Američke demokrate su 2024. pokazale da umeju da prikupe novac, ali dve godine kasnije mnogo im je teže da objasne gde je nestala finansijska nadmoć kojom su se toliko dugo hvalili.
Uoči međuizbora za Kongres, Demokratski nacionalni komitet (DNC) raspolaže sa oko 16 miliona dolara gotovine kada se od raspoloživih sredstava oduzmu dugovi, dok republikanci imaju više od 129 miliona dolara i, prema dostupnim podacima, nemaju dugovanja. Još upadljivija razlika vidi se kod "superpakova", političkih organizacija koje mogu da prikupljaju i troše ogromne sume novca za podršku kandidatima. Demokratski tabor na raspolaganju ima oko 334 miliona dolara, dok republikanski raspolaže sa čak 1,06 milijardi.
Takva razlika otvara pitanje koje se sve češće postavlja u američkim konzervativnim krugovima: šta se dogodilo sa ogromnom mašinerijom za prikupljanje novca koja je samo 2024. uspela da obezbedi više od milijardu dolara za predsedničku kampanju Kamale Haris?
Od milijarde do dugova
Problem demokrata nije samo u tome što republikanci danas imaju više novca, još neprijatnije pitanje jeste šta su demokrate dobile za novac koji su već potrošile.
Kampanja Kamale Haris privukla je ogroman broj bogatih donatora i korporativnih sponzora, ali je na kraju izgubila izbore od Donalda Trampa, a iz kampanje je izašla sa milionskim dugovima.
Posle izbornog poraza počeli su da se povlače i neki od krupnih donatora. Među onima koji su odmakli svoje novčanike od partijske centrale pominje se i milijarder Rid Hofman, dok nezadovoljstvo donatora prate pitanja o rukovodstvu, strategiji i, sve češće, samom političkom identitetu Demokratske stranke.
Drugim rečima, demokratama više ne nedostaju samo glasovi koje su izgubili 2024. godine, već im nedostaje i deo ljudi koji su godinama plaćali račun njihove politike.
USAID, "mračni novac" i "Arabela"
U konzervativnim medijima i političkim krugovima pojavila se i daleko eksplozivnija teza: da je slabljenje demokratske finansijske infrastrukture povezano sa Trampovim udarom na USAID i mrežu nevladinih organizacija koje su godinama finansirale različite progresivne projekte.
Posebnu pažnju privlači nekadašnji "Arabela edvajzerz", jedan od najpoznatijih upravljača mrežom neprofitnih organizacija kroz koje su prolazile ogromne sume novca namenjene za političko zagovaranje, referendumske inicijative, mobilizaciju birača i druge aktivnosti.
"Arabela" se godinama nalazila u središtu republikanskih optužbi o takozvanom "mračnom novcu", sredstvima čije poreklo nije uvek vidljivo javnosti na način na koji su to direktne donacije političkim kampanjama.
Posle Trampovog povratka u Belu kuću, mreža se našla pod dodatnom lupom – dok je "Arabela" prestala da posluje pod starim imenom, deo aktivnosti nastavljen je kroz novu strukturu "Sanflauer servisiz". Upravo vremensko poklapanje slabljenja ovog sistema sa finansijskim problemima demokrata podstaklo je spekulacije da između ta dva procesa postoji neposredna veza.
Za sada, međutim, nema dokaza da je USAID direktno "punio kasu" DNC-a, pa tu tvrdnju treba razlikovati od dokumentovane činjenice da je široka mreža nevladinih organizacija i fondova godinama finansirala projekte i političke inicijative bliske progresivnoj agendi.
Kad donatori prestanu da glasaju novčanikom
Finansijski problem demokrata dolazi u nezgodnom trenutku. Stranka istovremeno pokušava da se oporavi od poraza 2024. godine i da odluči u kom pravcu će krenuti – ka političkom centru ili još snažnije ulevo.
Uspon demokratskih socijalista u velikim američkim gradovima dodatno komplikuje tu računicu. Ono što aktivističko krilo stranke vidi kao povratak "autentičnoj levici", deo bogatih donatora može da vidi kao razlog da zatvori novčanik. A u Americi je novčanik odavno jedna od najpreciznijih političkih anketa.
Zato bi najveći problem demokrata pred međuizbore mogao da bude mnogo veći od trenutnog stanja na bankovnom računu. Partija koja je pre dve godine mogla da prikupi više od milijardu dolara sada mora da ubedi sopstvene donatore da ponovo vredi ulagati u nju.