Nezavisna istraga o "epidemiji" silovanja u Velikoj Britaniji preti da ugrozi legitimitet ne samo vlade premijera Kira Starmera, već i celog političkog establišmenta u Londonu, jer su dve vodeće stranke ili podsticale ili zataškavale najstrašnije nasilje nad stotinama hiljada britanskih devojčica.
Istragu je pokrenuo Rupert Lou, član parlamenta i osnivač stranke "Restor" (Obnova), a finansirana je doprinosima nekih 20.000 građana. Izveštaj od 219 stranica objavljen je u utorak. Do četvrtka ga je pročitalo preko milion ljudi, dok je objavu na društvenim mrežama videlo preko 37 miliona.
"Prema belim devojčicama iz radničke klase ponašali su se kao prema komadima mesa. Silovali, zlostavljali, mučili, ubijali. Motivacija za organizovani napad je bila rasna. Širom Britanije. Napadali su ove devojčice zato što su bile ranjive, mlade i bele. Dok politička klasa to ne prihvati kao činjenicu, ništa se neće promeniti", napisao je Lou na Iksu.
Zaključak istrage je da u najmanje 149 opština širom Britanije deluju organizovane grupe za silovanje, koje čine uglavnom muslimanski migranti iz Pakistana, mada ima počinilaca i iz Somalije, Irana, Sirije i Turske. Iako muslimani čine samo šest odsto stanovništva Britanije, čine više od 90 odsto osuđenih prestupnika, dok izveštaj pokazuje da su nebrojeni silovatelji izmakli pravdi.
Istragu je predvodila Semi Vudhaus, žrtva zloglasne kampanje silovanja u Roterhamu.
Po nalazima istrage, prvi napad na engleske devojčice desio se već 1955, ali je poprimio organizovani oblik krajem devedesetih, tokom vladavine Tonija Blera. Dok su bande migranata zlostavljale engleske devojčice, policija je uništavala dokaze, socijalni radnici i bolnice su žrtve vraćali zlostavljačima, mediji su ćutali a političari hteli muslimanske glasove više nego pravdu.
Verska dimenzija ove kampanje zločina je nedvosmislena, tvrdi dr Ela Hil, takođe žrtva roterhamske grupe.
"Meni su rekli da su muslimanke dobre i čiste i da ostaju device do braka, a da su sve bele devojke drolje, kurve, đubre, govno na cipeli", svedočila je dr Hil. "Pošto se ne oblače skromno, pošto pokazuju svoje telo, to znači da prizivaju kaznu i treba da budu silovane za prkos Alahu. Nevernice nemaju vrednost, a seks s njima se ne računa kao preljuba", dodala je.
Još jedan dokaz verske prirode kampanje silovanja je da su počinioci probali da isto urade sa devojkama iz zajednice Sika, ali su se Siki organizovali da štite svoje žene, pa su muslimani morali da se povuku. Bele Engleskinje nisu imale takvu zaštitu, jer je država svaki oblik takve organizacije napadala kao "rasizam".
Lou kaže da je izdaja britanske države bila "potpuna", jer su i Laburisti i Torijevci u najmanju ruku ignorisali delovanje silovatelja, dok su mediji ćutali.
Pored užasavajućih opisa silovanja, mučenja, povreda i drugog zlostavljanja, izveštaj sadrži svedočanstva o izdaji institucija. Policija u Engleskoj i Škotskoj bukvalno je devojčicama govorila da su prostitutke koje su se "saglasile" sa zlostavljanjem, puštala silovatelje bez privođenja, a u jednom slučaju čak vratila žrtvu u kuću silovatelja i rekla mu "zabavi se s njom". U drugom slučaju je policajac musliman vršio pritisak na žrtvu da ne prijavi silovanje, a posle je i sam osuđen za zlostavljanje maloletnika.
Socijalni radnici nisu bili ništa bolji. Vraćali su zlostavljane devojčice u domove koje su silovatelji koristili kao lovišta i ignorisali prijave kako ne bi izgubili posao, piše u izveštaju. Za to vreme, nacionalna služba zdravlja (NHS) uredno je vodila evidenciju o veneričnim bolestima, genitalnim povredama, trudnoćama kod devojčica od 11-13 godina, a onda ih puštala u ruke zlostavljačima bez pitanja ili prijave policiji.
Ispada da je strah od optužbe za rasizam bio najmoćnija sila u britanskom političkom životu, jača čak i od instinkta za zaštitu dece.
Najkontroverznija teza izveštaja je broj žrtava, izveden iz dokazanih slučajeva u Roterhamu, Rošdejlu, Telfordu, Oksfordu, Hadersfildu, Njukaslu, Oldamu, Piterborou, Bernliju, i desetinama drugih gradova. Lord Pirson od Ranoka je još 2019. u Domu lordova procenio da žrtava ima najmanje 250.000.
Istraga je ubrzo privukla pažnju svetske javnosti. Tako je Ilon Mask nazvao izveštaj "vrhom ogromnog lednog brega zla", a kasnije je podržao stav jednog američkog oficira da "vlast koja ne može da zaštiti svoj narod gubi moralno pravo da vlada".
Nalaze istrage komentarisali su i direktor Ruskog fonda za direktne investicije Kiril Dmitrijev, kao i neki članovi američkog Kongresa.
Britanski establišment je i danas nem na ovo stravično stradanje. Starmerova vlada režira desante specijalaca na "ruske tankere u senci" i optužuje Moskvu da je odgovorna za seriju požara za koje su osuđeni "manekeni" ukrajinskog porekla, dok na domaćem frontu planira zabranu pristupa internetu "deci" i ukidanje anonimnosti na društvenim mrežama.