Od početka rata sa Iranom, koji je potom zapalio kompletan Bliski istok, administracija američkog predsednika Donalda Trampa pokrenula je najdirektniji talas političkog pritiska na NATO.
U periodu kraćem od mesec dana, niz izjava iz Bele kuće – od otvorenih pretnji, preko političkih i finansijskih ucena, do osporavanja same svrhe saveza – doveo je odnose sa evropskim partnerima na ivicu pucanja.
Ono što ovu krizu čini posebno značajnom nije samo oštrina retorike, već i njena učestalost i sistematičnost.
Tramp i njegovi najbliži saradnici, uključujući državnog sekretara Marka Rubija i potpredsednika Džej Di Vensa, uputili su tokom marta čitav niz poruka koje se mogu tumačiti kao direktne ili indirektne pretnje opstanku i transformaciji NATO-a.
Kako je počelo
Takva retorika nastavak je sukoba koji je nastao kada je Tramp otvoreno izrazio želju da Sjedinjenim Američkim Državama prisvoji Grenland "na ovaj ili onaj način".
Odmah je u pitanje doveden Član 5 – svi za jednog i jedan za sve – za koji su članice postale svesne da im neće biti prevelika zaštita.
Mnogi NATO partneri nisu bili zadovoljni ni američkom intervencijom u Venecueli i otmicom predsednika Nikolasa Madura, ali je, čini se, sve eskaliralo posle 28. februara i napada na Iran.
Islamska Republika je odgovorila snažno i praktično zatvorila Ormuski moreuz, jedan od glavnih naftnih plovnih puteva, što je izazvalo veliku energetsku krizu, posebno u zemljama članicama Alijanse.
Razlog? Evropske zemlje neposredno pre ovog sukoba izglasale su zabranu uvoza ruske nafte zbog Specijalne vojne operacije u Ukrajini i, odjednom, našle se bez energenata.
Gde je zapelo
Tramp je budućnost saveza otvoreno vezao za spremnost članica da podrže američku vojnu operaciju u Ormuskom moreuzu.
"Jedino je prikladno da ljudi koji imaju koristi od moreuza pomognu da se tamo ništa loše ne dogodi. Ako ne bude odgovora, ili ako bude negativan odgovor, mislim da će to biti veoma loše za budućnost NATO-a", izjavio je predsednik SAD, jasno stavljajući do znanja da će eventualno odbijanje imati posledice po sam savez.
Ova formulacija predstavlja jednu od najdirektnijih pretnji NATO-u u novijoj istoriji, jer prvi put eksplicitno dovodi u pitanje njegovu budućnost u zavisnosti od konkretne vojne odluke.
Otvoreno je Tramp tražio da NATO pomogne u oslobađanju moreuza, ali već narednog dana retorika se dodatno zaoštrila.
Nakon što su ključne evropske zemlje odbile da se uključe u operaciju protiv Irana, prešao je iz faze pritiska u fazu otvorenog osporavanja savezništva.
"Srećom, desetkovali smo iransku vojsku... Zbog činjenice da smo imali takav vojni uspeh, više nam 'ne treba', niti želimo, pomoć zemalja NATO-a – NIKADA JE NISMO ŽELELI!", naglasio je u jednoj objavi na društvenoj mreži Trut soušal, dodajući da Americi nije potrebna ničija pomoć.
To je, prema njegovim rečima, pokazalo da Alijansa ne prihvata novu realnost – sve manju ulogu kao kolektivnog bezbednosnog okvira.
U istom tonu, ponovio je i argument o nejednakom odnosu unutar saveza. Sada ga je, ipak, smestio u kontekst aktuelnog rata.
"Nisam iznenađen njihovim postupkom, jer sam uvek smatrao da je NATO, gde trošimo stotine milijardi dolara godišnje štiteći iste te zemlje, jednosmerna ulica – mi ćemo ih zaštititi, ali oni neće ništa učiniti za nas, posebno ne u vremenima potrebe."
Ko je sve kriv
Kako se kriza na Bliskom istoku razvijala, tako su i kritike postajale sve direktnije.
Optužio je saveznike da "nisu učinili apsolutno ništa da pomognu", dajući prednost zemljama Persijskog zaliva, za koje je istakao da su doprinele malo više od Evropljana.
"Ovaj važan trenutak nećemo zaboraviti", zapretio je Tramp članicama NATO-a.
Novi "prst u oko" američkom predsedniku bila je odluka španske vlade na čelu sa premijerom Pedrom Sančezom da zabrani korišćenje svog vazdušnog prostora za avione Ratnog vazduhoplovstva SAD.
To je razbesnelo Trampa, posebno zbog činjenice da je odluka stigla nakon što je Madrid odbio da dozvoli snagama da koriste zajednički upravljane baze na španskom tlu za izvođenje svojih operacija u Iranu.
Prethodno je opisao vladu premijera Sančeza kao "neprijateljsku" i zapretio da će prekinuti svu trgovinu sa četvrtom najvećom ekonomijom EU.
