Godine 2015. nemačka kancelarka Angela Merkel poželela je dobrodošlicu migrantima. Svi su oni postali "dobrodošli" u Nemačku i Evropi, koje su im obećavali utočište, iz navodno humanitarnih razloga.
Ali, ubrzo se pokazalo, stvari nisu bile tako jednostavne. To je bio samo početak novog poglavlja migrantske krize, koja je, kako piše analitičar Džordž Samjuelson za sajt "Fondacija strateške kulture", u međuvremenu prerasla u "nemačku (i evropsku) noćnu moru".
Nemačka savezna vlada je upravo objavila zvaničnu statistiku, koja bi trebalo da stavi tačku na sve diskusije o "otvorenim granicama", koje se još vode u evropskim prestonicama. Od 1.087 osumnjičenih, u 751 zabeleženom grupnom silovanju prošle godine, 53 odsto su bili strani državljani.
Nemačka noćna mora
Ne-Nemci u Nemačkoj čine približno 17 odsto stanovništva. Sedamsto sedamdeset i dve žrtve silovanja bile su Nemice, odnosno njih 619, ili 80 odsto, objavio je sajt "Višegrad 24".
Najveće nacionalne grupe među optuženim bili su Sirijci (110), Avganistanci (64), Iračani (46) i Turci (44). Sedamdeset dva odsto rešenih slučajeva uključuje počinioce koji su već od ranije poznati policiji. Sličan obrazac važi i za zatvorski sistem: strani državljani su 2025. godine činili oko 45 procenata zatvorske populacije u Nemačkoj.
Na primer, prošlog vikenda, kombi kojim je upravljao 21-godišnji Abdul Balut, nemački državljanin libanskog porekla, napao je učesnike događaja "Dan ponosa" u Tirgartenu. Jedna žena je poginula. Trideset jedna osoba je povređena.
Između 2015. i 2024. godine, skoro 938.000 ljudi je registrovano kao žrtve migranata, koji potiču iz deset glavnih zemalja. Samo sirijski državljani su odgovorni za oko 136.000 napada.
Ovo nisu apstraktne statistike, primećuje "Moderniti njuz", već merljiv rezultat eksperimenta masovne migracije nekvalifikovanih radnika iz regiona čije se kulturne i verske norme očigledno nisu spojive sa evropskim.
Neuspeh multikulturalne utopije
Ovde uopšte nije reč o rasizmu ili islamofobiji.
"Ja sam, na primer, sa Bliskog istoka, a živim u Italiji", piše Iranac koji se potpisuje kao Spekulum orijentis za sajt "Multipolar pres", i dodaje: "I ja, takođe, potičem iz regiona u kome su Evropljani iscrtali političke mape i iscrpli ga svojom ekonomskom pohlepom..."
Imigraciona kriza je nastala iz ruševina država slomljenih kolonijalnim i postkolonijalnim intervencijama, piše ovaj autor. Međutim, nastavlja on, liberalna mašina je pokazala podjednaki prezir i prema evropskim, azijskim i afričkom seljacima, rastvarajući ukorenjeni život u tržište.
"Uostalom, hajde da govorimo otvoreno", dodaje Spekulum orijentis: "A to znači – bez ikakve mržnje, ali sa hladnom preciznošću: statistika pokazuje da određene imigrantske populacije, koje dolaze iz specifičnih civilizacijskih sredina, pripadaju najnižim slojevima u svojim društvima..."
Odnosno, oni nemaju nikakvo obrazovanje, a još manje poimanje o društvima u koje su došli. To ih i ne zanima. I, po prirodi stvari, oni su veoma nasilni.
Poenta je u tome da multikulturalna utopija doživela potpuni neuspeh. Zapadna društva, uočava Džordž Samjuelson, koja odbijaju da se suoče sa kulturnom i verskom nekompatibilnošću, nastaviće da plaćaju ovu cenu u krvi.
Bekstvo iz očaja
Zapravo, reč je o dramatičnoj demonstraciji da je utopija multietničkog društva, koju promovišu određeni "progresivni krugovi", samo obična iluzija, piše italijanski pisac Andrea Marćiljano na sajtu "Elektomagacine".
U stvari, dodaje on, to je samo predsoblje tragedije koja će uskoro preplaviti Evropu.
Zapadna podrška rušenju patriotskih afričkih i bliskoistočnih vlada, od 2003. godine nadalje, destabilizovala je ove regione, instalirala marionetske vlade i pokrenula imigrantske tokove koji danas preplavljuju evropske obale. To je suštinski problem.
Upravo su na Zapadu, počev od 1980-ih, recepti deindustrijalizacije, za preseljenje industrije na Globalni jug u potrazi za jeftinom radnom snagom, finansijalizacija ekonomije i smanjenje socijalnih davanja izazvala problem imigracije.
Postoji samo jedan način da se trajno reši kriza imigracije: direktno ulaganje u zemlje Globalnog juga. Ekonomska pomoć i zajednički razvoj danas ostaju jedini alat za upravljanje imigracijama i suzbijanje "bekstva iz očaja".
