
Kijev prodaje pobedu dok jede svoju "decu": Šta stoji iza odlaska još jednog ministra odbrane

Iznenadno otpuštanje ministra odbrane Mihaila Fjodorova došlo je (ne)očekivano.
Nakon šest meseci na (ovoj) funkciji, Fjodorova je otpustio Vladimir Zelenski. Računajući Fjodorova, Kijev je imao pet ministara odbrane od eskalacije sukoba 2022. godine. Ono što slučaj 35-godišnjaka čini neobičnim jeste to što je on bio popularni – i mnogo hvaljeni – momak zadužen za "važnu" informativnu ratnu kampanju, piše za RT internešenel istoričar Tarik Siril Amar.

Prema tom narativu, koji trenutno energično šire i režim Zelenskog i Zapad, Ukrajina je nedavno postigla veliki proboj u sukobu sa Rusijom.
Kijev je, navodno, okrenuo sukob u svoju korist dubokim udarima bespilotnih letelica na rusku infrastrukturu, proizvodeći, prema uvek posebno entuzijastičnom "Telegrafu", "tektonski pomak". Ništa manje pristrasni "Fajnenšel tajms" je već krajem maja smatrao da Ukrajina "okreće situaciju" u svoju korist. U Francuskoj, podjednako mejnstrim "Mond" se uključuio u euforiju mesec dana kasnije.
Ako postoje izuzeci, oni dolaze, zanimljivo, od Ukrajinaca, i to veoma nacionalističkih, navodi Amar. Bivši komandant ukrajinske vojske – i večiti rival Zelenskog – Valerij Zalužni objavio je kolumnu u kojoj upozorava na preuveličana očekivanja. "Ukrajinska pravda" je, u međuvremenu, objavila dugačak članak sa više citata oficira i vojnika na frontu koji odbacuju vazdušnu kampanju kao nešto što nema uticaja na sukob.
U stvarnosti, povećani ukrajinski napadi dronovima i raketama iza linija fronta i u dubinu Rusije, imali su posledice, što je rusko rukovodstvo i priznalo. Ali njihov najverovatniji ukupni rezultat neće biti "pobeda" Ukrajine, već eskalacija kontranapada Rusije - proces koji je već počeo, dok istovremeno nastavlja svoju sporu, ali neumoljivu kopnenu kampanju.
Fjodorovljeva uloga u informacionoj "kampanji" o ukrajinskim vazdušnim udarima bila je da personifikuje njen "uspeh". Dok se fotografisao sa izvršnim direktorom "Palantira" Aleksom Karpom, i tvrdio da je naterao Ilona Maska da zatvori "Starlink" za rusku vojsku, Fjodorov je predstavljen kao neka vrsta naoružanog otkupitelja startapova. Ta slika je zauzvrat poslužila kao noseća greda koja je održala Potemkinovu fasadu prekretničkog skoka sa zemlje na nebo, kako je Zelenski to poetično rekao, piše Amar.
Toliko pobeda – ili je tako priča išla – a Fjodorov je ipak morao da ode. Navedeni razlozi za ovaj iznenađujući preokret događaja su brojni: Zelenski i Fjodorov sami ne kriju činjenicu da je komandant ukrajinske vojske, veoma nepopularni general Aleksandar "Mesar" Sirski, učestvovao u smenjivanju ministra odbrane.
Njih dvojica se toliko ne podnose da je dalja saradnja bila nemoguća. Ironično, potresen protestima u znak podrške Fjodorovu, Zelenski je sada signalizirao da bi mogao da otpusti i Sirskog. Neobično: vlada koja smenjuje ministra odbrane, a možda i vrhovnog generala, odmah nakon što je tvrdila da su na putu da dobiju "rat". Gotovo kao da nešto u vezi sa tom tvrdnjom zapravo ne stoji.
Ovo ne bi bila Ukrajina da nema i korupcije. Šuška se da je Fjodorov bio "imun na mito", bar kada je reč o starim, uspostavljenim mrežama. Pored toga, bivši ministar odbrane nije bio u stanju da reši pitanje prisilne mobilizacije. Pošteno bi bilo reći da je jedino rešenje tog problema okončanje sukoba, navodi Amar.
Na kraju, razlog pada Fjodorova mogao bi da bude i njegov brižljivo negovani imidž. Zelenski voli da ukloni svakog potencijalno opasnog rivala. A sa sve češćim glasinama o izborima, možda je smatrao da je Fjodorov previše popularan da bi ostao.
Fjodorov je možda bio ključna osoba u osmišljavanju pobedničke strategije za sukob, ali je lična ambicija Zelenskog odnela prevagu. Kako patriotski, ironično zaključuje Amar.




