Jedan od ključnih rezultata nedavne posete indijskog premijera Narendre Modija Australiji bio je dogovor o snabdevanju Indije uranijumom. U zajedničkom saopštenju navedeno je da će sporazum omogućiti dugoročni izvoz australijskog uranijuma u Indiju isključivo u mirnodopske svrhe i pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Ovaj dogovor zasniva se na Sporazumu o civilnoj nuklearnoj saradnji Indije i Australije, potpisanom 2014. godine, koji je stupio na snagu 2015, ali je tek sada u potpunosti operacionalizovan.
To, kako ocenjuju analitičari, ukazuje na značajnu promenu u strateškim odnosima dve zemlje, piše u svojoj analizi za RT internešenel dr Rupakjoti Bora, viši naučni saradnik u Japanskom forumu za strateške studije u Tokiju.
Australija izvozi uranijum u više od 40 država, ali je saradnja sa Indijom bila složenija jer je reč o nuklearnoj sili koja nije potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Tokom bilateralnog samita u Melburnu, Kanbera je ponovo izrazila podršku članstvu Indije u Grupi nuklearnih dobavljača.
Odluka Australije dolazi samo nekoliko meseci nakon što je Indija usvojila Zakon SHANTI, kojim je modernizovan nacionalni nuklearni sektor i omogućeno veće učešće privatnih kompanija u proizvodnji nuklearne energije.
Iako je Indija još od istorijskog nuklearnog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama 2008. godine potpisala više ugovora o saradnji u ovoj oblasti, njihova primena nije tekla lako.
Zemlja trenutno ima 24 nuklearna reaktora na sedam lokacija sa ukupnim instaliranim kapacitetom od 8,78 gigavata. U izgradnji je još deset reaktora snage 8.000 megavata, dok su u pripremi i projekti za još deset novih postrojenja.
Jačanje energetske bezbednosti
Australijske isporuke uranijuma trebalo bi da obezbede stabilno snabdevanje postojećih indijskih reaktora, što će dugoročno ojačati energetsku bezbednost zemlje.
Indija je jedan od najvećih svetskih uvoznika energenata, a njena zavisnost od uvoza postala je posebno vidljiva tokom nedavnog sukoba SAD, Izraela i Irana, koji je izazvao potrese na svetskom energetskom tržištu.
Istovremeno, Nju Delhi već godinama nastoji da smanji zavisnost od energenata sa Bliskog istoka zbog nestabilne geopolitičke situacije u tom regionu. Odnosi Indije i Sjedinjenih Država takođe su se zakomplikovali tokom drugog predsedničkog mandata Donalda Trampa, nakon uvođenja američkih carina i sve bliže saradnje Vašingtona sa Pakistanom.
Indija je nekada uvozila značajne količine nafte iz Irana, ali je pod američkim pritiskom taj uvoz u potpunosti obustavljen.
Sa više od 1,48 milijardi stanovnika, Indija se suočava sa ogromnim rastom potrošnje energije.
Najveći deo električne energije i dalje se proizvodi iz uglja, dok fosilna goriva čine više od 75 odsto ukupnog energetskog miksa, što značajno doprinosi zagađenju životne sredine. Hidroenergetski potencijal je ograničen zbog ekoloških izazova, pa Nju Delhi sve više računa na nuklearnu energiju.
Indija je postavila cilj da do 2047. godine poveća instalirane nuklearne kapacitete sa sadašnjih osam na čak 100 gigavata, dok je istovremeno najavila da do 2070. godine želi da dostigne nultu neto emisiju ugljen-dioksida.
Zašto je sporazum važan i za Australiju
Australija raspolaže najvećim poznatim rezervama uranijuma na svetu, koje čine oko trećinu globalnih zaliha.
Ona je četvrti najveći svetski proizvođač uranijuma, a celokupna proizvodnja namenjena je izvozu.
Tokom Modijeve posete, dve države dogovorile su i jačanje saradnje u oblasti kritičnih minerala, što predstavlja pokušaj smanjenja zavisnosti od Kine, koja dominira globalnim tržištem ovih sirovina.
Iako je Kina najveći trgovinski partner Australije, Kanbera sve više nastoji da diverzifikuje svoje strateške veze.
Indija i Australija članice su bezbednosnog formata Kvad, koji, pored njih, čine i Sjedinjene Američke Države i Japan, a koji se često posmatra kao protivteža rastućem uticaju Kine u Indo-pacifičkom regionu.
Rusija ostaje ključni partner
Uprkos diverzifikaciji izvora nuklearnog goriva, Rusija ostaje najvažniji strani partner Indije u izgradnji nuklearnih elektrana.
Saradnja dve zemlje traje još od vremena Sovjetskog Saveza i nije prekinuta ni nakon indijskih nuklearnih proba 1998. godine, kada su brojne zapadne države uvele sankcije Indiji.
Najznačajniji zajednički projekat je nuklearna elektrana Kudankulam u indijskoj državi Tamil Nadu, koja će po završetku imati šest reaktora tipa VVER-1000 ukupnog kapaciteta 6.000 megavata.
Prva dva bloka već su priključena na nacionalnu elektromrežu, dok su preostala četiri u različitim fazama izgradnje.
Tokom 23. samita Indije i Rusije u decembru 2025. godine saradnja je dodatno produbljena, uz poseban akcenat na razvoj malih modularnih reaktora.
Tom prilikom Rusija je isporučila i prvu pošiljku nuklearnog goriva za treći blok elektrane Kudankulam, a dve zemlje su najavile da će buduća saradnja obuhvatiti i plutajuće nuklearne elektrane, kao i lokalizaciju proizvodnje nuklearnog goriva u Indiji.