Evropska komisija bi danas trebalo da predstavi sveobuhvatni paket hitnih energetskih mera, u pokušaju da se odbrani od nadolazeće energetske krize. Još samo kada bi znala koji problem prvo rešiti.
Kako navodi "Politiko", od izbijanja rata u Iranu 28. februara, EU se koleba između različitih političkih impulsa dok haos u Persijskom zalivu napreduje vrtoglavom brzinom. Počelo je sa zabrinutošću zbog visokih cena koje su već tinjale pre rata. To se pretvorilo u zabrinutost oko snabdevanja gasom u Evropi, pre nego što su smanjenje zaliha mlaznog goriva u bloku i nervoza zbog kapaciteta rafinerija došli u centar pažnje.
Iznad toga visi sam rat, dok promenljivi ciljevi Donalda Trampa i njegova nepredvidiva diplomatija malo čine da obezbede Ormuski moreuz, ključni plovni put u centru energetskih problema.
Nacrti dokumenata u koje je "Politiko" imao uvid pokazuju da će kroz niz mera EU pokušati da se istovremeno nosi sa ovim brzo promenljivim ciljevima — u granicama realnosti.
Pre svega, EU ili savetuje zemljama da koriste postojeće zakone ili uvodi suptilne, privremene promene kako bi ta pravila bila efikasnija.
Predložene izmene pravila o subvencijama omogućiće zemljama da pokriju do 70 procenata troškova veleprodajnih računa za struju do decembra i do 50 procenata dodatnih troškova goriva izazvanih krizom za neke sektore. Komisija će takođe sarađivati sa zemljama na razvoju ciljanih smanjenja poreza kako bi se smanjili računi za energiju.
Ali dobar deo odgovora EU ostaje potpuno improvizovan, što odražava i brzo promenljivu realnost i teškoće u otklanjanju decenija zavisnosti od fosilnih goriva.
Neke mere su jednostavno nastavak ambiciozne, višegodišnje klimatske agende EU, uključujući obaveze da se ubrza dekarbonizacija evropskih mreža i mobilišu zelene investicije. Druge, izgleda, su osmišljene u hodu kako bi se rešila situacija koju je i dalje nemoguće pratiti, sa merama za povećanje koordinacije zemalja članica, smanjenje potražnje i podsticanje razmene informacija kako bi se problem bolje razumeo.
Ali energetski problemi i dalje su toliko široki, višeslojni i brzo se menjaju da posmatrači sumnjaju da ono što EU preduzme može zadovoljiti prestonice koje se spremaju za potencijalno godine turbulencije.
Proširenje subvencija, na primer, "može pružiti izvesnu utehu nekima, ali je malo verovatno da će napraviti promenu", požalio se jedan nacionalni zvaničnik.
Bolna realnost je da istinski efikasan odgovor zahteva vreme – i novac – koje mnoge zemlje jednostavno nemaju.
"Ne može svaka zemlja koja zavisi od fosilnih goriva brzo da pređe na električnu energiju, ali ovo je jedino rešenje", rekao je za "Politiko" Žigimantas Vajčijunas, ministar energetike Litvanije. "Niko ne može da predvidi budućnost globalnih tržišta – ponekad smo taoci situacije".