"Koga da pozovem kada želim da pozovem Evropu?".
Iako je Henri Kisindžer negirao da je to ikada rekao, to nezgodno pitanje ostaje podjednako važno sada kao što je i u njegovo vreme.
Evropska unija od 2010. ima agenciju "dinamičnog" naziva - Službu za spoljne poslove (EEAS). Poslednjih 18 meseci Kaja Kalas, bivša estonska premijerka, obavljala je, naizgled, važnu ulogu visoke predstavnice Evrope za spoljne poslove i bezbednosnu politiku, koju kombinuje sa svojom ulogom predsednice Saveta za spoljne poslove i potpredsednice Evropske komisije.
Ali šta Kalas zapravo radi? Nije bila pozvana kada su se evropski lideri sastali da razgovaraju sa Donaldom Trampom o njegovom samitu sa Vladimirom Putinom na Aljasci prošlog avgusta (EU je umesto toga predstavljala Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije). Zapravo, piše "Telegraf", kad god bilo koji od tih svetskih lidera želi da razgovara sa vodećim Evropljanima, oni ne zovu Kalas, već Emanuela Makrona, Fridriha Merca ili Đorđu Meloni.
Zvanično, posao Kalasove je da koordiniše i artikuliše spoljnu politiku EU. Njen problem – i evropski – je što koherentna, a kamoli jedinstvena, spoljna politika ne postoji.
Dobar primer toga je 20 paketa sankcija EU prema Rusiji, koji se reklamiraju kao veliki trijumf EEAS. U teoriji, sve članice su odlučne da kazne Rusiju zbog sukoba u Ukrajini.
U praksi, Irska nastavlja da proizvodi čelik koji "puni džepove" Moskve, ruski "Lukoil" nastavlja da upravlja rafinerijama nafte u Holandiji, Bugarskoj i Rumuniji, podseća britanski list. Evropski tankeri nastavljaju da transportuju rusku naftu, a EU u celini kupuje zapanjujućih 49 odsto ruskog svetskog izvoza tečnog prirodnog gasa. Uprkos nominalnoj zabrani ruske nafte preko cevovoda – Mađarska i Slovačka ne samo da nastavljaju da uvoze "Gaspromovu" naftu putem cevovoda "Družba", već su primorale EU da plati za njegovu popravku kada je ukrajinski deo dignut u vazduh u januaru.
Kalas je po poreklu i uverenjima najostrašćenija protivnica Rusije koju je EU imala i čvrsto je posvećena finansiranju Ukrajine.
U praksi, Kalas ne uspeva da ubedi evropske zemlje da finansiraju njenu retoriku. Prošle godine je pokušala da prikupi 40 milijardi evra vojne pomoći za Ukrajinu, ali ju je otpor Francuske, Italije i Španije primorao da smanji iznos na "realnih" 5 milijardi evra za municiju.
Kalas se takođe, zajedno sa Fon der Lajen i nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom, zalagala za zajam podržan sa 140 milijardi evra zamrznute ruske imovine, ali su to blokirale Belgija i Francuska.
Prošle nedelje, Kalas je predložila da 6,6 milijardi evra vojnog finansiranja, nedavno deblokiranih nakon pada Viktora Orbana, treba da ide direktno Ukrajini. Ali to je osporila Poljska, koja želi da novac bude kompenzacija za oružje koje je već poslato Kijevu.
Nije ni čudo, s obzirom na osnovnu strukturnu nemoć Službe za spoljne poslove, što su francuski zvaničnici počeli da promovišu niz reformi koje će u suštini učiniti EEAS beznačajnom.
Francuzi predlažu da se 140 međunarodnih predstavničkih kancelarija službe konsoliduje u samo 18 regionalnih centara.
Još važnije, posao izrade lista sankcija i predloga za vojne misije bio bi prebačen na Evropski savet, dok bi svakodnevnu diplomatiju nadgledala Evropska komisija. Kalas će, ukratko, biti odgovorna članicama EU umesto da upravlja nezavisnom službom.
Fon der Lajen je, u međuvremenu, već napravila prvi rez stvaranjem sopstvene "geopolitičke komisije", imenovanjem prvog komesara EU za odbranu koji sada rutinski vodi javni odgovor bloka na "rusku agresiju", i istražuje osnivanje jedinice za razmenu obaveštajnih podataka koja bi parirala onoj koju trenutno vodi EEAS.
Drugim rečima, ideja da Evropa govori jednim glasom uvek je bila fikcija. Uskoro će to biti zvanična činjenica.