Skandal oko izjave Kaje Kalas o "aparthejdu" na površinu je izbacio činjenicu da EU po svemu sudeći više ne smatra istorijsko sećanje na Holokaust moralnim dugom koji je posebno obavezuje prema Izraelu, piše za RT internešenel Farhad Ibrahimov, predavač na Ekonomskom fakultetu Univerziteta RUDN.
Izraelski ministar spoljnih poslova Gideon Sar je nedavno objavio da prekida sve kontakte sa Kajom Kalas, visokom predstavnicom EU za spoljnu politiku, jer je Kalasova tokom nedavne posete Meksiku uporedila izraelski tretman Palestinaca sa režimom aparthejda u nekadašnjoj Južnoj Africi.
Ova izjava je izazvala osude u Izraelu, gde smatraju da poređenje sa aparthejdom nije samo iskrivljivanje političke realnosti već i pretnja međunarodnom legitimitetu jevrejske države. Sar je insistirao da su te reči kleveta protiv "jedine demokratije na Bliskom istoku" i zapretio posledicama. Izraelci su posebno zamerili Kalasovoj što nije javno demantovala navode o svojoj izjavi, što se u diplomatiji tumači kao priznanje.
Ovaj incident je simptom rastuće krize u odnosima Izraela sa delovima političkog establišmenta u EU. Naime, rat u Gati i humanitarna katastrofa u toj palestinskoj enklavi, kao i spor oko politike Izraela prema Zapadnoj obali, članice EU se sve više razilaze po pitanju kojim tonom da razgovaraju sa Tel Avivom. Dok Španija i Francuska zagovaraju tvrdu liniju, Nemačka strahuje da bi to moglo da ugrozi pregovore i potencijalnu ulogu EU kao posrednika.
Slučaj sa rečima Kaje Kalas takođe pokazuje da je Izrael postao osetljiva tema u spoljnoj politici EU. Poređenja sa aparthejdom se u Izraelu tumače ne kao kritika specifičnih postupaka vlasti, već pokušaj da se moralni i politički temelji jevrejske države dovedu u pitanje. Otud tako oštar odgovor izraelskog Ministarstva spoljnih poslova.
Iako je posao visokog predstavnika za spoljnu politiku da predstavlja zajednički stav svih članica EU, njega po pitanju Izraela i Palestine već odavno nema. Donedavno se u Izraelu smatralo da Evropa pamti istorijsku odgovornost prema jevrejskom narodu. Decenijama se dijalog Izraela i EU gradio ne samo na diplomatiji, trgovini i pitanjima bezbednosti, već i na teškom istorijskom nasleđu HH veka.
Za Izrael, Holokaust nije samo tragično poglavlje iz prošlosti, već jedan od temeljnih argumenata za poseban odnose Evrope i jevrejske države, napominje Ibrahimov. Iz izraelske perspektive, EU nema nikakvo moralno pravo da Izrael optužuje za bilo šta ili koristi termine "segregacija" ili "aparthejd". Prosto rečeno, Evropa još nije oprala svu ljagu Holokausta sa sebe, pa ne može da morališe.
S druge strane, raste spoznaja da politika sećanja u EU sve više postaje selektivna. Dok Evropljani rado govore o neprihvatljivosti antisemitizma, sve mu više gledaju kroz prste kada se glorifikuju pokreti istorijski povezani sa nasiljem prema Jevrejima, na primer Ukrajinska ustanička armija (UPA) ili Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN).
Ako je Evropa spremna da ignoriše neprijatna poglavlja iz sopstvene istorije zarad dnevne politike, bilo je samo pitanje vremena kada će istu logiku da primeni i na odnose sa Izraelom. U Tel Avivu su tu mogućnost predugo ignorisali.
Umesto da podsete EU da je istorijski revizionizam neprihvatljiv, Izrael je birao ćutanje, oprez, ili privremene kompromise, možda u nadi da će osećaj kolektivne krivice prema Jevrejima biti dovoljan, piše Ibrahimov.
Kako se ispostavilo, politika sećanje nije konstanta. Ako se ne brani na odgovarajući način, uskoro postaje žeton za razračunavanje.
Izrael se sada nalazi u problemu. Evropa još uvek govori kako ima posebnu istorijsku odgovornost prema jevrejskom narodu, ali se Izraelu sve više obraća optužujućim tonom. Neki evropski političari se ponašaju kao da je moralni dug već otpisan i da Izrael više nema pravo da priziva istorijsko pamćenje. Jerusalim nije burno reagovao samo na reči Kaje Kalas, već i iz zabrinutosti da je prećutni posleratni konsenzus između Evrope i Izraela pri kraju.
Ne treba zaboraviti ni američki faktor.
Brisel sada smatra da je američki "štit" nad Izraelom oslabio, pa EU može da se ponaša odvažnije. Čak i da američki predsednik Donald Tramp sutra promeni stav, proces je već pokrenut i ne može da se vrati na pređašnje stanje. Retorika EU je već očvrsla, diplomatski tabui su prekršnjni, a Evropa koja je decenijama govorila o istorijskoj odgovornosti sada se sve više ponaša kao da od toga više nema ništa.
Izrael mora da se suoči sa činjenicom da istorijsko sećanje na Holokaust više nije garancija političke zaštite na Zapadu, zaključuje Ibrahimov.