Sa ratom u Iranu koji preti da uguši protok energenata u doglednoj budućnosti, Evropa se suočava sa šokom u snabdevanju koji obećava da će osakatiti proizvodnju, prizemljiti avio-kompanije, povećati cene hrane i troškove zaduživanja i vratiti inflaciju na nivo krize.
Dok poslednji tankeri koji prevoze fosilna goriva iz Persijskog zaliva ulaze u evropske luke, čini se da se obim onoga što će se dogoditi nazire liderima kontinenta.
Ako se rat oduži, to će staviti teret na evropsku ekonomiju "težak kao što smo nedavno doživeli tokom pandemije kovida ili na početku rata u Ukrajini", rekao je nemački kancelar Fridrih Merc novinarima.
Kristin Lagard, predsednica Evropske centralne banke, upozorila je u intervjuu za "Ekonomist" da bi sukob mogao da traje "godinama". Dugoročni efekti, dodala je, "verovatno prevazilaze ono što trenutno možemo da zamislimo".
Oko 20 procenata nafte i prirodnog gasa koji pokreću globalnu ekonomiju protiče kroz Ormuski moreuz, koji je Iran zatvorio posle američko-izraelskih napada.
Američki predsednik Donald Tramp poslao je poruku zemljama koje trpe zbog nestašice goriva koja je posledica zatvaranja moreuza: "Moraćete da počnete da učite kako da se borite za sebe".
Nafta i gas su vitalni za transport i grejanje, ali takođe čine osnovu celog industrijskog lanca snabdevanja, utičući na proizvodnju hrane, plastike, hemikalija i poljoprivrede. A to ne uključuje nestašice drugih resursa uzrokovane zatvaranjem moreuza, uključujući đubrivo i helijum, koji se koristi u proizvodnji mikročipova.
Do sada je šteta po evropske potrošače bila ograničena prvenstveno na cene na pumpama i povećanje cene novih "Plejstejšn" konzola koje je "Soni" pripisao "pritiscima u globalnom ekonomskom okruženju".
Portal "Politiko" sastavio je spisak rizika sa kojima se suočava evropska ekonomija ukoliko ono što je Fatih Birol - izvršni direktor Međunarodne agencije za energetiku - opisao kao "najveću pretnju globalnoj energetskoj bezbednosti u istoriji" potraje.
Nestašice
Za razliku od prethodnih kriza - uglavnom naftnog šoka koji je usledio posle naftnog embarga OPEK-a 1973. godine i gasnog šoka koji je usledio sa početkom sukoba u Ukrajini 2022. godine - trenutna panika podjednako utiče na sve zalihe energenata, od sirove nafte i prirodnog gasa do rafinisanih proizvoda poput mlaznog goriva i dizela.
"Tržišta se sada bore sa scenarijem koji se dugo razmatra u teoriji, ali se retko smatra legitimnom mogućnošću - zatvaranjem najkritičnije energetske tačke na svetu", rekla je Ana Marija Jaler-Makarevič, vodeća energetska analitičarka u Institutu za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu. Dok su krize iz 1970-ih uništile 7 posto globalnih zaliha, rekla je, zatvaranje Ormuskog moreuza pogađa 20 procenata.
Kada je rat izbio, zvaničnici EU su se nadali da će blok biti pošteđen ozbiljnih nestašica pošto se blok oslanjao na Persijski zaliv za samo šest posto svoje sirove nafte i manje od 10 odsto svog prirodnog gasa. Najveći rizik bile su više cene.
Bezbednost snabdevanja Evrope retko je dovođena u pitanje, a zvaničnici su ukazivali na diverzifikovane izvore kontinenta izvan Persijskog zaliva: SAD, Norvešku, Azerbejdžan i Alžir. Najveći rizik, rekli su, bio je da će sukob trajati dugo - tek tada će snabdevanje ozbiljno postati problem.
Kako rat ulazi u petu nedelju, ti strahovi se potvrđuju. Jedna neposredna briga je da azijske zemlje, koje su se pre rata oslanjale na Zaliv za oko 80 posto svog gasa i nafte, počinju da podižu cene tih proizvoda dok se bore oko sve manjih zaliha. To je preusmerilo trgovce sa fleksibilnijim ugovorima ka Aziji kako bi iskoristili veće marže profita, odvraćajući ih od Evrope.
Drugim rečima, Evropa će početi da oseća bol u vidu visokih cena vrlo brzo, možda već u aprilu.
