Pokušaji predsednika SAD Donalda Trampa i nekih američkih zvaničnika da sukob sa Iranom predstave kao verski ili sveti rat u suprotnosti je sa istinskim hrišćanskim učenjem i predstavlja zloupotrebu vere, navodi Muhamed Husein Mohtari, ambasador Islamske Republike Iran u Vatikanu.
U autorskom tekstu pod naslovom "Iluzija religijskog legitimisanja rata SAD protiv Irana", Mohtari nudi teološku kritiku američkog diskursa o trenutnom ratu. U tom diskursu, kaže on, jasno se uočava tendencija da se "religijski jezik i pojmovi koriste za opravdavanje agresivnih vojnih akcija", što pokušava da rat predstavi ne kao čin političkog izbora, već sveti poduhvat o kojem ne sme da bude rasprave.
On napominje da se među pojedinim evangeličkim hrišćanskim pokretima, "ovaj sukob dovodi u vezu sa specifičnim tumačenjima svetih tekstova, pa čak i sa apokaliptičkim scenarijima", što predstavlja oblik "sakralizacije politike", gde se zamagljuje granica između božanske i ljudske volje.
Kao kontrast tome, ambasador Mohtari navodi stavove pape Lava XIV, koji je u obraćanju na Cveti izjavio da "Bog ne prihvata molitve onih koji vode rat; njihove ruke su uprljane krvlju" i upozorio da prizivanje Boga radi opravdavanja nasilja predstavlja iskrivljavanje religije.
"Ovakav stav u suštini predstavlja povratak samom jezgru hrišćanskog učenja, u kojem mir nije sporedna opcija, već temeljni princip", piše iranski ambasador.
Mohtari navodi da u Jevanđeljima, Isus Hrist "ne samo da odbacuje nasilje, već naglašava ljubav i oproštaj čak i prema neprijateljima".
"Shodno tome, svaki pokušaj legitimisanja rata – posebno agresivnog rata – dolazi u napetost sa unutrašnjom strukturom ovih učenja", napominje on.
Kada politika progovara jezikom religije, javlja se rizik da religija bude zloupotrebljena kao instrument političke moći, a verski pojmovi izgube svoje autentično značenje. Papine izjave se protive ovoj tendenciji i nastoje da zaštite religiju od takve instrumentalizacije, napominje iranski ambasador.
Američko pripisivanje rata božanskoj volji "epistemološki je neosnovano", ali i protivreči hrišćanskim tekstovima i tradiciji, "u kojima nasilje nije prihvaćeno kao legitiman način ostvarivanja religijskih ciljeva", dok se pripisivanjm ljudskih postupaka Bogu "umanjuje lična i kolektivna odgovornost za učinjena dela", navodi Mohtari i dodaje:
"Religija koja čoveka vidi kao nosioca božanskog dostojanstva ne može legitimisati njegovo uništenje, posebno u kontekstu preventivnog ili agresivnog ratovanja".
Verovanje u temeljnu svetost ljudskog života nije karakteristika samo hrišćanstva, već i islama, piše Mohtari. Zato pretvaranje rata u "religijsku misiju" i njegovo pripisivanje božanskoj volji predstavlja "duboko izopačenje smisla religije – neodrživo i neprihvatljivo opravdanje agresije prema drugim narodima", a pritom religija "prestaje da bude prepreka nasilju i svodi se na sredstvo njegovog legitimisanja".
Sa etičkog stanovišta, dodaje Mohtari, nijedan verodostojan religijski okvir ne može da podrži ubijanje civila, razaranje zemalja ili nanošenje široko rasprostranjene ljudske patnje, a pogotovo nasilje nad decom.
Američki diskurs religijskog legitimisanja rata "nije tumačenje religije, već odstupanje od nje", koji religiju udaljava od njene autentične funkcije – usmeravanja, moralne obnove i obuzdavanja nasilja.
"Ispravno shvaćena religija ne podržava agresivne ratove niti ubijanje nevinih; naprotiv, ona im se suprotstavlja i poziva čovečanstvo na mir, pravdu i očuvanje života", piše Mohtari.
U tom smislu, odbrana mira nije udaljavanje od religije, već povratak njenoj istini. Iz ranijeg iskustva se vidi da američki državnici često pokazuju malo stvarne posvećenosti religijskim i etičkim učenjima – posebno hrišćanskim – već koriste svete religijske pojmove "isključivo radi opravdavanja i mobilisanja javne podrške za agresivne poteze prema drugim državama, prikrivajući nehumane i neracionalne odluke religijskom retorikom i istrajavajući u toj pogrešnoj pretpostavci", zaključuje iranski ambasador pri Svetoj stolici.