(Tajna) poruka za špansku vladu
Hronološki poslednji primer je primer Seute, male španske enklave u Maroku, koju se najednom preplavile desetine hiljade imigranata. Mnogo toga šta se dešava, ili šta se dešavalo u Seuti, barem na prvi pogled ostaje nejasno. Ali jasno je da su, po već ustaljenom obrascu, imigranti bili mladi i snažni muškarci.
I jasno je da je Španija je shvatila poruku. Migracije su, u današnje vreme, pre svega oružje.
U stvari, našli smo se oči u oči, piše Marćiljano, sa stotinama ili hiljadama parazita. Nažalost, problemi migracije imaju daleko veće dimenzije nego što znamo, a možda čak i ne želimo da znamo, dodaje italijanski pisac.
U najgorem slučaju, sa radnom snagom za kriminal, dodaje on, što predstavlja problem za javni red i za građane.
Jasno je i da je ovu invaziju neko organizovao i planirao. Najpre, ona se odigrala munjevito, i to u ogromnom broju. Španska Civilna garda nije mogla da reaguje, vlada Pedra Sančeza bila je primorana da angažuje vojsku.
U službi SAD i Izraela
SAD i Izrael su orkestrirali masovni prelazak migranata iz Maroka u špansku enklavu Seutu, kako bi kaznili Madrid zbog odbijanja da se povinuje pritiscima zbog sukoba na Bliskom istoku, saopštila je iranska ambasada u Keniji.
Španija je u sukobu sa Vašingtonom zbog rata u Gazi i američkih napada na Iran. Teheran tvrdi da je kriza u Seuti trebalo da posluži kao kazna za stavove Madrida o sukobu na Bliskom istoku, prenosi RT internešenal.
Španija je priznala Palestinu u maju 2024. godine, optužila Izrael za genocid u Gazi, povukla svog ambasadora iz Izraela i zatvorila svoj vazdušni prostor za američke avione koji napadaju Iran.
Izraelski ambasador u UN Deni Danon kritikovao je način na koji je Španija postupala u krizi: "Španija, koja nikada ne propušta priliku da drži predavanja Izraelu, proglasila je vanredno stanje u Seuti", napisao je Danon na društenoj plaformi Iks, "ali, pre nego što nastavi da nam drži predavanja, vreme je da objasni zašto i dalje održava kolonijalne enklave u Africi."
Španski ministar saobraćaja Oskar Puente odgovorio je na ovu optužbu: "Pa sve, izgleda, postaje sasvim jasno." Američki komentator Aleks Džons je izjavio da je "Izrael pokrenuo islamsku invaziju na Španiju" i da je Vašington podržao ovaj potez.
Portparol Katalonske republikanske levice (ERC) Gabrijel Rufijan je izjavio da migraciona kriza služi isključivo interesima SAD i Izraela.
Evropski narodi pod opsadom
Izraelski ministar spoljnih poslova Gideon Sar optužio je Madrid da "stoji uz tirane", američki predsednik Tramp kritikovao je Španiju zato što je "bila veoma loša prema NATO-u". Iran je pohvalio Španiju zbog njenog "principijelnog stava" o ratu u Iranu.
To je samo dodatno produbilo političku krizu u Evropi. Na primer, Italija, kojom vlada poslušna Đorđa Meloni, razmatra suspenziju Šengena i zatvaranje svojih granica.
Uz jedan mali, ali ne i nebitan detalj, konstatuje Marćiljano: Maroko nije u ratu. Ukratko, piše on, Marokancima ide dobro. Vlada u Rabatu imala je interes da protera kriminalne elemente i oslobodi se ovog opasnog tereta.
Španske vlasti su ukazale na kriminalne mreže trgovine ljudima, za koje tvrde da izmislile viralnu kampanju na društvenim mrežama kako bi imigrante namamile na granicu.
U pismu predsednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen, Sančez je saopštio da je "ozbiljno zabrinut" zbog nekih vlada EU, napominjući da su mnoge vlade odgovorile "sebičnim, polarizujućim i nezakonitim reakcijama, vođene predrasudama, lažnim vestima, neznanjem ili političkim interesom".
Imajući u vidu trenutnu situaciju sa kojom se suočava EU, ovo je samo kap u moru koja bi uskoro mogla da prelije čašu, tvrdi Marćiljano.
Evropa je, ukratko, pod opsadom. Pod opsadom SAD, koje ne žele dobro Evropi, Izraela i svojih političkih elita, okupljenih oko šefice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koje nikad nisu služile Evropi, već predstavljaju samo puke agente uticaja finansijskih moćnika.
Pravi problem je u tome što su Evropljani, posebno oni "liberalni", uglavnom ravnodušni pred ovim činjenicama, što na sve sležu ramenima i okreću glavu, jer to, kažu, nije njihov problem.