Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) decenijama su deo globalne diskusije o nafti kroz svoje članstvo u Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEK), jednoj od najuticajnijih grupa u svetu energetike.
Sada, kada su UAE objavili da će izaći i iz OPEK-a i iz šireg okvira OPEK+, pažnja je usmerena na ono što ove organizacije zapravo rade — i ulogu koju su UAE igrali u njima tokom godina.
Šta je OPEK?
OPEK je međuvladina organizacija koja okuplja neke od vodećih svetskih zemalja proizvođača nafte. Osnovana je 14. septembra 1960. godine u Bagdadu. Zemlje osnivači su: Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venecuela.
Njeno sedište je premešteno iz Ženeve u Beč 1965. godine, gde se i danas nalazi.
Zašto je formiran?
U vreme osnivanja, globalnim tržištima nafte dominirala je grupa moćnih zapadnih naftnih kompanija, neformalno poznatih kao "Sedam sestara", koje su kontrolisale proizvodnju i određivale cene.
OPEK je stvoren kako bi zemlje proizvođači nafte mogle da koordinišu svoje politike u vezi sa naftom, obezbede stabilne cene za proizvođače, osiguraju pouzdano snabdevanje potrošača i potvrde suverenitet nad svojim prirodnim resursima.
Šta radi?
Osnovna misija OPEK-a, kako je navela sama organizacija, jeste da "koordinira i ujedini politike u vezi sa naftom među zemljama članicama, kako bi se obezbedile fer i stabilne cene za proizvođače nafte; efikasno, ekonomično i redovno snabdevanje naftom zemalja potrošača; i fer povraćaj kapitala onima koji ulažu u industriju".
U praksi, to znači da se njene države članice redovno sastaju i dogovaraju o tome koliko će svaka zemlja proizvoditi nafte.
Proizvodite manje, a globalna ponuda se smanjuje – cene rastu. Proizvodite više, a ponuda raste – cene padaju.
To je jedna od najdirektnijih poluga koju je bilo koja grupa zemalja ikada imala na globalnu ekonomiju.
Organizacija je preživela padove tržišta, geopolitičke previranja i globalnu pandemiju.
Kada je kovid 2020. godine doveo do slobodnog pada potražnje za naftom, OPEK je koordinisao ono što je opisao kao "najveće i najduže dobrovoljno prilagođavanje proizvodnje u istoriji tržišta nafte" — potez koji se pripisuje stabilizaciji globalnog energetskog sektora u jednom od njegovih najnesigurnijih trenutaka.
Koja je razlika između OPEK-a i OPEK+?
OPEK je formalna međunarodna organizacija sa poveljom, sekretarijatom u Beču i zvaničnim državama članicama.
OPEK+ je širi savez formiran u decembru 2016. godine, kada je OPEK pozvao deset dodatnih zemalja proizvođača nafte koje nisu članice — uključujući Rusiju — da koordiniraju proizvodnju zajedno sa njim.
Ovaj aranžman je formalizovan Deklaracijom o saradnji, a 2019. je uspostavljena Povelja o saradnji kao dugoročni okvir za savez.
OPEK je formalno telo. OPEK+ je šira koalicija koja uključuje članice OPEK-a plus dodatne proizvođače koji nisu formalni članovi OPEK-a.
Ko su članice?
OPEK trenutno ima 12 zemalja članica: Saudijsku Arabiju, Iran, Irak, Kuvajt, Venecuelu, Libiju, Alžir, Nigeriju, Gabon, Ekvatorijalnu Gvineju, Kongo i UAE — iako članstvo UAE prestaje 1. maja 2026. godine.
OPEK+ uključuje ove zemlje, kao i glavne proizvođače koji nisu članice, kao što su Rusija, Kazahstan i Azerbejdžan.
Ko je otišao i zašto?
Članstvo u OPEK-u se značajno promenilo tokom decenija.
- Katar se pridružio 1961. godine, ali je prekinuo članstvo u januaru 2019. godine, rekavši da želi da se fokusira na proizvodnju prirodnog gasa, a ne na naftu.
- Indonezija se pridružila 1962. godine, suspendovala članstvo 2009. godine usred pada proizvodnje, nakratko se vratila 2016. godine, a zatim ga ponovo suspendovala krajem 2016. godine, jer je postala neto uvoznik nafte.
- Ekvador se pridružio 1973. godine, suspendovao članstvo 1992. godine, ponovo se pridružio 2007. godine, a zatim se trajno povukao 1. januara 2020. godine, navodeći finansijski teret obaveza članstva.
- Gabon se pridružio 1975. godine, napustio 1995. godine, a zatim se vratio 2016. godine.
- Angola se pridružila 2007. godine i povukla se 1. januara 2024. godine, nakon sukoba sa grupom oko proizvodnih kvota za koje je smatrala da su nepravedne prema njenim rastućim ambicijama proizvodnje.
- UAE, koji su se pridružili 1967. godine preko Emirata Abu Dabi. Abu Dabi je 28. aprila objavio da će izći iz OPEK-a i alijanse OPEK+, počev od 1. maja ove godine.
Povratak petrojuana?
Vredi podsetiti na nedavnu informaciju "Volstrit džornala" koja je prošla prilično nezapaženo u svetu. Naime, UAE su "zapretili" američkom dolaru.
Ispostavilo se da su Emirati sredinom aprila zatražili finansijsku pomoć od SAD - hitnu pozajmicu uz nisku kamatnu stopu. List dalje navodi da su zvaničnici UAE poručili američkim kolegama da će, ako zemlji ponestane dolara, biti primorani da koriste kineske juane ili valute drugih država za prodaju nafte i druge transakcije.
U tom scenariju, pojašnjava "Volstrit džornal","sadržana je implicitna pretnja američkom dolaru, čija superiornost među globalnim valutama delom leži i na skoro ekskluzivnoj upotrebi u naftnim transakcijama."
Drugim rečima, zbogom petrodolaru, dobrodošao petrojuane.
I nisu samo UAE spremi da se prebace na juane. Saudijska Arabija, iako nije otvoreno pretila, aktivno pregovara sa Pekingom o prodaji nafte u kineskoj valuti.
Venecuela se takođe prebacila na kineski juan u trgovini naftom. Zemlja je dugo želela da se distancira od, kako je to rekao oteti predsednik Nikolas Maduro, "tiranije američkog dolara" i zavisnosti od petrodolarskog sistema. Posle otmice Madura, Vašington je preduzeo korake da vrati venecuelansku trgovinu naftom pod svoju kontrolu.