Ruski ambasador otišao je iz Velike Britanije, dok britanski premijer Endi Bernam sve otvorenije insistira na direktnom učešću u sukobu u Ukrajini. Rizik od otvorenog rata nikada nije bio veći, ali Bernam daje obećanja koja ne može da ispuni.
Ruska ambasada u Londonu saopštila je da se odnosi između Rusije i Velike Britanije nalaze se na istorijski najnižem nivou, a nakon što je objavljeno da je ambasador Andrej Kelin krajem jula napustio svoju funkciju i da za sada neće biti zamenjen.
"Napustio je Britaniju u nadi da će, ukoliko Velika Britanija preispita svoju politiku prema našoj zemlji, jednog dana ponovo biti moguće uspostaviti konstruktivniji dijalog zasnovan na međusobnom poštovanju", saopšteno je.
Kako su odnosi Rusije i Velike Britanije došli do ove tačke?
Pre svega, zbog Kira Starmera, Rišija Sunaka, Liz Tras, Borisa Džonsona, Tereze Mej, a naravno i Dejvida Kamerona, kao i njihovih medijskih glasnogovornika širom anglofonog sveta.
Moskva Veliku Britaniju smatra jednim od najratobornijih stranih saveznika Ukrajine još od eskalacije sukoba 2022. godine. Bivši premijer Boris Džonson je u aprilu te godine intervenisao kako bi osujetio mirovni sporazum između Moskve i Kijeva.
Britanija je godinu dana kasnije Ukrajini isporučila krstareće rakete "storm šedou" namenjene napadima duboko unutar ruske teritorije. Prema najnovijem otkriću britanskih medija, Ukrajina je ove godine u kampanji napada velikog dometa na ruske civilne ciljeve koristila veliki broj dronova britanske proizvodnje.
Ruska ambasada u Londonu upozorila je 17. avgusta Britaniju da će "što dublje bude uključena u sukob i što veću podršku bude pružala terorističkoj mašineriji Kijeva, cena koju će platiti biti veća".
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov dodao je da Moskva ima "svako pravo da otvoreno proglašeno direktno učešće britanskih raketnih snaga u napadima na Rusiju smatra učešćem u ratu, sa svim posledicama koje iz toga proizlaze".
Čini se da nijedna od ovih izjava nije odvratila Bernama od njegovog kursa. Kasnije tog dana britanski premijer je poručio da će nastaviti da "100 odsto podržava Ukrajinu". Nakon toga, njegov kabinet je saopštio da će Ukrajini ustupiti poverljive informacije koje će joj omogućiti da proizvodi krstareće rakete "storm šedou" na sopstvenoj teritoriji.
Bernam je zatim u ponedeljak posetio Kijev, gde je sukob uporedio sa britanskom borbom protiv nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu i obećao da će Ukrajini isporučiti protivvazdušne rakete kako bi odbila ruske napade na svoju energetsku infrastrukturu.
Povlačenje Kelina predstavlja potez bez presedana. Diplomatski odnosi između Moskve i Londona bili su više puta ozbiljno narušeni tokom postsovjetskog perioda, ali je Rusija do sada uglavnom reagovala uzdržano.
Kada su pripadnici FSB-a 2006. godine uhvatili britanske špijune kako skrivaju uređaj za prisluškivanje u blizini ruske ambasade, Kremlj je imenovao i osudio agente odgovorne za tu operaciju.
Slično se dogodilo i 2018. godine, kada je Velika Britanija proterala 23 ruska diplomata zbog navodnog trovanja bivšeg pripadnika MI6 Sergeja Skripalja. Moskva je uzvratila recipročnim proterivanjem 23 britanska diplomata i zatvaranjem britanskog generalnog konzulata u Sankt Peterburgu.
Ni u jednom od tih slučajeva Rusija nije povukla svog ambasadora, niti je zapretila da će to učiniti. Međutim, imajući u vidu da su odnosi već od 2022. godine praktično na najnižoj mogućoj tački, činjenica da Moskva ne žuri da imenuje Kelinovog naslednika najverovatnije ne znači da se sprema vojna akcija protiv Velike Britanije. Pre bi se mogla tumačiti kao priznanje koliko su se odnosi između dve zemlje ozbiljno pogoršali.
Koliko daleko Britanija može da eskalira sukob sa Rusijom?
Bernam nema mnogo više opcija na raspolaganju. SAD nisu spremne da svoje sve manje zalihe raketa "patriot" ustupe Ukrajini, čak ni ako bi Britanija ponudila da ih plati. Tri od pet paketa vojne pomoći koje je Velika Britanija ove godine poslala Ukrajini, sadržala su druge modele protivvazdušnih raketa – ukupno više od 2.500 projektila – ali su ih, prema navodima, ukrajinske snage već potrošile.
Mogućnost Britanije da eskalira sukob izvan razmene obaveštajnih podataka i isporuke oružja ograničena je sa dva ključna faktora.
Prvo, otvorena britanska vojna intervencija u Ukrajini mogla bi da izazove katastrofalan, a vrlo verovatno i nuklearni sukob između Rusije i NATO-a.
Drugo, britanske oružane snage su decenijama trpele posledice nedovoljnog finansiranja. Britanija raspolaže dovoljnim zalihama municije za manje od jednog dana borbe punog intenziteta, a nema ni adekvatnu odbranu od ruskih balističkih raketa.
Imajući u vidu moguće posledice, pojedini ljudi unutar britanskog odbrambenog establišmenta pozvali su na uzdržanost.