Britanski premijer Kir Starmer takođe se našao na meti oštrih kritika Trampa nakon što je u početku odbio zahtev da dozvoli SAD korišćenje britanskih vojnih baza za napade na Iran.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je naknadno dozvolila ograničenu upotrebu baza za "odbrambene akcije".
Tramp ga je počastio prozivkama da nije Vinston Čerčil.
Poslednji na tapetu bili su Francuzi koji, prema rečima Trampa, nisu dozvolili da avioni sa vojnom pomoći preleću njihov vazdušni prostor na putu ka Izraelu.
"Francuska je bila beskorisna u vezi sa 'iranskim kasapinom', koji je uspešno eliminisan! SAD će ZAPAMTITI!!!"
Nema zaštite, neće biti ni novca
Tradicionalni saveznici SAD više se očigledno ne nalaze u Evropi, sada su to, pre svih, zemlje Bliskog istoka koje trpe snažne udare Irana kao deo odmazde za rat.
Tramp je, zbog toga, pored vojnih i političkih pritisaka, uveo i finansijsku dimenziju kao ultimativni argument.
"Trošimo stotine milijardi dolara godišnje na NATO, na njihovu zaštitu. Uvek smo bili uz njih, ali sada, imajući u vidu njihove postupke, mislim da nismo u obavezi da budemo uz njih, zar ne?", upitao je tokom govora na jednom investicionom forumu u Majamiju.
Jasna pretnja da se neće libiti da ukine finansijsku podršku savezu koja je bila samo uvod u radikalnije predloge administracije.
Jedan od tih predloga jeste model reorganizacije saveza poznat kao "plati da bi učestvovao" (pay to play), kojim bi pravo odlučivanja unutar NATO-a bilo uslovljeno visinom izdvajanja za odbranu.
Prema tom konceptu, države koje ne bi dostigle prag od pet odsto BDP-a izgubile bi uticaj na ključne odluke, uključujući vojne operacije i potencijalno aktiviranje Člana 5.
Dodatni signal u tom pravcu dolazi iz same administracije, gde se navodi da "svaka zemlja koja ne plaća pet odsto ne bi trebalo da ima pravo da glasa o budućim rashodima u NATO-u".
Time se po prvi put otvoreno zagovara transformacija NATO-a iz konsenzusnog saveza u strukturu sa izraženom hijerarhijom.
Šta dalje
Krajem marta, kada je po prvobitnim procenama rat već trebalo da je okončan, pritisak je ušao u novu fazu. Tramp je otvoreno govorio o mogućnosti povlačenja Sjedinjenih Država iz NATO-a.
"Bez Sjedinjenih Američkih Država, NATO je papirni tigar!", istakao je u svom maniru.
"Nisu želeli da se uključe u borbu da zaustave nuklearno naoružani Iran. Sada, kada je ta borba vojno dobijena, uz vrlo mali rizik po njih, žale se na visoke cene nafte koje su primorani da plaćaju, ali ne žele da pomognu u otvaranju Ormuskog moreuza, što je jednostavan vojni manevar i glavni razlog visokih cena nafte. Tako im je lako da to urade, uz tako mali rizik. KUKAVICE, i mi ćemo ZAPAMTITI!", nastavio je.
I glavni ljudi iz njegove administracije zastupaju isto stanovište.
Potpredsednik Džej Di Vens nije se otvoreno oglašavao, ali njegovi javni nastupi dosledno podržavaju tezu da Evropa mora preuzeti punu odgovornost za sopstvenu bezbednost, dok Sjedinjene Države ne treba da nastavljaju praksu finansiranja globalne stabilnosti.
S druge strane, državni sekretar Marko Rubio, koji je mnogo uključeniji u rat na Bliskom istoku, poručio je da će SAD ponovo ispitati smisao saveza nakon misije u Iranu.
"Predsednik i naša zemlja moraće sve da preispitaju nakon što se ova operacija završi", rekao je Rubio u intervjuu za "Al Džaziru".
"Ako se NATO svodi samo na to da mi branimo Evropu ako bude napadnuta, a oni nama uskraćuju pravo korišćenja baza kada nam je to potrebno, to nije baš dobar aranžman. Teško je ostati posvećen takvom odnosu."
Naveo je da savez mora biti obostrano koristan, a ne jednosmerna ulica.
"Bez Sjedinjenih Američkih Država nema NATO-a", poručio je Rubio.
Odnosi SAD i NATO-a su na raskrsnici, Tramp konstantno govori o testu koji partneri očigledno nisu položili, uz reči da je NATO pred raspadom i da niti jedan čovek, a ni predsednik, nisu više uradili od njega za Alijansu.
"Da se ja nisam pojavio, sada NATO ne bi postojao. Završio bi na smetlištu istorije. Tužno, ali ISTINITO!"
Od osnivanja saveza, to smetlište nikada nije bilo bliže.