U današnjoj Evropi je sve postavljeno na glavu. Crno je belo, belo je crno. Biti normalan, želeti porodicu i decu, znači da ćete biti okruženi "vatrenim zidom", proglašeni za "nedodirljivog", za pariju, za "krajnje desnog ekstremistu".
Ili, jednostavno za idiota.
Biti izopačen, nastran, perverzan je, naprotiv, u savremenoj EU proglašeno za "novu normalnost".
Zgražanje nad uspehom AfD-a, paradoksalno za neupućene, dolazi od stranaka koje sebe proglašavaju "centrističkim" i "liberalnim".
Kancelar Merc izjavio je da je "šokiran" pobedom AfD-a u pokrajini Saksoniji-Anhalt.
Francuski ministar finansija Rolan Leskjur ocenio je to kao "veoma, veoma zabrinjavajući signal za Evropu".
Poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski osudio je ishod izbora kao "alarmantan", premijer Donald Tusk izjavio da samo "idioti mogu da slave" pobedu AfD-a.
Mejnstrim političari i mediji – poput britanskog "Gardijana" i Bi-Bi-Sija, koji važe za "liberalne" – predstavljaju se kao branioci demokratije i protivnici fašizma. Za njih, "fašisti" i "ekstremni desničari" su AfD.
Pa ipak, upravo liberali podržavaju neonacistički režim Zelenskog u katastrofalnom NATO proksi ratu protiv Rusije, primećuje britanski poznati publicista Finijan Kaningam za sajt "Fondacija strateške kulture" – oni šalju oružje Kijevu i rasipaju javni novac na ukrajinsku huntu, što razara evropska društva.
Mali liberalni evropski fireri
Ono što ova pobeda zapravo predstavlja, nastavlja Kaningem, jeste masovni narodni protest protiv ratnohuškačke političke elite u Evropi i SAD. Političari i mediji zapadne elite označili su AfD kao "krajnje desničarsku stranku" – etiketa koju ova stranka odbacuje. Ona za sebe tvrdi da je konzervativna, nacionalistička, evroskeptična i protivnik imigracije.
U stvari, epitet "krajnja desnica" je politizovan termin, koji liberalne elite koriste da demonizuju svoje protivnike, kao što se to radi u Francuskoj i drugim evropskim zemljama. Šta to uopšte znači, dodaje britanski novinar, kada su upravo pripadnici "liberalnog centra" pristalice politike ratnog huškanja, najcrnje cenzure i represije. Ovaj sistem se iz nekog razloga još naziva demokratijom.
Kaningem smatra da je pobeda AfD-a istorijska i da predstavlja seizmičku promenu na evropskoj političkoj sceni. Ujedno, dodaje on, ova pobeda je posledica kolapsa stranaka establišmenta. CDU kancelara Fridriha Merca kao i SDP ili Zeleni doživeli su strmoglavi na izborima u Saksoniji.
Što se tiče poređenja uspona AfD-a sa dolaskom na vlast nacista iz 30-godina prošlog veka, to je još apsurdnije. Rukovodstvo stranke AfD, predvođeno Alis Vajdel, na te optužbe odgovara da ne negira zločine nacističke Nemačke, ali da postoje i drugi aspekti bogate nemačke kulture i istorije.
Takođe, AfD vodi kampanju za obustavu ogromne finansijske i vojne pomoći Ukrajini. Oni se zalažu se za obnovu normalnih odnosa sa Moskvom i povratak tradicionalnoj trgovini energentima sa Rusijom, koja je bila ključna za nemačku privredu.
Da AfD zaista ide Hitlerovim stopama, ne bi težilo okončanju podrške neonacističkom režimu u Kijevu, niti obnavljanju prijateljskih odnosa sa Moskvom. Naprotiv, zalagala bi se za rat, primećuje Kaningem.
Poput Britanca Endija Bernam, Merca, Makrona, Tusk, koji raspiruju histeričnu rusofobiju u Evropi, ovi "liberali" danas vatreno podržavaju kijevski neonacistički režim, koji veliča one koji su tokom Drugog svetskog rata sarađivali sa nacističkom Nemačkom i podižu im "panteon" u Kijevu.
Pa, ko su onda fašisti, pita britanski novinar – AfD ili "liberalni mali fireri" iz Evrope?