Uništenje potražnje
Najneposredniji efekat ograničene ponude je već vidljiv: više cene na pumpama. Rastuće cene sirove nafte direktno se prevode na veće troškove goriva.
"Evro super 95", ključna referentna vrednost za cene goriva u EU, porasla je za oko 15 procenata između 23. februara i 23. marta, prema podacima EU.
Evropske vlade su pokušale da obuzdaju cene, smanjujući carine na gorivo i upozoravajući na prekomerno korišćenje. Ali će uskoro morati da posegnu za nepopularnim alatom: uništenjem potražnje.
Već je šef EU za energetiku Dan Jergensen savetovao vlade EU da ograniče korišćenje transporta kako bi nadoknadili gubitak zaliha dizela i avionskog goriva iz Zaliva.
S obzirom da je gorivo najveći trošak za letenje avionom, vazdušni saobraćaj je posebno osetljiv na energetski šok. Od kada su prve bombe pale na Iran, cena mlaznog goriva u Evropi se više nego udvostručila, dostigavši rekordnih 1.700 dolara po metričkoj toni. Iako je blago pala u poslednjoj nedelji, evropske avio-kompanije su bile primorane da podignu cene i smanje broj letova.
Industrijski pad
Posledice rata na Bliskom istoku već su vidljive u evropskoj proizvodnji - pre svih hemijskom sektoru koji je osnova velikog dela proizvodnje na kontinentu.
"Povećanje troškova koje doživljavamo – od preusmerene logistike, skokova cena sirovina i stalnog rasta cena energenata – je značajno i mora se odraziti na naše cene", rekao je portparol nemačkog hemijskog giganta "Kovestro".
Adolfo Ajelo, zamenik generalnog direktora "Eurofera", lobija za evropske proizvođače čelika, rekao je da je prerano prognozirati ukupni uticaj rata u Iranu. Ali, "rizik je jasan".
Posledice će se brzo proširiti na ostatak proizvodnog sektora i dovesti do rasta troškova drugih naftnih derivata poput đubriva, plastike, pa čak i helijuma, važne komponente poluprovodnika.
Stagflacija
Više cene u poljoprivredi, transportu i proizvodnji će istovremeno primorati firme da podignu cene, prenoseći veće troškove na potrošače. I tu bi se pretnja inflacije mogla ponovo pojaviti — jedva 18 meseci nakon što su centralni bankari proglasili pobedu nad inflatornim udarom izazvanim poslednjim energetskim šokom.
Kako je prošle nedelje upozorio ministre na sastanku ministara finansija evrozone, komesar EU za ekonomiju Valdis Dombrovskis, ovaj talas inflacije mogao bi da podseća na nešto bliže stagflaciji - smrtonosnoj mešavini stagnirajućeg rasta i visokih cena koja je izazvala pustoš u ekonomiji 1970-ih, a koju su kreatori politike istorijski teško rešavali.
Komisija predviđa da će rat smanjiti ekonomski rast EU na jedan procenat ove godine. Očekuje se da će inflacija porasti, što bi verovatno podstaklo ECB da poveća troškove zaduživanja, što bi dodatno ohladilo ekonomiju, a istovremeno povećalo kamatne stope na hipoteke i učinilo poslovanje skupljim.
To je problem ne samo za potrošače i preduzetnike, već i za vlade. Teški dužnički teret koji nose iz prethodnih kriza postaće skuplji za servisiranje, a sa malo prostora za dalje zaduživanje, mogli bi biti primorani da smanje javne usluge kako bi sastavili kraj s krajem.
Procenjuje se da bi, čak i ako bi se rat završio danas, bilo potrebno godinu dana da se ekonomija vrati na pravi put. Što duže traje sukob, to će biti gore.
Za sada, dok poslednji tankeri iz Zaliva završavaju istovar tereta ove nedelje, vreme zvanično počinje da ističe za evropske kreatore politike. Kontinent ima nedelje, a ne mesece, da se pripremi za uticaj koji bi mogao da promeni njegovu ekonomiju za čitavu generaciju.
"Niko ne zna koliko će kriza trajati, ali mislim da je veoma važno naglasiti da neće biti kratka", rekao je šef EU za energetiku Jergensen novinarima nakon hitne ministarske konferencije. "Jer čak i ako sutra bude mir, i dalje će biti posledica, jer je energetska infrastruktura u regionu bila i kontinuirano se uništava ratom".