Dok Vašington meri sankcije, ratove i strateške rezerve, obični Amerikanci mere koliko još mogu da voze pre nego što bankrotiraju na benzinskoj pumpi. A kada galon benzina ode preko četiri i po dolara, kreativnost proradi brže od motora sa unutrašnjim sagorevanjem.
Tako je tridesetogodišnji majstor Mali Hajtauer iz Džordžije postao verovatno najneobičniji simbol američke energetske krize: čovek koji je u dečji "barbi" kamper na baterije ugradio dvogalonski jednocilindrični motor uzet sa perača pod pritiskom i jednim povlačenjem kanapa, poput onog na kosilici, krenuo njime u supermarket.
Roze "barbi drim kamper", visok jedva metar i po, sada tutnji ulicama Džordžije. Za volanom Hajtauer, kolena mu dodiruju bradu, ali je bezbednost i dalje na prvom mestu - kaciga mu je na glavi. Njegov pravi automobil "mercedes" kabriolet iz devedesetih sada traži oko 90 dolara za pun rezervoar.
"To je previše. Ovo vozim kad god mogu", kratko je objasnio Hajtauer, koji je na "barbi" vozilo dodao i nosač za namirnice - jer ako već propadaš pod cenama goriva, propadaj bar organizovano.
Ali Hajtauer nije usamljeni ekscentrik. Širom SAD ljudi odustaju od vožnje, vraćaju se autobusima, vozovima i pešačenju, dok cene goriva rastu zajedno sa nervozom birača. Prema anketama, skoro polovina Amerikanaca već je smanjila vožnju.
U Kaliforniji su ljudi čekali sat vremena na jednoj benzinskoj pumpi gde je turistička organizacija "Vizit Las Vegas" prvih 100 vozača nagradila sa 100 dolara za kupovinu goriva kako bi ih podstakla da putuju u Las Vegas. Ali malo je njih razmišljalo o provodu:
"Sad moram da pešačim i idem vozom. Teško je, zaista jeste", rekao je Robert Džekson iz El Segunda.
U Americi, zemlji gde je pešačenje decenijama važilo gotovo za socijalni poraz, to zvuči skoro kao objava vanrednog stanja.
U Čikagu crkve dele kartice za benzin kao humanitarnu pomoć, dok se na društvenim mrežama sve više mladih hvali - autobusom. Nekada je statusni simbol bio veliki SUV, danas je statusni simbol psihološka stabilnost pri prolasku pored benzinske pumpe.
Naravno, postoje i pobednici. Vlasnici "tesle" sada sa osmehom gledaju cene goriva kao ljudi koji su preživeli apokalipsu našavši se prošle godine na udaru političkih kritika.
Jedan vlasnik "sajbertreka" objavio je video ispred pumpe na kojoj se vide cene goriva uz komentar:
"Ne znam kada sam poslednji put gledao cene goriva, osim zbog ovog videa".
Neki su u krizi videli i poslovnu priliku. Kada je Rene Toki, direktorka kampa "Farli" u Masačusetsu, shvatila da pun rezervoar plaća gotovo 40 dolara više nego ranije, palo joj je na pamet da letnji kamp predstavi kao način štednje: umesto da celo leto razvoze decu s jedne aktivnosti na drugu, roditelji mogu da ih pošalju kod nje, a svoj auto parkiraju bar na nekoliko dana.
Amerika je tako stigla do zanimljive tačke: zemlja koja je decenijama gradila kult ne jednog, nego dva automobila po domaćinstvu, sada razmatra autobus kao racionalan izbor, a odrasli muškarci u "barbi" automobilima postaju simbol ekonomske snalažljivosti.