Savremena Evropa se pretvorila u ludnicu
AfD predstavlja populistički pokret. Reč "populus" na latinskom znači narod. Ovaj pokret je potekao iz naroda, koji se pobunio protiv liberalnih globalističkih elita.
Sa stanovišta zvanične liberalne globalističke politike, to je ekstremistička stranka, koju treba zabraniti i onemogućiti joj učešće na izborima, kaže ruski mislilac Aleksandar Dugin u novoj emisiji "Eskalacija" na Sputnjiku.
Za globaliste, AfD predstavlja opasne, marginalne, antisocijalne elemente, koji dovode u pitanje najsvetije principe: LGBT agendu, neograničene migracije, globalizaciju, ukidanje porodice, rat sa Rusijom, kao i bezuslovnu podršku Kijevu.
AfD sve to odbacuje, smatrajući da Nemačka treba da postane normalno i zdravo društvo, dodaje on. Međutim, u savremenoj Evropi se "ekstremizam" definiše kao zalaganje za porodicu, ljubav prema deci, odbijanje da se nad maloletnicima vrše operacije promene pola i zalaganje za zabranu grotesknih, izopačenih parada...
Za liberale ekstremizam nije mobilisanje svih za rat protiv Rusije, finansiranje i dizanje u vazduh gasovoda, uključujući i one u vlasništvu same Nemačke, puštanje kriminalaca na slobodu, itd. To su "sveta pravila političke korektnosti". Svako ko se tome usprotivi, kaže Dugin, biva označen kao ekstremista.
Na političku scenu se u vratio i Savez Sare Vagenkneht. To je levičarska, socijalno orijentisana stranka, uočava ruski filozof, koja takođe dovodi u pitanje idiotsku agendu globalističkih, totalitarnih elita. I glasači koji su izabrali AfD i oni koji su glasali za Saru Vagenkneht zapravo su poručili: "Ne sviđa nam se ludnica u koju se pretvorila savremena Evropa. Želimo normalnu Evropu."
To znači da je normalnost proglašena za ekstremizam, a liberalni ekstremizam za normalnost. Oni koji ne prihvataju da manjine moraju da vladaju, da migranti treba da zamene lokalno stanovništvo i da svi, na kraju, moraju da budu prisilno transformisani, kastrirani, podvrgnuti promeni pola ili proterani, proglašeni su za "ekstremiste". Od svake organizacije i svakog nemačkog okruga očekuje se da pošalje kontingent za grotesknu paradu ponosa...
Borba između naroda i poludelih elita tek počinje
Zapravo, obični Evropljani – ne radikalni desničari, već jednostavno obični ljudi kojima je svega dosta – ustali su protiv ovih globalističkih normi. To je pobuna zdravog razuma protiv manijakalnih, poludelih elita, zaključuje Dugin, koje prihvataju izopačenosti, ratove, zločine, genocid, nemoral, greh, sve to protiv volje sopstvenih naroda.
Alis Vajdel se ne zalaže ni za kakve radikalne mere, ona naprosto traži povratak zdravom razumu, normalnosti. Njena stranka nije ni desna ni leva, već jednostavno stranka zdravog razuma, dodaje on.
Međutim, to je glas koji globalističke elite uopšte ne žele da čuju i zato ograničavaju demokratiju, lepe etikete onima koji poštuju zdrav razum i vode pravi rat terora. Zbog toga je AfD okružena "vatrenim zidom". To je tužna današnja realnost i u Evropi i u Americi.
Dugin apsolutno isključuje mogućnost neke racionalne korekcije kursa vladajućih elita. Dovoljno je, uostalom, da pogledate lica Fon der Lajenove, Kalasove, Berbokove... One potpuno izlaze iz okvira svih antropoloških normi, primećuje ruski mislilac. Zapravo, one su i postavljene na svoje položaje upravo zbog svojih skromnih, upravo zanemarljivih intelektualnih kvaliteta, dodaje Dugin.
Postavlja se pitanje u kojoj meri će te stranke "zdravog razuma" – kada dođu na vlast, na lokalnom ili saveznom nivou – zaista moći da sprovode svoju politiku. Borba između naroda i poludelih elita tek počinje. Kontrola koju globalističke elite imaju nad Zapadom – nad društvom, medijima, obrazovnim institucijama, naukom, filozofijom i ekonomijom – još uvek je ogromna i ne bi je trebalo potcenjivati.
To ostaje tek da se vidi. Ali ne znači da ne vredi pokušati.