Američko prisustvo na Bliskom istoku skoro četiri decenije oslanjalo se na mrežu ogromnih vojnih baza raspoređenih širom Zaliva. Ali, posle šest meseci rata, Iran je doveo u pitanje njihovu budućnost, piše "Fajnenšel tajms".
Teheran je raketama kratkog dometa i dronovima žestoko gađao američke vojne objekte. Brzo se pokazalo koliko su te velike baze ranjive kada se nalaze tako blizu iranske obale. Teheran je primorao Vašington da deo vojnika i aviona pomeri van dometa svog oružja — u Izrael, Jordan i još udaljenije oblasti.
Sjedinjene Države više od tri decenije imaju pristup vojnim bazama u svim glavnim državama Zaliva. Sada će morati da odluče da li da potroše milijarde dolara na obnovu oštećenih objekata ili da preispitaju svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku i prilagode ga novoj eri.
"Ti objekti, naročito velike baze, veoma su ranjivi. Očekujemo da će doći do preraspodele američkog vojnog prisustva, tako da se udalje od Persijskog zaliva", rekao je stručnjak sa Univerziteta Džons Hopkins Hal Brends.
Dok su stratezi Pentagona poslednjih godina preispitivali način na koji bi SAD vodile rat protiv naprednih vojnih sila, velike i statične baze sve više gube na značaju kao glavna mesta za raspoređivanje i snabdevanje vojnih operacija.
U novije vreme, američka Centralna komanda, koja nadgleda operacije SAD na Bliskom istoku, eksperimentiše sa raspoređivanjem vojnika u manje borbene ispostave, kao i sa brzim premeštanjem borbenih aviona između privremenih pista sa kojih avioni mogu da polete i slete samo za kratko vreme.
"Možemo da delujemo mnogo fleksibilnije", rekla je bivša zamenica pomoćnika američkog ministra odbrane za Bliski istok Dejna Stroul.
Ona je ukazala da je izloženost američkih baza u Zalivu posledica starog načina planiranja koji nije prilagođen savremenim sukobima, prenosi "Fajnenšel tajms".
"Oni koji su godinama pokušavali da nas izvuku iz tih baza sada će smatrati da su bili u pravu", istakla je Stroul.
Jedna od glavnih zabrinutosti u vezi sa bazama u Zalivu jeste koliki deo njihove infrastrukture ostaje izložen. Tokom borbi Iran je gađao hangare za avione, infrastrukturu za snabdevanje i radarske sisteme, kao i centre za komandovanje i kontrolu.
Zbog toga je Peta flota američke mornarice morala da koristi Dijego Garsiju, udaljeno ostrvce, kao privremeni centar za snabdevanje umesto svog oštećenog glavnog štaba u Bahreinu.
"Nema mnogo smisla ponovo graditi neke od tih objekata", rekao je Nejt Svonson, bivši direktor za Iran u Savetu za nacionalnu bezbednost SAD i ukazao da bi "potreba da se finansira obnova objekata koje SAD inače više ne žele mogla dodatno ubrzati već postojeći trend".
Procenjeno je u aprilu da bi popravka štete na 11 američkih baza raspoređenih u sedam zemalja Bliskog istoka koštala oko pet milijardi dolara. Pentagon, međutim, te troškove obnove nije uključio u sopstvene procene ukupnih troškova rata sa Iranom.
Tokom šest meseci rata SAD su prebacile deo svojih snaga u Izrael i Jordan. Takođe su koristile baze u Evropi za poletanje aviona i dronova. Sve te lokacije nalaze se van dometa iranskih raketa kratkog dometa i dronova koji su korišćeni širom regiona.
Međutim, i Iran će se prilagoditi američkom pomeranju snaga. Teheran je sada samouvereniji i sve više smatra da je dugoročni sukob sa Vašingtonom neizbežan.
Kako su Sjedinjene Države poslednjih godina nastojale da se postepeno povuku sa Bliskog istoka i usmere pažnju na Pacifik, smanjila se i potreba za čitavim nizom baza u Zalivu koje su služile za raspoređivanje i snabdevanje američkih vojnika.
Vašington je u aprilu 2026. povukao snage iz Sirije i postepeno smanjuje svoje prisustvo u Iraku, gde se američke snage bore protiv Islamske države (ISIS).
Mnoge operacije u Kuvajtu, gde je prisustvo američkih baza decenijama bilo povezano sa bezbednosnim strahovima te zemlje još od Prvog zalivskog rata, bile su usmerene na podršku operacijama u susednoj Siriji i Iraku.
Svako preispitivanje američkog vojnog prisustva u Zalivu imalo bi posledice i po broj američkih vojnika u regionu. Uobičajeno je da se u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, Kataru i Kuvajtu u svakom trenutku rotira oko 35.000 američkih vojnika.
Prema rečima trojice bivših američkih stratega za odbranu, taj broj bi mogao da padne na nivo kakav nije viđen još od perioda pre američke invazije na Irak 2003. godine.
Ali takav pristup Vašingtonu postavlja težak strateški problem: kako smanjiti američko vojno prisustvo u Zalivu, a da se istovremeno ne ohrabri Iran i ne izazove zabrinutost među arapskim saveznicima SAD?
Sporazum "nafta za bezbednost" sa regionalnim saveznicima tokom decenija se menjao, a neke zemlje Zaliva sve više nastoje da svoje bezbednosne odnose prošire i izvan Vašingtona.
Ipak, rat sa Iranom primorao je sve saveznike da preispitaju šta američka obaveza da ih brani zapravo podrazumeva.