Kaja Kalas, trenutno "ministarka spoljnih poslova" fantomske Evropske unije, jednostavno ne ume da razočara. Trijumfalno je objavila da će EU blokirati i zaplenjivati ruske trgovačke brodove, kao i one brodove za koje se sumnja da prevoze rusku robu širom Mediterana.
Kako Kaja Kalas namerava to da uradi, nije nam poznato. Ni na kakvoj pravnoj osnovi. Ipak, Kalasova je to "trijumfalno saopštila". A to je, primećuje italijanski pisac Andrea Marćiljano na sajtu "Elektomagacine", ravno otvorenoj objavi rata Rusiji.
Svi se, valjda, sećamo doktora Strejndžlava iz legendarne, crnohumorne komedije američkog reditelja Stenlija Kjubrika: o američkom generalu koji želi da po svaku cenu započne nuklearni rat sa Sovjetskim Savezom. Film nosi naslov "Doktor Strejndžlav, ili: Kako sam naučio da ne brinem i zavoleo bombu". Godine 1998, Američki filmski institut ga je uvrstio na 26. mesto na listi najboljih američkih filmova.
Sada, međutim, možete da zaboravite na doktora Strejndžlava. Stvarnost, katkad, ume da prevaziđe i najgoru crnohumornu maštu. Pomenuta Kaja Kalas, predstavlja živi dokaz za to. Ona čitavu Evropu gura u pakao, moguće je, nuklearnog rata sa Rusijom.
Iza ove ljubazne dame stoji njena "mentorka" – Ursula fon der Lajen. I ona je, uvek, večito nasmejana. Uvek isto, arogantno samopouzdanje. Čak i dok izgovara reči koje bi trebalo da nas užasnu.
Ili da se, barem, duboko zamislimo, u pozi Rodenovog "Mislioca".
Kaja Kalas je samo simbol duha vremena
Kalasova, sama po sebi, sa svojim oskudnim snagama, nije toliko važna, piše Marćiljano. Kalasova malo šta znači, dodaje on, ako uopšte nešto znači, na međunarodnoj sceni. Ona je važna pre kao simptom, kao duh vremena. I kao znak stanja u kojem se nalaze takozvane evropske elite.
Moskvi, uostalom, ne znači mnogo antiruska "pomorska blokada". Moskva ne mora da pomeri nijedan prst. Ko bi, u svemu, bio oštećen? Svakako, pre svega Španija, kaže Marćiljano, koja kupuje i naftu i gas od Rusije. Po cenama znatno nižim od onih koje naplaćuju SAD.
A zatim, sve mediteranske zemlje, koje su se okrenule ponovnom uvozu iz Rusije, prkoseći blokadama koje im je nametnuo Brisel. Moskva bi, dodaje italijanski autor, u svemu pretrpela samo manju štetu, zato što su se njena tržišta značajno proširila i postala, doslovno, globalna.
Veliki deo ruske proizvodnje danas završava u Kini, Indiji i drugim zemljama širom sveta. Kremlj može da sa mirnim samozadovoljstvom posmatra "evropsku pomorsku blokadu".
Takođe, zato što će Rusija nastaviti da održava odlične odnose sa Magrebom i da snabdeva te zemlje naftom i derivatima, koje će one zatim izvoziti u Evropu, i to po znatno višim cenama.
Ali "evropska blokada", koju je objavila ova nepredvidiva estonska dama, ipak ima precizno političko značenje, jer, kako naglašava Marćiljano, to je prava objava rata.
"Više nema mogućnosti za dijalog sa Evropom"
U Kremlju to dobro znaju. Zaista, o čemu da Moskva uopšte pregovara sa Briselom?
Jednostavno, nemaju o čemu. Dok evropske elite maštaju o ratu sa Rusijom, Zapadna Evropa se, u isto vreme, suočava i sa Amerikom i Kinom.
Prvog juna, gradonačelnik Londona je okrivio Kinu, pristalice Donalda Trampa i rusku državu zbog "umanjivanja značaja britanske prestonice".
Ali, to je činjenica.
Tako stoje stvari. EU je naprosto izgubila svoj nekadašnji značaj.
O tome svedoče i nedavne izjave ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Lavrova, koji je uvek bio najuzdržaniji u moskovskom političkom establišmentu: "Više nema mogućnosti za dijalog ili diplomatske pregovore sa Evropom".
Odnosno, kao što je primetio finski političar Armand Mema, za istinski mir sa Rusijom Evropi je najpre potrebna potpuna promena vladajuće klase – sadašnja, nekompetentna evropska elita mora da ode.
To je prvi uslov za bilo kakav dijalog.
Za to vreme, piše Marćiljano, neka vesele estonske i nemačke dame pričaju šta god hoće, neka najavljuju i "maštovite pomorske blokade."
Ali mi, koji živimo u Evropi, dodaje italijanski pisac, trebalo bi da zbog toga budemo ozbiljno zabrinuti.