Dok se čamac približavao obali reke, kamuflirane figure su posmatrale sa linije drveća. Iza njih, u mraku džungle, komandant Nacionalnooslobodilačke vojske (ELN) sedeo je sa puškom u krilu, usred zujanja insekata i udaranja mačeta po bambusu dok su njegove trupe postavljale logor, skrivene od neprijateljskih dronova.
Oružani sukob u Kolumbiji, koji traje 62 godine, nalazi se na ivici novog poglavlja, a novi predsednik zemlje, Abelardo de la Espriela, koji je stupio na dužnost, obećava kraj mirovnih pregovora i pokretanje nove vojne ofanzive. Poslednja gerilska grupa u Kolumbiji kaže da je spremna za sve.
"Gde god možemo da krenemo u ofanzivu, krenućemo", rekao je "Gardijanu" komandant Zapadnog ratnog fronta grupe, koji koristi nadimak Jerson. "I ako rukovodstvo ELN-a kaže da moramo da izvršimo vojnu ofanzivu na nacionalnom nivou, hoćemo. Napade u gradovima, na selu, gde god."
Jerson i njegove trupe smešteni su duboko u pacifičkom regionu Čoko, u vrelom i vlažnom uporištu ELN-a dostupnom samo nakon nekoliko sati putovanja rekom San Huan oko čijih resursa i stanovništva se bore sa rivalskim oružanim grupama.
Sukob u Kolumbiji počeo je 1960-ih, a ukorenjen je u ekstremnoj nejednakosti zemljišta i ekskluzivnoj politici. Levičarski gerilci pojavili su se da izazovu državu, boreći se protiv vladinih snaga koje su se kasnije udružile sa desničarskim paravojnim formacijama, pretečama Zalivskog klana. Novac od trgovine kokainom podsticao je sve strane. U sukobu su ubijene stotine hiljada ljudi, a milioni raseljeni.
Zajedno sa Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije (FARK), ELN je bila najvažnija od gerilskih grupa. Osnovana 1964. godine, spojila je marksizam-lenjinizam sa Če Gevarinom teorijom fokoa - idejom da mala naoružana grupa u udaljenom ruralnom području može na kraju srušiti državu - i teologijom oslobođenja, koja je borbu protiv siromaštva i ugnjetavanja predstavila kao izraz hrišćanske vere.
U svojoj težnji ka revoluciji, dve grupe su vršile ubistva i otmice, i prisilno su zatvarale i raseljavale civilno stanovništvo.
FARK se demobilisao 2016. godine nakon što je sklopio mirovni sporazum sa kolumbijskom državom, ali ELN kaže da će njegovi članovi položiti oružje tek nakon što se politički i ekonomski sistem zemlje transformiše.
"FARK se predao ni za šta", rekao je Jerson, dodajući da kasniji predsednici nisu uspeli da u potpunosti sprovedu mirovni sporazum, dok su bivši borci FARK-a ubijeni.
Gustavo Petro, levičar koji je bio gerilac tokom 1980-ih, izabran je za predsednika 2022. godine uz obećanje "potpunog mira", zavetujući se da će ispuniti sporazum sa FARK-om i pregovarati sa svim preostalim oružanim grupama Kolumbije, levo i desno.
Ali posle nekoliko godina, skoro svi razgovori – uključujući i one sa najvećim grupama – ELN-om, Zalivskim klanom i disidentima FARK-a koji su odbili da se demobilišu 2016. godine – ili su zastali ili su propali.
Jerson je odbacio ideju da izbor prvog levičarskog predsednika Kolumbije znači da se ciljevi ELN-a mogu postići kroz trenutni politički sistem.
"Podelili su zemlju (siromašnima). Sproveli su neku vrstu penzione reforme. Tražili su načine da poboljšaju zdravstvenu zaštitu", rekao je. "Ali na kraju su to sitnice. One ne pomažu narodnom buđenju."
Prema Jersonovom viđenju situacije, Petru je dozvoljeno da preuzme vlast zahvaljujući "kolumbijskoj oligarhiji", kojoj je bilo potrebno da smiri narod nakon eksplozije protesta zbog nejednakosti 2019. i 2021. godine, ali je znao da "nikada neće preduzeti fundamentalne reforme, da ga mogu kontrolisati".
Kolumbijski politički sistem "nije demokratija kakva se predstavlja da jeste", rekao je. "Tu je zamka."
Sada se ELN suočava sa sasvim drugačijim predlogom u obliku De la Espriele, milionera koji se divi Donaldu Trampu, a koji se proslavio kao krivični advokat koji zastupa optužene vođe AUC, desničarske paravojne grupe koja se borila protiv gerilaca i ubijala civile optužene za saradnju sa njima.
De la Espriela je dao kolumbijskim oružanim grupama mesec dana da mu se pokore ili se suoče sa posledicama, dok je obećao da će produbiti bezbednosnu saradnju sa SAD i izgraditi mega-zatvore inspirisane salvadorskim predsednikom, Najibom Bukeleom.
Međutim, bezbednosni analitičari kažu da su oružane grupe poslednjih godina okupile snagu i resurse. ELN ima oko 6.300 članova, kako naoružanih boraca, tako i nenaoružane podrške, raširenih širom Kolumbije i Venecuele.
Sam Jerson je opisao ELN kao "životni izbor" za siromašne u Kolumbiji, koji imaju malo opcija. "Možda se zato pridruže, ali kada se jednom ovde nađu, počnu da shvataju zašto se borimo", rekao je.
ELN funkcioniše tako što oporezuje "svaki komercijalni entitet" na teritoriji koju kontroliše, a u Čoku to znači da su ilegalno rudarstvo zlata i seča šuma njihovi ključni izvori prihoda. Takođe vrše otmice radi otkupa.
Jerson tvrdi da je uzgoj koke nestao na teritoriji ELN u Čoku. Negirao je da je grupa bila umešana u trgovinu drogom, ali je priznao da oporezuje taj posao kao i svaki drugi.
SAD, koje su svojoj vojsci dale novu ulogu u borbi protiv "narkoterorizma" širom Amerike, možda neće mnogo razmišljati o toj razlici.
"Pitanje krivice nije važno za SAD. Ono što im je važno su interesi", rekao je Jerson. "Mi smo jedina gerilska grupa sa političkim principima koja je preostala u Kolumbiji i svetu. Uvek ćemo biti nešto što žele da unište."