Iranski list na engleskom jeziku "Teheran tajms", u izveštaju o poseti američkog predsednika Donalda Trampa Pekingu, navodi da je Tramp, neposredno pre polaska iz Vašingtona, izrazio želju za "dugim razgovorom" sa kineskim predsednikom Si Đinpingom u vezi sa sukobom sa Iranom, istovremeno tvrdeći da SAD nije potrebna spoljna pomoć, kao i da je takav javni stav američkog predsednika u suprotnosti sa signalima iz njegovog kabineta, budući da je državni sekretar Marko Rubio pozvao Kinu da iskoristi svoj uticaj kako bi izvršila pritisak na Iran da ponovo otvori Ormuski moreuz, dok je ministar finansija Skot Besent izjavio da je Iran glavna tema samita.
"U tom kontekstu, poseta iranskog ministra spoljnih poslova Abasa Argčija Pekingu od 6. maja, prva otkako su neprijateljstva počela 28. februara, dobija veliki značaj. Posle njegovog razgovora na visokom nivou sa kineskim ministrom spoljnih poslova Vang Jiem, jasno je da Teheran dodatno učvršćuje svoje strategijsko savezništvo sa Pekingom. Aragči je podržao kineski mirovni predlog od četiri tačke za Bliski istok, koji naglašava mirnu koegzistenciju, poštovanje suvereniteta, pridržavanje međunarodnog prava i usklađivanje razvoja i bezbednosti. Vang je, naglašavajući hitnu potrebu za dijalogom i ponovnim otvaranjem Ormuskog moreuza, odbio američke pozive na izolaciju Teherana. Umesto toga, istakao je neophodnost trajnog, dogovorenog okončanja sukoba", ističe "Teheran tajms" u analizi posete Donalda Trampa Kini.
Od "kinetičkog udara" do "visokog pritiska"
List navodi da je rat evoluirao od "početnih kinetičkih udara u martu i početkom aprila" u fazu "visokog pritiska" koju karakteriše diplomatija blokade.
"Pomorski saobraćaj kroz Ormuski moreuz i dalje je ozbiljno poremećen, dok Iran proširuje operativni nadzor nad širom pomorskom zonom. Primirje od 8. aprila, koje je posredovanjem dogovorio Pakistan, nije uspelo da obezbedi trajan mir. Sukob sada sve više liči na dugotrajnu igru na ivici sukoba, jer Iran odbija pregovore dok Vašington ne ispuni pet ključnih zahteva: okončanje neprijateljstava na svim frontovima, posebno izraelskog rata u Libanu; ukidanje sankcija; oslobađanje zamrznute iranske imovine; kompenzaciju Iranu za ratnu štetu; priznavanje suverenih prava Irana nad Ormuskim moreuzom", navodi iranski list.
Ističe se da je nestabilnost u Persijskom zalivu podigla cene nafte iznad 100 dolara po barelu, podstičući nove inflatorne pritiske širom sveta, a da za Trampa rast cena predstavlja domaći politički rizik, jer inflacija izazvana cenama energenata ugrožava ekonomski rast i komplikuje širu političku agendu njegove administracije.
Iran nije Venecuela, ali...
List, takođe, navodi da je vojna otpornost Irana osujetila američku nameru da izazove kolaps iranskih državnih struktura po modelu Venecuele, uz napomenu da bi američka pobeda nad Iranom omogućila Vašingtonu da preusmeri svoj strategijski fokus ka Kini, posebno ka Tajvanu.
"Kina bi trebalo da nastavi da podržava Iran u Savetu bezbednosti UN i odlučno odbaci pozive da oslabi ili napusti svoju poziciju, uz zadržavanje jasnog stava u korist iranskog suvereniteta i potrebe za pregovaračkim okončanjem sukoba. Ipak, ovo tumačenje nije opšteprihvaćeno. Neki analitičari smatraju da bi produženo američko uplitanje na Bliskom istoku, zapravo, moglo da ide u prilog Kini. Dugotrajan sukob primorava Vašington da troši značajne vojne i finansijske resurse, čime se ograničava njegova sposobnost da pojača pritisak u Indopacifiku. Prema tom gledištu, produženi zastoj kupuje Pekingu dragoceno strategijsko vreme, dok mu istovremeno omogućava da održi diplomatsku distancu od samih borbi. Na kraju, za Kinu glavno pitanje nije samo da li će SAD pobediti ili izgubiti u Iranu, već i da li će se rat brzo okončati ili će prerasti u dugotrajan sukob. U oba slučaja, Kina je u poziciji da igra konstruktivnu posredničku ulogu i podrži napore ka dogovorenom političkom rešenju. To bi pomoglo stabilizaciji regiona, ali i ojačalo ulogu Kine kao odgovorne globalne sile. Ishod će takođe oblikovati poziciju Kine u svetu i budući balans odnosa velikih sila", konstatuje "Teheran tajms".