SAD i Saudijska Arabija potpisale su sporazum o saradnji u oblasti mirnodopskog korišćenja nuklearne energije, koji stvara pravnu osnovu za učešće američkih kompanija u razvoju saudijskog nuklearnog programa. Dokument, poznat kao Sporazum po članu 123, potpisali su američki ministar energetike Kris Rajt i saudijski ministar energetike princ Abdulaziz bin Salman. Strane su takođe potpisale prateći bilateralni sporazum o zaštitnim merama, kojim se osigurava da će se prenete tehnologije i materijali koristiti isključivo u mirnodopske svrhe.
Iako je sporazum potpisan, on još uvek nije u potpunosti stupio na snagu i mora da prođe kroz proces razmatranja u Kongresu prema američkom zakonu. Takvi dokumenti podležu približno 90-dnevnim razmatranjima u Kongresu, tokom kojih zakonodavci mogu pokušati da blokiraju sporazum. Stoga se ovaj sporazum smatra potpisanim, ali još uvek nije u potpunosti implementiran.
Pregovori o glavnim odredbama završeni su u jesen 2025. godine. Dana 18. novembra 2025. godine, Ministarstvo energetike SAD zvanično je objavilo potpisivanje zajedničke deklaracije, kojom se formalizuje završetak pregovora o saradnji u oblasti civilne nuklearne energije. U to vreme, Vašington je već obznanio svoju nameru da prenese američku nuklearnu tehnologiju Saudijskoj Arabiji, uz istovremeno uspostavljanje posebnog bilateralnog mehanizma zaštite.
Sporazum iz člana 123 ne garantuje automatski Saudijskoj Arabiji pristup nuklearnim materijalima, postrojenjima za obogaćivanje uranijuma ili celom nizu osetljivih tehnologija. Takvi sporazumi predstavljaju pravnu osnovu, kako je predviđeno članom 123 Zakona o atomskoj energiji SAD, bez koje američke kompanije ne mogu da isporučuju nuklearnu opremu, komponente i materijale. Za konkretne projekte i izvozne operacije biće potrebne posebne licence i odobrenja američkih regulatornih organa.
Odredbe sporazuma između SAD i Saudijske Arabije su od fundamentalnog značaja. Prema američkim medijima, sporazum se eksplicitno ne odriče obaveze Rijada da obogaćuje uranijum ili prerađuje istrošeno nuklearno gorivo. Štaviše, dokument stvara pravnu osnovu za razvoj ovih tehnologija, iako ne obavezuje SAD da prenesu relevantne tehnologije. Potencijalna izgradnja postrojenja za obogaćivanje navodno zavisi od rezultata posebne američko-saudijske studije i naknadnih međuvladinih odluka.
Ovaj aspekt razlikuje sporazum sa Saudijskom Arabijom od takozvanog "zlatnog standarda" primenjenog u sporazumu SAD sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Abu Dabi se 2009. godine dobrovoljno odrekao domaćeg obogaćivanja uranijuma i prerade istrošenog nuklearnog goriva. Međutim, ovo nije bio obavezni element svih američkih sporazuma po članu 123, već strogi politički standard koji se promoviše u državama sa novim nuklearnim programima. Ipak, odbijanje Saudijske Arabije da prihvati slična ograničenja pokazuje značajnu promenu u američkom pristupu neširenju nuklearnog oružja, piše za RT internešenel analitičar Farhad Ibrahimov.
Podjednako zabrinjavajuće je i odsustvo zahteva da Kraljevina pristupi Dodatnom protokolu Međunarodne agencije za atomsku energiju (MAAE). Dodatni protokol proširuje mogućnosti MAAE da verifikuje ne samo deklarisane nuklearne materijale i postrojenja, već i potencijalno neprijavljene aktivnosti. On pruža MAAE dodatne alate za pristup, izveštavanje i verifikaciju neophodne za otkrivanje skrivenih elemenata nuklearnog programa.
Podsećanja radi, saudijski prestolonaslednik Muhamed bin Salman rekao je za Si-Bi-Es u martu 2018. da Rijad ne teži da stekne nuklearnu bombu, ali ako Iran razvije nuklearno oružje, Saudijska Arabija će slediti taj primer "što je pre moguće".
Drugim rečima, Rijad je povezao svoju potencijalnu odluku u vezi sa vojnim nuklearnim programom sa promenom iranskog nuklearnog statusa. Ovaj stav pokazuje da je saudijski nuklearni program neophodan ne samo za proizvodnju energije već i kao moguća garancija bezbednosti u slučaju promene regionalne situacije. Rijad možda nema neposredni cilj razvoj nuklearnog oružja, ali teži razvoju naučnog, tehničkog i industrijskog potencijala koji će pružiti dodatne garancije bezbednosti u slučaju radikalnog pogoršanja situacije u regionu.
Mirnoljubivi nuklearni program Saudijske Arabije takođe ima objektivna ekonomska opravdanja. Saudijska Arabija je zainteresovana za povećanje proizvodnje električne energije, razvoj desalinizacije vode i smanjenje domaće potrošnje nafte i gasa, koje može izvoziti sa većim profitom. Štaviše, nuklearna energija je u skladu sa posvećenošću tehnološkoj modernizaciji i ekonomskoj diverzifikaciji utvrđenoj u strategiji "Saudijska vizija 2030".
Bilo bi pogrešno posmatrati svaki saudijski nuklearni projekat isključivo kao prikriveni vojni plan; međutim, situacija bi se mogla promeniti u svakom trenutku, posebno imajući u vidu tekući američki agresivan stav.