Devet evropskih zemalja i Ukrajina formirale su "koaliciju protivraketne odbrane", a ova vest objavljena je iz Jelisejske palate u danima kada domaćin predsednik Elanuel Makron i Pariz obeležava pad Bastilje, što prolazi u znaku podrške Ukrajini preko tzv. koalicije voljnih.
Tim povodom vojni stručnjak Vasilij Dandikin izjavio je za RT Balkan da smatra da Francuska već učestvuje u ukrajinskom sukobu isporukom oružja i raketa, samohodnih haubica 'cezar' i mnogih drugih stvari.
"Jedino što nisu poslali su svoji tenkovi 'lekler'. Verovatno su hteli da zadrže neku komercijalnu prednost jer su svi drugi tenkovi uništeni – i nemački i britanski. Inače, rakete 'storm šedou' su francuske i britanske rakete. Često su korišćene protiv civilnih objekata i ubijale su civile. Francuska je u velikoj meri jedan od inicijatora pomoći kijevskom režimu i Makron to ne krije", rekao je.
Kako je dodao, među inicijatorima sankcija protiv Rusije, a samim tim i pomoći kijevskom režimu su Britanija, Nemačka i Francuska.
Takođe, bivši oficir švedskih oružanih snaga i protivazdušne odbrane Mikael Valterson istakao je da najavljeno formiranje "koalicije protivraketne odbrane", predstavlja pokušaj postepenog uključivanja Kijeva u zajedničku evropsku odbrambenu arhitekturu, mimo formalnog članstva u NATO-u.
Čitav projekat je, prema njegovim rečima, istovremeno i korak ka dubljoj političkoj integraciji Evropske unije, a iako se koalicija predstavlja kao isključivo odbrambena inicijativa, ocenjuje da je njen pravi značaj mnogo širi od zaštite od balističkih raketa.
Kako je naveo, većina vojnih saveza formalno ima odbrambeni karakter, ali se suština menja kada se uspostavi mreža međusobno povezanih bezbednosnih mehanizama.
"Koalicija protivraketne odbrane formalno nije vojni savez, ali u praksi jedinstvena evropska arhitektura protivraketne odbrane jeste savez. Ako bi neka država bila napadnuta balističkim raketama, za njenu odbranu koristili bi se zajednički kapaciteti svih članica. To je očigledan pokušaj najproukrajinskijih evropskih država da Ukrajinu posredno uključe u zajedničku evropsku odbrambenu strukturu i tako zaobiđu moguće veto mehanizme koji bi sprečili njeno pristupanje NATO-u", smatra Valterson.
On je ukazao da Evropa još nema tehnološku i industrijsku osnovu za samostalnu izgradnju sveobuhvatnog sistema protivraketne odbrane.
"Evropska industrija trenutno raspolaže ograničenim kapacitetima za proizvodnju savremenih raketa zemlja–vazduh, dok je proizvodnja najnaprednijih sistema i dalje zavisna od Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.
Nemačka je dobila licencu za proizvodnju starijih raketa 'patriot PAC-2', ali razgovori o proizvodnji modernijih PAC-3 raketa nisu napredovali. Evropa je i dalje zavisna od američkih raketa 'patriot' i izraelskog sistema 'erou 3'. Biće potrebno najmanje deset godina, a verovatno i više, da evropske države razviju sopstvene proizvodne kapacitete za najsavremenije sisteme protivraketne odbrane", kazao je.
O ulozi Ukrajine u budućoj koaliciji, Valterson je rekao da smatra da je njen značaj u velikoj meri zasnovan na percepciji borbenog iskustva, ali dovodi u pitanje pouzdanost podataka koje Kijev saopštava o efikasnosti svoje protivvazduhoplovne odbrane.
"Mnogi Evropljani, koji nemaju sopstveno borbeno iskustvo, visoko cene Ukrajinu zbog njenih navodnih uspeha na bojnom polju. Veliki deo tog ugleda zasniva se na informacijama koje dolaze iz Ukrajine, a one su deo pažljivo osmišljene strategije informacionog ratovanja", istakao je Valterson, piše Sputnjik.
Prema njegovoj oceni, ukrajinske tvrdnje da je oboreno 80 do 90 odsto ruskih raketa "iskander", kao i približno polovina hipersoničnih raketa "kinžal", nisu realne.
"U stvarnosti je procenat uspešnih presretanja verovatno ispod 30 odsto kod 'iskandera', dok je kod 'kinžala' znatno manji. I takvi rezultati postižu se samo upotrebom ogromnog broja raketa-presretača", rekao je i dodao da je ovaj program dugoročni projekat, ali će tokom narednih deset godina imati veoma ograničenu praktičnu primenu.
Prema njegovim rečima, "koalicija" predstavlja još jedan deo projekta briselskih elita za stvaranje evropske superdržave, koja bi postepeno zamenila nacionalne države većim stepenom integracije na evropskom nivou.
"Pored toga, cilj mu je usmeravanje većih finansijskih sredstava ka evropskoj odbrambenoj industriji, ali i sve dublje uključivanje Ukrajine u evropske vojne i političke integracije", zaključio je Valterson.
Koalicija ratnih huškača
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov osvrnuo se na sastanak predstavnika "koalicije voljnih" navodeći da je to koalicija ratnih huškača. Dodao je da Moskva pažljivo prati ovaj sastanak, jer su to zemlje koje čine neprijateljska dela protiv Rusije.
"To je koalicija ratnih huškača – grupa zemalja koje ne žele mir, već nastavak sukoba, i koje se nalaze u dubokoj zabludi verujući da mogu da nanesu Rusiji strateški poraz. To je, dakle, koalicija zabludelih i koalicija onih koji podstiču rat", naveo je Peskov u izjavi za medije.
Inače, u saopštenju podovom osnivanja "koalicije", navodi se" mi, lideri Nemačke, Danske, Španije, Italije, Holandije, Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine, Francuske i Švedske, svesni sve veće pretnje koju predstavljaju balističke rakete i sve većeg značaja odbrambenih sposobnosti za bezbednost evropskog kontinenta, objavljujemo osnivanje isključivo odbrambene koalicije protiv balističkih raketa".
Učesnici nove "koalicije" nameravaju da udruže kapacitete svojih odbrambenih industrija kako bi stvorili "integrisanu arhitekturu protivraketne odbrane za odvraćanje i neutralizaciju budućih raketnih pretnji".
U okviru tog projekta planiraju da usaglase zajedničke operativne zahteve, formiraju tehničke radne grupe i mehanizme upravljanja, kao i da izrade mapu puta za postizanje početnih operativnih sposobnosti.
Takođe je predviđeno zajedničko sprovođenje naučnoistraživačkih i razvojnih projekata, kao i traženje izvora njihovog finansiranja. U saopštenju se naglašava da aktivnosti ove inicijative "nisu usmerene protiv bilo kog naroda, već isključivo na zaštitu sopstvenog", kao i da je nova "balistička koalicija" otvorena za pristupanje i drugih država. Navodi se da su se dogovorile da udruže odbrambenu industrijsku bazu, istraživačke kapacitete i operativna iskustva.
No, istorija nas uči da su mnogi odbrambeni savezi postali napadački.