Poznati američki novinar Taker Karlson nedavno je izjavio da Sjedinjenim Američkim Državama predstoji socijalna eksplozija zbog naglog pada kvaliteta života i ravnodušnosti američkih vlasti prema problemima njenih građana.
To je jedna od očiglednih posledica rata koji je aktuelni američki predsednik, prilično nepromišljeno, poveo protiv Irana. Ovaj rat je značajno promenio globalni balans snaga, primećuje ruski istoričar Venjamnin Popov na sajtu "Nju istern autluk".
Ekonomske posledice američke agresije su ogromne, a njeni efekti ne prestaju da potresaju svetska tržišta. Otklanjanje posledica ove štete može potrajati mesecima, ili čak godinama, dodaje Popov. Sloboda plovidbe duž jednog od najvažnijih vodenih puteva na svetu je ugrožena, ali se ovo više ne tiče samo Ormuskog moreuza. Sada je u pitanju je i drugo usko grlo – moreuz Bab el-Mandeb.
U stvari, nikad neće biti povratka na staro. Posledice ovog rata su nepovratne i osećaće se godinama, ili čak decenijama. Drugim rečima, piše Popov, Tramp je samog sebe saterao u ćošak i sada očajnički pokušava da pronađe izlaz.
Tokom predizborne kampanje, Tramp je obećavao da će okončati beskrajne ratove i da se nikada neće uplesti u novi "beskrajni rat", posebno ne na Bliskom istoku. Ali, to su bile priče za malu decu.
Međutim, on danas rizikuje da izazove, prema rečima svojih kritičara, novi američki "večni rat". Britanski "Ekonomist" piše da američki predsednik nema dobre opcije rat u Persijskom zalivu – Tramp je uhvaćen u zamku, kaže Popov.
Tramp je Iranu ponudio veoma "velikodušne uslove" za izlazak iz rata. Ipak, sadašnje vlasti u Iranu imaju svoje planove, piše ruski istoričar.
32 američke pobede nad Iranom
Britanski nedeljnik je samo ponovio ono o čemu je već pisao američki "Njujork tajms", koji je 16. jula preneo da je "Tramp na ivici očaja", kao i egipatski "Al Ahram", prema kojem Tramp ne zna kako da se izvuče iz ove izuzetno teške situacije.
Drugim rečima, Tramp je u pat poziciji. Do sada, on je 32 puta saopštio da su SAD već pobedile u ratu sa Iranom. Ali, kraj rata još nije na vidiku.
Tramp je, uostalom, čitav region pretvorio u niz konfliktnih situacija. Ekspanzionistički snovi Tel Aviva o "Velikom Izraelu" izazvali su talas otpora. Kao što je izvestio "Blumberg" još 14. jula: situacija na Bliskom istoku se dramatično pogoršala: čitav region je (opet) podeljen, sloboda plovidbe više ne postoji, a izgledi za povratak, makar i na prividnu stabilnost, ostaju krajnje neizvesni i mračni.
Američka agresija na Iran se pretvorila u požar koji se naglo širi prerijom. Naravno, ovde nije u pitanju samo sudbina Donalda Trampa, već i samih SAD, sile koja je, sve do nedavno, pretendovala na status neprikosnovenog svetskog hegemona.
Nova američka revolucija?
Čak i američki "Blumberg" danas tvrdi da Iran ima prednost u pregovorima sa SAD o "trajnom mirovnom sporazumu", a to je rezultat koji je bio praktično nezamisliv na početku rata, dodaje Popov. Iranska revolucionarna garda čvrsto kontroliše pomorske puteve kroz Ormuski moreuz, cene nafte i gasa su značajno porasle i paralisale snabdevanje praktično svime: od veštačkog đubriva, sve do roba široke potrošnje.
Trampu je sve teže da pronađe izlaz iz trenutne situacije, jer više ne može jednostavno da proglasi pobedu nad Iranom, piše Popov.
Unutar samih SAD, Trampovi protivnici sve otvorenije kritikuju njegov politički kurs. "Njujork tajms" je objavio članak Džona Fajnera, bivšeg zamenika savetnika za nacionalnu bezbednost (pod Bajdenovom administracijom), u kojem on primećuje da procesi koje je pokrenuo Tramp dobijaju na zamahu – svet prekida veze sa Amerikom, jer Trampovi nepredvidljivi politički potezi imaju previsoku cenu.
Prema novinaru Takeru Karlsonu, inače jednom od istaknutih Trampovih saveznika tokom njegove predizborne kampanje, trenutni pad samo ubrzava neminovni američki kolaps, a nastavak sadašnjeg kursa će dovesti do nove američke revolucije.
Tramp – poslednji džoker u špilu karata
Isuviše je lako danas kritikovati Trampa, a te kritike uglavnom promašuju poentu. Važno je, međutim, piše na svom blogu pisac iz Šri Lanke Indradžit Samaradživa, sagledati istorijski trenutak u celini.
Sve Trampove odluke, nastavlja Samardživa, uključujući i onu da SAD krenu u rat protiv Irana, donete su još pre nekoliko decenija. Američka imperija je decenijama nameravala da napadne Iran, jer ne može da podnese nezavisnost bilo koje zemlje u svetu, a svakako ne ukoliko ta zemlja poseduje naftu. I Iran je, takođe, znao da će biti napadnut, zbog čega je razvio podzemni raketni program kako bi uzvratio udarac "Beloj imperiji" (Samardživa).
Ljudi danas prenose ono o čemu Tramp govori, ali on je samo poslednji džoker u partiji karata koje je promešana, podeljena i složena pre mnogo godina, kaže ovaj autor. Sve ove odluke su, uostalom, donete tokom 1980-ih.
Američki predsednik može da promeni brzinu, ali ne i kurs ratnog broda. "Sada Amerikanci imaju Ministarstvo rata", piše ovaj autor, "pa šta očekujete da urade?" Napašće, naravno. Mete, tehnologija, sve je to isplanirano još u vreme dok je Tramp nosio kratke pantalone.
Međutim, ključna razlika je u tome što Iran šalje rakete, a Amerika šalje žive ljude. I zato danas američke vojnike njihovi komandanti ostavljaju da umru, a ubija ih njihov vrhovni komandant, dodaje ovaj autor.
"Ali za šta?", pita se Samardživa. Ne možete se boriti protiv podzemne vojske sa površine zemlje. Ne možete suzbiti podzemnu vatru a da ne odete tamo, na lice mesta.
Sećanje na Huseina, a sada i na Hamneija, daje duhovnu hranu ovim hrabrim ljudima. Američke baze u Zalivu su neodbranjive, a njihovo korišćenje za napade samo ih dovodi do uništavanja pre roka.
Iran ponižava Ameriku širom Zaliva, dok Amerika ponižava sebe, ubijajući decu i ribare u znak odmazde, zaključuje Samardživa.
Američka imperija umire pre roka, a ubija je zapravo njen vrhovni komandant, efikasnije nego što bi to ikad mogao da uradi Iran. Amerika, očigledno, nikad neće odustati od Irana. Naprotiv, nastaviće da igra smrtonosnu igru, sve do samog kraja.