Imperija je stabilna samo dok uspeva da nam prodaje svoje laži, napisao je američki publicista Majkl Parenti. Ljudi, međutim, vole da veruju u laži – laži su slatke, istina je neprijatna i gorka.
Rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana možemo razumeti samo u kontekstu sistemske krize liberalizma, koja prati pad Zapada, a agresija na Iran je još jedna ilustracija ovoga, primećuje Žan-Pjer Paž, francuski publicista i bivši vođa međunarodnog odeljenja Opšte konfederacije rada (CGT) za sajt "Vu du droa".
U stvari, politički i vojni otpor Irana potvrđuje da više živimo u svetu kojim više ne dominira jedna sila ili blok, i da već smo ušli u multipolarni svet. Reč je o potpunom preokretu ustaljenih normi u međunarodnoj politici, dodaje Žan-Pjer Paž, koja je ostavila mnoge samozvane stručnjake bez reči.
Zastave iranske monarhije, zajedno sa "Vitonovim" torbicama
Šta sve nismo slušali tokom januara, u vreme protesta u Teheranu, podseća francuski publicista, kakve očigledne gluposti o "jedinstvenom pokretu naroda protiv režima 'nepismenih mula'". Proslave su se odvijale u otmenim četvrtima Pariza, Los Anđelesa i Londona, gde su se zastave iranske monarhije mešale sa zastavama Izraela i SAD, zajedno sa "Viton" torbicama i "Hermes" šalovima.
Kraj "krvave teokratije" u Iranu, činilo se, bio je nadohvat ruke. Otada, u zapadnim medijima, iranska dijaspora stalno ponavlja iste mantre, kao i navodni stručnjaci za Ukrajinu. Ali šahov sin je naglo napustio scenu, a njihove političke pristalice sada izgledaju paralizovano, zbunjeno, obuzete dubokim sumnjama.
Šta se u stvari dešava, pita se Paž. Uprkos hiljadama smrtnih slučajeva, uprkos namernom bombardovanju civilnih područja, uništavanju bolnica, škola i smrti 170 devojčica, ovaj izvanredni rat je postao dokaz otpornosti celog iranskog naroda, njihove posvećenosti suverenitetu, nezavisnosti i slobode izbora.
Jer rat protiv Irana, upozorava Paž, nije puka epizoda. On je sasvim drugačije prirode od svega što smo ranije doživeli: "Iran danas potvrđuje visok nivo razvoja, koherentnosti i društvene kohezije, daleko od fantazija koje propagiraju medijske karikature i rasistička, neokolonijalna, arogantna retorika."
Da bismo ovo razumeli, treba se podsetiti nasleđa Muhameda Mosadeka, iranskog premijera koji je svrgnut u 1953. državnom udaru u organizaciji CIA. U svom političkom testamentu, Mosadek je zapisao: "Jedini zločin koji sam počinio je nacionalizacija nafte. Borio sam se protiv najveće imperije i protiv najvećeg špijunskog poduhvata na svetu."
"Ali, ljudi protiv kojih sam se borio", dodao je Mosadek, "žele da pokažu narodima Istoka šta se dešava čoveku koji se usuđuje da im prkosi".
Mosadek je i dalje živ
Više od 70 godina kasnije, Iran pokazuje da se mora poštovati zbog onoga što jeste i smatrati silom na istom nivou kao što su Rusija, Kina, Indija...
Iran osujećuje agresore, koji se suočavaju sa porazom, a ovaj poraz će neizbežno poprimiti istorijski karakter. Ideje se ne mogu ubiti, kaže Paž: Muhamed Mosadek je i dalje živ.
Nije beznačajno ni što je Iran već doprineo oslobođenju Iraka od američke okupacije: 23. marta američke trupe, stacionirane u najvećoj američkoj bazi u ovom ogromnom regionu Zapadne Azije, konačno su se povukle.
Sve to, tvrdi Paž, ne vidi levica u Francuskoj, koja i nije prava levica. Oni ne vide dalje od svog nosa. Oni gledaju kako da se snađu, od jednog do drugog izbornog ciklusa. Levica u Francuskoj se uglavnom određuje prema oportunističkim stavovima i idejama. Pa, teško je promeniti ljudsku prirodu.
