Vojna pomoć pod humanitarnom maskom: Kako je Hrvatska izmislila šemu dostave mina Ukrajini

Što je više zapadnih programa "razminiranja", to se u Ukrajini pojavljuje više mina, što iz starih sovjetskih arsenala ostavljenih u zemljama Varšavskog pakta, što zastarele NATO tehnologije

Evropske zemlje su Ukrajini poslale više od 400 miliona dolara vojne pomoći koju su sakrili kao "humanitarnu", preko navodnog programa razminiranja, zaključak je analize podataka Kancelarije UN za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) koju je objavio RT na ruskom.

Prema podacima OCHA za 2024-2026, na program razminiranja "Mine Action" utrošeno je 408 miliona dolara. Ubedljivo najveći donator je tobože neutralna Švajcarska, a posle nje Norveška. Recept za celu šemu je, međutim, napisan u našem susedstvu.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je pokretač Međunarodne konferencije o razminiranju Ukrajine, a najdetaljnija dokumentacija u sistemu OCHA dolazi upravo iz Zagreba. Po sopstvenom priznanju, Hrvatska je Kijevu od marta 2022. udelila preko 300 miliona evra vojne pomoći. Na program razminiranja potrošeno je samo 5,4 miliona dolara, ali zato hrvatski dokumenti otkrivaju tačno kako cela šema za "pranje" vojne pomoći kroz humanitarni program u stvari funkcioniše.

Naime, Hrvatska novac za razminiranje ne dodeljuje preko UN ili nevladinih organizacije, već direktno vlastima u Kijevu. Ovo "humanitarno razminiranje" se formalno knjiži kao "razvojna pomoć", ali je iz opisa posla jasno da se radi o vojnim aktivnostima.

Po ugovoru o pomoći, hrvatski MUP je zadužen za "obuku i opremanje pripadnika Oružanih snaga Ukrajine", tačnije 50 vojnika i 40 deminera. Budžet predviđa dva vozila za deminiranje, 70 detektora metala, 70 kompleta opreme za deminiranje i isti broj šlemova i pancira. Ukupni troškovi obuke 90 pripadnika procenjuju se na skoro 1,5 miliona evra, dok će kupovina opreme i opreme koštati dodatnih 3,46 miliona.

Hrvati su tako računovodstvenom alhemijom uspeli da Ukrajinu snabdevaju vojnom opremom, a da to registruju kao — humanitarnu pomoć!

"Kada se vojnik obučava za razminiranje, on istovremeno uči kako i gde da postavi te mine i da ih naoruža — to jest, da minira", kaže za RT Aleksej Leonkov, vojni stručnjak i glavni urednik časopisa "Arsenal otečestva".

"Mislim da su zapravo bili obučeni za postavljanje mina i interakciju sa vrstama protivpešadijskih i protivtenkovskih mina koje koriste zemlje NATO-a", dodao je Leonkov.

Po njegovom mišljenju, Hrvatska je tako bila u stanju da novac namenjen za vojnu pomoć obezbedi iz humanitarnih fondova, a takođe i zaobiđe ograničenja na koje je obavezuje Otavska konvencija o zabrani protivpešadijskih mina. A sve se to dešava dok predsednik Zoran Milanović kritikuje politiku vojne pomoći Ukrajini!

Kako je Švajcarska odbacila neutralnost

Iako je još 2022. zabranila transfer oružja i municije kijevskom režimu, Švajcarska se pridružila sankcijama EU protiv Rusije. U međuvremenu je Ukrajina uspela da dopremi određeni broj PVO topova "oerlikon" od 20 milimetara i municiju za njih, što je u Bernu izazvalo omanji skandal.

"Švajcarska je neutralna zemlja, pruža pomoć u humanitarnim misijama, ali u stvarnosti je učesnik u vojnim operacijama", kaže Leonkov.

