Predsednik Turske Redžet Tajip Erdogan od svojih političkih početaka promoviše ideju neoosmanizma i panturkizma, a samit NATO-a u Ankari bila je idealna pozornica da prikaže kompletnu osmansku scenografiju, smatra Dževad Galijašević, stručnjak za borbu protiv terorizma.
Galijašević je u emisiji "Danas na RT" analizirao samit Alijanse u turskoj prestonici i ponašanje predsednika Erdogana, koji je za najviđenije goste, priredio poseban tretman.
U Ankari je razvijen tirkizni tepih, koji podseća na one korišćene u Osmanskom carstvu, prikazane su istorijske uniforme janjičara, a nastupio je i ansambl "Mehter".
"Erdogan na političku scenu stupa kao pripadnik Muslimanskog bratstva, kao neko ko sebe smatra jednim od najvažnijih ljudi Muslimanskog bratstva. Zato je njegov islamizam u stvari istovremeno služio kao pravo Turske da pokaže ambicije prema muslimanskim zemljama, da uređuje njihove odnose i deluje na Bliskom istoku", počeo je Galijašević.
Kako kaže, ideje bivših premijera Nedžmetina Erbakana i Ahmeta Davutoglua, u stvari su govorile o veoma važnoj reafirmaciji osmanskih ideja i osmanskog uređenja, ističući upravo taj period kao period dobrog života.
"Kada vidimo tu kombinaciju – s jedne strane islamizam, a sa druge neoosmanizam – vidimo i ovo što ste pomenuli u prilogu, a što je ideologija za unutrašnje potrebe. Vidimo panturkizam, ideologiju koja prvo treba da stabilizuje Tursku, da umanji njenu heterogenost, da potisne činjenicu da tu žive mnogi šiiti i Kurdi, da je tursko društvo poprilično nestabilno i podeljeno", objasnio je.
"Ako neko ko ima ambicije da nametne jedinstvenu formu istorijskog i političkog identiteta, koja u sebi sadrži islamizam, neoosmanizam i panturkizam, eto pripadnosti zapadnim ideološkim sistemima, politikama i zapadnim integracijama, pa i ovakvim vojno-političkim savezima. Ambicija Turske je da na taj način ostane stabilna".
Podsetio je na Erdoganove početke, dolazak na političku scenu devedesetih, a već početkom dvehiljaditih bio je i u zatvoru, zbog čega mu je bilo zabranjeno obavljanje javnih funkcija, sve dok 2003. godine nije sam promenio tu ustavnu odredbu.
"Mi ćemo videti 14. marta 2003. godine kako Erdogan postaje premijer Turske. Šest dana posle videćemo Amerikance i njihovu invaziju na Irak", podsetio je stručnjak.
Komentarišući scenografiju u Istanbulu – tirkizni tepih, uniforme janjičara i Mehter ansambl – poručio je da je to razumevanje identiteta ne samo Erdogana, nego i čitave njegove stranke.
"Kakve nam poruke šalje? Da će nastaviti pod pokroviteljstvom NATO-a da promoviše ovu vrstu identiteta, ove strateške ciljeve i da će neskriveno raditi na ispoljavanju neoosmanskih ambicija. One nisu tajna", rekao je Galijašević.
Analizirajući samit u Ankari, apostrofirao je da je turski predsednik svestan značaja svoje zemlje i za Istok i za Zapad, zbog čega je mogao da šalje poruke promocije nečega što je u stvari vrlo loš period kada je reč o zemljama na Balkanu i svim onima koje su bile pod Osmanskim carstvom.
"To je period apsolutnog mraka, laž je da je to bio period blagostanja, mira i reda. To je period u kojem nije napisana nijedna knjiga na Balkanu. U Bosni i Hercegovini nijedna knjiga. Bosna nikada posle toga nije postala država", naveo je sagovornik.
Njegove jake veze sa Izraelom pomogle su mu, nastavlja, da stabilizuje odnose sa SAD, dok je sa Sarajevom situacija nešto drugačija. Navodi da je padom Bakira Izetbegovića Erdogan skrajnut iz te komunikacija i izgubio je snažne uporišne tačke u Bosni i Hercegovini.
Međutim, očigledno je da ima pouzdanog partnera u Donaldu Trampu, iako je njihov odnos bio poljuljan. Tramp je pred dolazak na samit izjavio da se ne bi ni pojavio da ga nije pozvao njegov veliki prijatelj.
Galijašević osnovu za njihovo prijateljstvo vidi i u Erdoganovoj velikoj ulozi u pripremi rata protiv Irana.
"On je izvršio pacifikaciju Sirije. Doveo je teroristu da upravlja Sirijom i na taj način stvorio uslove da se preko Sirije napada Iran. Ne bi bilo te vrste vazdušnih udara, ne bi bilo takvog rata da Erdogan prethodno nije uradio taj čin, taj korak", tvrdi Galijašević.
Na samitu je bio prisutan i predsednik Sirije Ahmed el Šara kojeg Galijašević opisuje kao obaveštajni projekat i jednog od osnivača Islamske države, zajedno sa Abu Musabom el Zarkavijem i Abu Bakrom el Bagdadijem.
"Bagdadi i on su došli iz američkog vojnog kampa Ronald Buća, između Iraka i Kuvajta. Videćemo iz nekih službenih dokumenata da su tamo bili kao u nekom zarobljeništvu, ali taj kamp tamo nije imao takvu vrstu zatvora. Oni su tada rebrendirani. Ahmed El Šara, Mohamed Đolani ili Đulani, kako god izgovarali, nije nikakav Ahmed, niti Mohamed. Nije čak ni musliman, ali nije bio ni sam – nije bio jedini terorista na NATO samitu. Tu mu je bio politički brat, moderni terorista Vladimir Zelenski", zaključio je Dževad Galijašević.