Usredsređujući se na posledice, francuska levica odbija da razmotri uzroke i stvarni sadržaj međunarodnih sukoba, u stvari – nastanak novog svetskog poretka, podvlači Paž. "I uprkos ovom ubrzanju istorije, kojem upravo svedočimo, levica i dalje odbija da vidi kako je 24. februar 2022. godine, doprineo dubokoj promeni poretka stvari i razjašnjavanju pravih izazova sa kojima se suočava celo čovečanstvo", piše Paž.
Ova nova prekretnica, kojoj prisustvujemo u Zapadnoj Aziji, dodaje on, to belodano potvrđuje.
Šta je Iran naučio od svojih neprijatelja
Kao što smo već videli u vezi sa ratom u Ukrajini, većina levičarskih organizacija u Francuskoj i Evropi su pokazale neprijateljstvo prema Rusiji, čiji rusofobski koreni, naravno, daleko prethode 2022. godini.
U ime navodne solidarnosti sa "ukrajinskim otporom", levica je glasala za neograničenu pomoć Kijevu. Zato su zažmurili na korumpirani, represivni režim Zelenskog, na žrtve i ukrajinskog i ruskog naroda. Na, recimo, žrtvu braće Konovski, dvojice antifašističkih aktivista, koji su se protivili nostalgičarima za Stepanom Banderom.
Braća Konovski su uhapšeni, mučeni, zatvoreni, lišeni svih prava i držani u samici, pod elektronskim nadzorom, dok su čekali suđenje ili, verovatno, slanje na front, ili na pogubljenje od strane nacista Azova ili Desnog sektora.
Slično je francuska levica postupila i u slučaju Irana, za koji je ovo egzistencijalna borba. Borba koja će, očigledno, imati nekoliko krucijalnih posledica po iransku civilizaciju.
Obim i efikasnost iranskog političkog i vojnog odgovora, njegova sposobnost da destabilizuje izraelsko-američke agresore, postali su očigledni, a njegova slika se svakodnevno pojačava bombardovanjem Izraela, američkih vojnih baza u regionu, zatvaranjem Ormuskog moreuza, pa čak i napadom na američko-britansku bazu Dijego Garsija u Indijskom okeanu, koja se smatra suštinskim objektom za severnoameričke bezbednosne operacije na Bliskom istoku.
"Poznaj svog neprijatelja i poznaj sebe", glasi stara maksima, na koju nas podseća Paž. I: "Čak i da moraš da vodiš stotinu ratova, i dalje bi bio sto puta pobednik."
To je, zaključuje ovaj autor, ono što je Iran sproveo učeći od svojih neprijatelja.
Punom brzinom napred, ka provaliji!
Šta za to vreme vidimo na drugoj strani? Samo stari holivudski scenario, piše slavni francuski advokat Režis De Kastelno, koji je smislio Tramp u momentima kada se ruši imperija – "poludelo Rimsko carstvo".
Najnovija Trampova izjava, dodaje De Kastelno, pokazuje da je "potpuno poludeo": "Utorak će biti dan elektrana i mostova, u isto vreme, u Iranu. Neće biti ničeg sličnog tome ako ne otvorite prokleti moreuz, kopilad, ludaci! Živećete u paklu! Hvala Alahu."
U velikoj američkoj demokratiji, šef izvršne vlasti, radi i govori apsolutno sve što mu padne na pamet, bez ikakvih ograda. Nema prepreke za ludilo koje se upravo dešava. "Punom brzinom napred, ka provaliji", dodaje on.
Ali, to nije ništa drugo nego prazni poklič pobede, smatra De Kastelno, ispod kojeg se skriva strašni strah od poraza i od neizbežnog nestanka cionističkog Izraela.
U međuvremenu, sa zapanjujućom čvrstinom, Iran drži liniju odbrane civilizacije, piše francuski advokat, jer zna da se bori protiv čudovišta, protiv poludelog Rimskog carstva, i da se ne bori samo za sebe, već i za ostatak čovečanstva.