Podržava ga tek svaki deseti Nemac, nezadovoljnih je tri četvrtine, privreda posrće, gradovi seku budžete, a obećani konzervativni preokret sve više liči na još jednu godinu političkog lutanja. Nemački kancelar Fridrih Merc je u kampanji obećavao raskid sa politikom Angele Merkel i slabostima vlade Olafa Šolca, najavljivao jaču državu, snažniju ekonomiju i Nemačku koja ponovo zna kuda ide. Danas, međutim, deluje kao kancelar koji više objašnjava neuspehe nego što predstavlja rezultate.
Obećano smanjenje poreza na energiju nije sprovedeno, reforme zdravstvenog, penzionog i socijalnog sistema nisu donele preokret, a građani sve manje vide razliku između stare i nove vlasti. Umesto obećanog kursa stabilnosti, Nemačka dobija nove dugove, nova izdvajanja i sve dublje podele unutar vladajuće koalicije. A Merc dobija zvižduke.
Ni na spoljnopolitičkom planu Merc nije uspeo da izgradi imidž snažnog evropskog lidera. Posle kritika američke strategije u ratu sa Iranom, Donald Tramp ga je javno napao, otvorio pitanje carina, nemačke auto-industrije i mogućeg povlačenja američkih vojnika iz Nemačke. Umesto "evropskog stuba Alijanse", u javnosti je ostala slika zemlje koja strepi od raspoloženja Bele kuće.
Dok kancelar pokušava da održi krhku koaliciju, Alternativa za Nemačku (AfD) njegove neuspehe pretvara u politički kapital. Pobeda kandidata AfD-a Renea Štatkevica na izborima za gradonačelnika Cedenika u Brandenburgu, prvog direktno izabranog profesionalnog gradonačelnika te stranke, samo je dodatno učvrstila utisak da AfD više nije protestni fenomen, već ozbiljna politička snaga.
Dušan Dostanić, politikolog sa Instituta za političke studije za RT Balkan kaže da je rast AfD-a posledica dubljeg nezadovoljstva koje vladajuće stranke više ne uspevaju da kontrolišu. Naime, Merc je od početka mandata najavljivao da će Nemci morati više da rade kako bi zadržali standard, ali ogroman novac istovremeno odlazi na naoružanje, klimatske politike i migrantske programe.
"Onda je Nemcima teško objasniti zašto će morati više da rade, zašto će im penziono i zdravstveno osiguranje biti lošije, zašto je privreda već godinama u opadanju, ne velikom, ali konstantnom, dok se novac nemilice troši na 'kolosalno spasavanje klime', spasavanje izbeglica, spasavanje Ukrajine… Nemačka se pretvorila u svetskog spasitelja, a nemački radnici to treba da plate", navodi Dostanić.
On smatra da je rast AfD-a potpuno realan i da tradicionalne stranke više ne uspevaju da zadrže poverenje koje su nekada imale.
"Ankete pokazuju da je AfD u prednosti u odnosu na CDU za nekih šest procenata. Zabeležen je i ogroman pad CDU, stranke koja je nekad sama imala preko 40 odsto podrške", kaže on.
Prema njegovim rečima, strategija vlasti sve više se svodi na plašenje građana političkim promenama i predstavljanje AfD-a kao opasnosti po demokratiju.
"Ta koalicija pokušava da se održi tako što građane plaši gorim scenarijima, ako dođe do političkih promena", ocenjuje Dostanić.
Posebno je, kaže, problematično što se u ime "borbe protiv desnice" sve češće relativizuju pravila pravne države.
"Jedan od načina da se vlada, koja nije u dobrom stanju i koja puca po šavovima, a da se jedno atomizovano društvo drži na okupu, jeste izmišljanje opasnosti", kaže on, podsećajući na odluku suda u Lineburgu koji je opravdao štampanje plakata i to javnim novcem protiv AfD-a.
Gost televizije RT Balkan ukazuje da AfD ima više razumevanja za srpsku poziciju, uključujući i pitanje Kosova i Metohije, ali smatra da je ta stranka još daleko od toga da samostalno odlučuje o nemačkoj spoljnoj politici.
"Ali bilo bi značajno da se u Bundestagu pokrene pitanje KiM", zaključuje on.
Govoreći o najavljenom jačanju Bundesvera i povećanju vojnih kapaciteta, Dostanić ističe da problem nije samo ulaganje u vojsku već svrha te politike.
"Ja to ne bih nazvao ponovnom militarizacijom Nemačke. Sasvim je u redu da jedna država od 80 miliona stanovnika ima vojsku i za očekivati je da ona bude respektabilna. Ako pogledamo unazad, u nemačku vojsku se veoma malo ulagalo i o njoj se veoma malo vodilo računa", kaže Dostanić.
Podseća da je Bundesver godinama bio zapostavljen i da je tehničko opremanje vojske logično, ali upozorava da je ključno pitanje šta će biti politička svrha te vojske.
"Jedna je stvar ako se vojska organizuje da bi se branila zemlja u slučaju neke opasnosti, ali je potpuno druga stvar ako se od vojske stvaraju ideološki ratnici koji treba da nekakvu ideologiju nameću silom svuda na planeti", ističe.
Na pitanje zašto je Nemačka posle pada Berlinskog zida i perioda saradnje sa Moskvom izabrala kurs konfrontacije sa Rusijom, Dostanić odgovara da je reč pre svega o ideološkom izboru:
"Čini mi se da je to ideološko pitanje i da je to jedino objašnjenje. Postoji potreba da se levi liberalizam nametne svuda na svetu, pa treba da se nametne i istočnim susedima."