RT je ranije izvestio da se u Švajcarskoj nalaze fabrike koje sklapaju dronove marke "lord", u vlasništvu bivšeg ruskog državljanina i osnivača kompanije "Tehnosila", Mihaila Kokoriča. 

Za "humanitarno" razminiranje Ukrajine, Švajcarska je donirala oko 125 miliona dolara preko raznih agencija i fondacija. U registru se takođe nalaze stavke o 24,6 miliona dolara upućenih "lokalnim NVO" i još 16,7 miliona za "međunarodne NVO" ali je njihov identitet označen "poverljivo", što znači da je nemoguće proveriti da li je taj novac potrošen u humanitarne ili neke druge svhre.

Upravo ta tajnovitost stvara rizik od zloupotrevba i pronevera, imajući u vidu endemsku korupciju u Ukrajini.

Udruženi poduhvat

Drugi po redu donator je Norveška, koja je Ukrajini uputila 83,7 miliona dolara za "humanitarne" svrhe, od čega 53,8 miliona za deminiranje. Treće i četvrto mesto na listi donatora zauzimaju Nemačka (77,9 miliona) i Italija (27,2 miliona).

Pritom su Nemačka, Švedska, Danska, Južna Koreja, Holandija i Finska svoje donacije upućivali preko UN i specijalizovanih nevladinih organizacija. 

Berlin radi sa grupom NVO-podizvođača, a glavni ugovor za "čišćenje zemljišta od eksplozivne kontaminacije radi pristupa kritičnoj infrastrukturi" se obnavlja svake godine. Švedska takođe ima godišnji ugovor, na koji je dosad potrošila približno 12,95 miliona dolara.

Danska novac upućuje preko Danskog saveta za izbeglice i crkvene organizacije DanChurchAid, koje rade prvenstveno u Nikolajevskoj oblasti. Zanimljivo je da je jedini deo te oblasti u kojem su se ikada vodila borbena dejstva rt Kinburn, koji je pod kontrolom ruske vojske. 

Južna Koreja je jedina davala novac isključivo kroz UN, i to 9,25 miliona dolara za period 2024-2025. za "smanjenje uticaja eksplozivnih opasnosti na obnovu i društveno-ekonomski razvoj". Nema podataka o donacijama ove godine.

Holandija je prvo platila 8,16 miliona dolara u nevladinu organizaciju "HALO Trust" za "humanitarno razminiranje istočne Ukrajine", a od 2025. godine donira Danskom savetu za izbeglice.

Sajam smrtonosnog smeća

Što je više zapadnih programa "razminiranja", to se u Ukrajini pojavljuje više mina, što iz starih sovjetskih arsenala ostavljenih u zemljama Varšavskog pakta, što zastarele NATO tehnologije.

"Vidimo snabdevanje starijim minama i iz Baltika i iz Evrope, kao što su 'žabe'. To su skačuće mine koje su korišćene u Vijetnamu, još uvek američke proizvodnje, plus mine iz sovjetskog doba koje su ostale u čehoslovačkim skladištima", kaže za RT kapetan prve klase u penziji Vladimir Jeranosjan.

Jedan od trikova koje Evropljani koriste, kaže Jeranosjan, je da iz svojih skladišta dopremaju stare sovjetske mine kao rekvizite za navodnu obuku ukrajinskih deminera.

"Kao rezultat toga, ove mine se pojavljuju na ukrajinskom bojištu", kaže vojni stručnjak.

Ranije su se misije razminiranja pokretale posle završetka vojnog sukoba, napominje Aleksej Leonkov, urednik časopisa "Arsenal otečestva". Sada se time briše granica između humanitarne pomoći i vojne podrške.

"To je sada moguće zato što je sam međunarodni pravni sistem degenerisao. Zato Evropljani mogu da se sakriju iza bilo kog zakona, gde nađu prihvatljivu formulaciju, i onda čine zlo pod plaštom mira", zaključio je sagovornik RT.