, jer je kako kaže, i "Kini je u interesu mir i stabilnost kao ekonomiji kojoj najviše spremna za konkurenciju u svetu i nikakav sukob im nije potreban".
Pavlović ukazuje i na Trampove najave kako će Melanija i on ugostiti Sija i njegovu suprugu do kraja godine.
"To su ti psihološki pozitivni elementi kojima želi da šalje signal investitorima da je sve u redu. Poseta je morala biti pripremljena u potpunosti jer je prvobitan datum bio 31. mart. Mislim da će biti veoma ozbiljno pregovaranje između Kine i Amerike. U sadržini će se zahtevati da se to što se Trampom dogovori i sprovodi jer smo svedoci koliko traju njegovi dogovori od Rusije do Irana. Videćemo postupanje Kine ukoliko bude izigrao te sporazume do kraja godine", smatra Pavlović.
Komentarišući analize u kojima se govori o nedostacima pravih kadrova za Kinu u američkoj administraciji, Pavlović je mišljenja da to nije slučaj samo za Kinu, već i za neke druge zemlje.
"To ne važi samo za Kinu. Zar vi stvarno mislite da gospodin Vitkof i Kušner nešto znaju o Ruskoj Federaciji ili Iranu, a da ne govorimo o Hegsetu ili Rubiju. Kadrovska rešenja Amerike su tragična", smatra Pavlović.
Ključno je da se kako kaže Pavlović, "napraviti normalizaciju ekonomskih odnosa na celoj liniji - da se više neće tolerisati te brojne sankcije protiv Kine".
"Kada pristanete da ne sankcionišete Kinu, onda vam sve druge sankcije postaju besmislene. Kao što je Kina otvorena za američki kapital, onda i Amerika mora biti otvorena, ne smeju postojati zabrane u trgovini kojima je Kina izrazito izložena od 2006. godine", ocenjuje Pavlović.
Na drugoj strani, Trampu je od životne važnosti, ukazuje Pavlović, da "dogovori snabdevanje retkim metalima i mineralima".
"Rat u Iranu biće svakako, jedna od ključnih tema sastanaka bez obzira na to da li će se ratna dejstva završiti do posete ili ne. Lično, ne očekujem da prestanu, ali čak i da prestanu, to ne znači da su strateška pitanja rešena, kao i uzroci koji doveli do agresije", zaključuje Pavlović.
Tramp je posetio Kinu 2017. godine, a Si Đinping i američki lider su se poslednji put sastali prošlog oktobra u Južnoj Koreji, na marginama samita Azijsko-pacifičkog saveza.




